Domaća potrošnja se znatno smanjila i smanjit će se još više jer država nema novaca. Prije ili kasnije morat ćemo povećati izvoz odnosno učiniti proizvodnju konkurentnijom. Kako je teško očekivati da će se ta konkurentnost ostvariti kroz povećanje produktivnosti onda preostaje jedino pojeftinjenje radne snage. To je neminovno, samo je pitanje kada i koliko.
Misterozni Šuker: Rebalans za 15 dana ili u rujnu!
Na nagađanja treba li za financiranje proračuna podići neke poreze, ministar financija je pak kazao da problem nije toliko prihodovna strana proračuna koliko rashodovna.
Zbog snižene gospodarske aktivnosti padaju i prihodi proračuna, a tu je još i psihološki moment: građani paze što će kupiti i tako se smanjila potrošnja, a to automatski znači i smanjenje tzv. "potrošačkih poreza", prvenstveno PDV-a i određenih trošarina, rekao je Šuker.
Povećanjem primjerice stope PDV-a, dodao je, proračun bi se samo privremeno mogao "zakrpati", ali to ne bi imalo većeg učinka ako rashodi rastu.
Istaknuo je i da mnoge europske zemlje u ovom trenutku imaju i veće deficite od Hrvatske, ali da se treba znati da one imaju lakši pristup kapitalu od Hrvatske, koja je u ovom trenutku u specifičnoj situaciji. Osim što je "praktički pred završetkom ulaska u EU", Hrvatska "ima i određenu situaciju što se tiče rejtinga", rekao je Šuker te dodao da su ipak neke zemlje članice EU i u daleko lošijoj poziciji nego Hrvatska.
Upitan da li će se dio deficita financirati prihodima od privatizacije, ministar financija je rekao da to u trenutku kada su cijene dionica pale za 50-tak posto nije pametno te da se ove godine ne planira privatizacija niti jedne veće hrvatske kompanije.
Što se pak tiče proračunskih rashoda vezanih uz obećanja dana poljoprivrednicima, Šuker je kazao da se to može riješiti samo na dva načina – preraspodjelom sredstava ili rebalansom proračuna na način da se poveća deficit. Istaknuo je i da su nagađanja koliko će koštati ta obećanja malo pretjerana.
… dakle ako je rashodovna strana u problemu onda mozemo ocekivati rezanje najnemocnnijih slojeva drustva, ljudi koji se nisu u stanju organizirati i bdijeti ispred Vlade uz podrsku smrdljivih medija: obicni penzioneri (ne ratni i borbeni), obicni invalidi, slijepi, hendikepirani, manjine, samohrane majke, nezaposleni itd.
To ce sigurno pomoci da se procisti nase drustvo i da ostanu samo oni najjaci i najsposobniji – cisti darwininzam! (
Misterozni Šuker: Rebalans za 15 dana ili u rujnu!
Na nagađanja treba li za financiranje proračuna podići neke poreze, ministar financija je pak kazao da problem nije toliko prihodovna strana proračuna koliko rashodovna.
Čovjek ti ljepo kaže da nije problem prihodovna nego rashodovna strana a to od toga radiš cirkus.
Vodi računa o činjenici da je pad BDP-a u tekućim cijenama samo 1,5%!!!
Ne znam zasto se se svi zakvacili za taj podatak od -6,7 % koji ne iznenadjuje niti najmanje i sigurno se ne moze reci da nema tragova oporavka u nasoj ekonomiji samo gledajuci podatke za Q1 (tad ih recimo nije bilo ni u SADu). Los rezultat u Q1 uz sve ekonomske probleme dodatno su naglasili politicki problemi kao recimo plinska kriza na pocetku godine (nemojte zaboraviti da tad 2,3 tjedna neka poduzeca nisu mogla raditi uopce, a neki su mogli raditi ali smanjenim kapacitetom zbog nestasice plina). Tu je i druga politicka kontroverza u vidu zabrane rada nedjeljom koja je dodatno, a potpuno nepotrebno smanjila gospodarsku aktivnost. Ono cime bi mogli bolje procjeniti jel se stanje u realnom sektoru stabilizralo ili ne su podaci za Q2 koje necemo imati jos neko vrijeme mada osobno ne ocekujem pad BDP-a veci od 3 %.
GDP sam ne govori puno i može sugerirat pogrešnu sliku. Mora se gledati zajedno s ostalim pokazateljima.
Primjer: veliki tsunami koji bi porušio neki grad na obali zahtjevao bi npr da se država zaduži kako bi sanirala štetu. Ta potrošnja bi podigla GDP. Jel to znači da je za nas dobro da se dogodi tsunami?
GDP sam ne govori puno i može sugerirat pogrešnu sliku. Mora se gledati zajedno s ostalim pokazateljima.
Jasna stvar.
tragovi oporavka, oni "vrlo rane vrste", koji nam najavljuju kratkoročne promjene ka naprijed a za koje se možemo na neki način nadati da će ostaviti dugoročniji efekat pokretanjem "zamašnjaka gospodarstva", takvi se tragovi ne čitaju iz toliko "starih" statističkih podataka nego iz puno friškijih pokazatelja na puno kraćim vremenskim intervalima a na određenoj manje kratkoj skali proteklog/tekućeg razdoblja, npr. kretanje određenih (a vrlo pouzdanih, precizno mjerenih/računatih) TJEDNIH pokazatelja u zadnjih recimo 3-6 mjeseci zaključno sa podacima vrlo vrlo nedavnog tjedna, uspoređujući to sa zadnjih godinu dana, i gledajući to dalje u prošlost i uspoređujući sa sličnim "fazana" nekadašnjih ciklusa, na što duljem vremenskom razdoblju (što više povijesnih ciklusa, pogotovo onih "usitnu sličnih", premda je zapravo svaki vrlo unikatan…) recimo iz statistika zadnjih bar 50-ak godina.
