ne moramo se vraćati na nešto što nikada nije niti prestalo… jedan od najvećih mitova suvremenog svijeta je "da je ropstvo ukinuto", ropstvo je jedan fenomena koji u ljudskoj povijesti postoji "oduvijek", od najstarijih i najvećih kultura naših prethodnica (antička Grčka i antički Rim) pa do dan danas, ropstvo je oduvijek dio naše civilizacije i nikada to nije prestalo biti – i nikada nije izgubilo na važnosti!

Činjenica je da je u određenim vremenskim i geografskim točkama položaj robova bio manje dobar (ropstvo u USA, Južnoj Americi u 19.), nekada bolji, nekada "gotovo idiličan" (recimo antička Grčka, gdje su robovi radili i vrlo zahtjevne i cijenjene poslove kao što je npr. pedagoški rad, i bili tretirani puno bolje nego recimo radnici danas u RH…), no to (ropstvo) oduvijek prevažna ("i prepotrebna"!) tekovina ljudskog društva i svake civilizacije da ju nije bilo moguće tek tako ukinuti tj. zamijeniti sa nečim novim, da ona zapravo nikada niti nije de facto ukinuta nego samo de iure, radi se samo o promjeni imena i promjeni percepcije.

Danas ne postoji ropstvo u vidu ne-imanja osobne/fizičke slobode i ne-imanja građanskih prava u smislu glasačkih prava prije svega, nego danas u "krajnje financijaliziranom i monetiziranom kapitalističkom svijetu" gdje je kapital sve, odnosno novac kojim se sve vrijednosti izražavaju pa tako i kapital (koji je postao mobilniji i fleksibilniji/utrživiji nego ikada prije, i postao je doslovno novac=kapital=novac) onaj glavni i zapravo jedini oblik ropstva, nasljednik svih oblika ropstva: financijsko ropstvo a koje se ostvaruje kroz vjerovničko-dužnički odnos. Danas se "love ili kupuju robovi" lakše (a tako vješto "skriveno" pod drugim imenima i drugom percepcijom) nego ikada prije: samo nekome (kao zakonom ovlašten za posuđivanja novca) posudiš novac i on je tvoj rob, sa manjim ili većim stupnjem slobode (vidite kako je sada to još rafiniranije nego ikada prije) ovisno o tome da li ga više ili manje podčiniš (daš mu manje ili više ne/primjeren kredit njegovim sposobnostima otplate). To je jedan od razloga zašto je kamata u islamskom svijetu zabranjena. Kod nas pak… kamata je sredstvo kojima se roblje (recimo građani RH) drže na uzici, IMF podčinjuje države tom metodom, komercijalne banke i kartičarske tvrtke npr. građane (onim najgorim vrstama kredita koje čovjek nikad otplatiti nego samo sve dublje upada, kao npr. što se sa kreditnim karticima često ljudima događa, pa i minusima na tekućem i sl.).

Računajte vi onda koliko samo u RH ima robova… a nije im zajamčen niti posao niti hrana… samo jedno: status roba, da apsurd bude veći: u pravilu osobno potpisan/prihvaćen.

No stvari su ipak bolje nego prije: danas biramo da li želimo ili ne želimo biti robovi, sami potpisujemo… na nama je hoćemo li se zadužiti ili pak biti kreditori, čak nije niti moralno sporno (ako nismo Muslimani) to činiti, jer nikoga ne tjeramo da uzme kredit, sam pristaje… a možda mu i stvarno koristi, nerjetko je ipak tako, da ne bude sada baš sve crno 🙂