Tako nešto mi u Hrvatskoj nemamo, nemamo niti danas takve promptne i pouzdane podatke/statistike a pogotovo nemamo onda arhivu takvih podataka desetljaća u nazad – zbog toga, kod nas govoriti o predivđanjima razvoja gospodarskih ciklusa, na način da se može govoriti o nekim iole pouzdanim PROCJENJIVANJIMA razvoja faza pojedinog ciklusa, pa i u smislu da možemo govoriti o tome da "vidimo"/procjenjujemo točke preokreta, bilo ka usponu sada ili ka padu u nekom drugom slučaju – i više je nego smiješno.
Kod nas nije moguće procijenjivati jer za to NEMAMO PODATAKA, ne samo što nemamo dovoljno znanja i iskustva u takvom poslu, nego nemamo niti podatke na temelju kojega bi i oni koji to rade u drugim ekonomijama mogli kod nas napraviti neke iole upotrebljive procjene.
Kod nas je moguće samo pogađati i nadati se – procijenjivati ovako pipkave stvari kod nas se usude samo baba vračare.
No, za steći neki osnovni osjećaj, nešto vrlo otprilike, mogu poslužiti kakvi takvi statistički podaci sa i sa takvim vremenskim odmakom a kombinirano sa podacima SA TERENA, promatranjem promjena na mikro razini, uvijek treba voditi računa da je makro zapravo agregat svih kretanja na mikro razini.
Kod nas iz svijeta mikroekonomije, koliko ja imam info baš i ne dolaze neki znaci poboljšanja situacije, većina poduzeća zadnjih mjeseci ne osjeti promjene na bolje niti u kojem pogledu.
A kada bi poduzeća i osjetila neke promjene, na koji način netko može pretpostaviti da to predstavlja preokret ciklusa a ne tek kratkotrajni uzlet unutar i dalje silaznog dijela ciklusa? Kako netko može znati sa mikro razine da su promjene dovoljno jake da trajnije povuku sve ostalo, da ovo što nam promašena politika države čini sa gospodarstvom na jednom širem planu kroz jednu složenu interakciju fiskalne politike te državnih poduzeća i neadekvatne javne potrošnje…, pa i javnim dugom što postaje sve aktualnije opetovanim zaduživanjima… (do nedavno je privatni dug izgledao opasnije, sad javni prestaje biti floskula i postaje stvarna prijetnja), kako znati da je te velike probleme moguće riješiti "spontano" odozdo prema gore?
Kada nemamo podatke, kao slijepci smo, možemo naučiti hodati sa štapom i psom, ali ne smijemo se zavaravati, sebe i druge: da mi ipak vidimo boje.
Ne vidimo boje: ne možemo vidjeti znakove promjene trenda gospodarskog ciklusa. Ne možemo!
Možemo samo vidjeti jednu širu sliku (koja nije bajna) ili skroz usku sliku na mirko razini (koja također koliko ja znam nije nimlao bajna a i ne može nam puno pomoći u ozbiljnim i preciznim "procjenama") – dakle sredina (ono o čemu govorimo kad govorimo o "znakovima") nam fali.
Amerikanci vide svoje znakove jer imaju bolje podatke – a i to pitanje koliko je pouzdano, predviđati budućnost je posao koji su ljudi uvijek htjeli raditi, ali nikada baš nisu imali puno uspjeha u tome.
GDP sam ne govori puno i može sugerirat pogrešnu sliku. Mora se gledati zajedno s ostalim pokazateljima.
Primjer: veliki tsunami koji bi porušio neki grad na obali zahtjevao bi npr da se država zaduži kako bi sanirala štetu. Ta potrošnja bi podigla GDP. Jel to znači da je za nas dobro da se dogodi tsunami?
Vrijedi i obrnuto. Nama je BDP dobrim dijelom rasao zbog ogromnih radova na izgradnji autocesta
Fina bi u budućnosti trebala preuzeti ulogu nacionalne rejting agencije pa se tada Hrvatskoj ne bi moglo desiti da joj usred predstavljanja euroobveznica stranim investitorima neka inozemna rejting agencija snizi rejting“, rekao je Šuker, ali to mu nije bilo dosta pa je prisnažio: „Kada bi naša nacionalna agencija, i to Fina, koja raspolaže sa svim relevantnim podacima, donijela ocjenu rejtinga i nju bi morale prihvatiti i strane agencije, koje ne raspolažu sa svim tim podacima“.
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=10ac1950-0692-4c70-bff5-387996b75315
Ne bih vrijedjao ministra kao autor clanka, rejtinzi ovih "renomiranih" kuca su takodjer smece za odabrane … ali sta je njemu??
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=10ac1950-0692-4c70-bff5-387996b75315
Ne bih vrijedjao ministra kao autor clanka, rejtinzi ovih "renomiranih" kuca su takodjer smece za odabrane … ali sta je njemu??
Dobro su napisali, nek i meni daju to što on pije… Kakav lik!
Pobogu pa izgleda da on nije sposoban ni za osnovno logično razmišljanje na razini 10 godišnje djece a kamoli za posao koji radi! [lol]