…nastavak…
Zašto je privatni dug tako važan za razumijevanje financijskog kolapsa i same financijske sfere?
– Privatni dug je važan, jer banke kreditiranjem stvaraju novac i novu potražnju. To je glavni izvor širenja ponude novca u našoj ekonomiji – a novčane zalihe će rasti i ekonomija će rasti ako novi krediti prelaze otplatu starih dugova. To je bio slučaj tijekom šest desetljeća od 1945. do 2008.: svake godine novo kreditiranje prekoračilo je otplatu duga, te je ukupni dug rastao brže od BDP-a za tih 60 godina. Ali to je proces koji ne može ići zauvijek, jer dug ne može postati beskonačno veći od prihoda. Iako je teško uspostaviti maksimalnu razinu, empirijsko istraživanje koje je proveo američki bankar Richard Vague utvrdilo je da se svaka kriza u posljednjih stotinu i pedeset godina u svijetu dogodila kad je privatni dug premašio BDP za 1,5 puta ili kada je omjer porastao za oko 20 posto – na primjer sa 135 posto do 155 posto tijekom pet ili manje godina. Amerika je uistinu ispunila te kriterije tijekom dvijetisućitih, a Kina ih je premašila u posljednjih pet godina. Dakle, kriza u SAD-u bila je predvidljiva, a vjerujem da će se kriza dogoditi u Kini u idućih godinu ili dvije.
Što mislite o studentskim pokretima koji zahtijevaju izučavanje alternativnih ekonomskih znanosti umjesto neoklasične?
– Mislim da su zahtjevi studentskih pokreta izvrsni. Alternativne poglede kako kapitalizam funkcionira treba izučavati sve dok ne evoluira pristojna paradigma. To bi moglo trajati desetljećima, a u međuvremenu neoklasična ekonomija nema pravo na monopol nastave na sveučilištima.
Što je rješenje za ovu krizu i stagnaciju?
– Moramo drastično smanjiti privatni dug: samo kad se vrati na razine koje smo imali 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, kapitalistička ekonomija će opet snažno rasti – mada se sada, naravno, moramo nositi i s ekološkim ograničenjima rasta. To bi se moglo postići onim što ja nazivam “jubilejem modernog duga”, ili “kvantitativnim olakšavanjem za narod”. Iskoristili bi se kapaciteti vlade – kroz središnju banku – kako bi se stvorila novčana podloga za otpis dugova na način da se ne pravi razlika između štediša i dužnika. Oni koji nemaju dug dobili bi novčanu injekciju, oni koji imaju dug trebali bi ga, uz pomoć, otplatiti; i trebalo bi zaustaviti situaciju da banke kreditiraju kako bi financirale špekulacije, a ne investicije.
Što bi svijet, ili globalna zajednica, trebali naučiti iz ove krize?
– Najvažnija je lekcija shvatiti kako se lako stvara privatni dug – stvarno nastaje “ni iz čega” te kako banke lako mogu stvoriti previše duga. Moramo prestati razmišljati o dugu kao o nečemu što se događa između dva pojedinca – u situaciji u kojoj onaj koji je štedio novac može taj novac posuditi, a mogućnost da onaj drugi ne vrati taj novac smatra se krađom – i razmišljati na način da je banka poput tvornice koja teži što više proizvoditi, i mora povremeno otpisati dug koji nikad ne bi trebao biti stvoren. Konačno, neekonomisti moraju naučiti da je konvencionalna ekonomska teorija vrlo loše model kapitalizma jer zanemaruje novac, dug i neravnotežu – a sve ove kategorije definiraju aspekte kapitalizma. Trebamo novu teoriju ekonomije koja uzima pojmove novca i duga vrlo ozbiljno, a vidi ekonomiju kao kompleks koji je daleko od ravnoteže sustava.
Koje su posljedice koje osobno smatrate najgorima? Kako će – i hoće li – promijeniti društva u kojima živimo?
– Najgore je pojedincima koji su izgubili prihode te u mnogim slučajevima životne ušteđevine zbog ove krize. Možda su još gore prošli ljudi u zemljama poput Grčke, Španjolske, Portugala, koji su morali proći kroz nepotrebne patnje programa štednje koji je pogrešno identificirao problem kao posljedicu javnog duga. Mnogi ljudi počinili su samoubojstvo zbog pogrešnih politika.
…nastavak…
…nastavak…
Je li kriza pokazala da postoji potreba za novom vrstom vodstva? Na koji način?
– Trebamo političko vodstvo koje može razumjeti složene sustave, od ekonomije do ekologije. Naši politički sustavi su dizajnirani kad smo trebali “plemensko” vodstvo protiv drugog plemena. No, ovih dana najveće prijetnje našem opstanku dolaze iz složenosti prenapučenog svijeta u kojemu živimo i potrebne su nam odluke koje su suprotne od onoga što su plemenske vođe sklone učiniti. Na primjer, da bismo sada riješili ekonomsku krizu, moramo smanjiti privatni dug i mi imamo kapacitete da to učinimo. Javni dug je porastao jer je privatni dug prvo postao prevelik, a onda je prestao rasti – čime je uklonio izvor potražnje iz gospodarstva. Ali naši političari jednostavnog načina razmišljanja primjenjuju uvijek jednostavan lijek pokušaja izravnog smanjivanja javnog duga i time gospodarstvo pati. To je jedini rezultat. Povlačim analogiju između naših političara i onoga što oni rade s amaterskim vozačima automobila koji pokušavaju skrenuti desno na cesti i zbog toga voze automobil u krug. Njihov je refleks da i dalje drže volan udesno, ali zbog toga još više proklizavaju – jer zapravo trebaju okrenuti volan ulijevo kako bi se izravnali.
Možete li navesti nekoliko dobrih i loših primjera kako su različite vlade rješavale krizu?
– Vjerojatno je krizu najbolje riješio Island. Način na koji su to oni učinili uključivao je političko djelovanje cijele zajednice – što je lako u zemlji koja ima tako malo stanovnika. Politički lideri htjeli su učiniti ono što su činili svi drugi – spašavati banke, a ne dužnike, nametati mjere štednje… ali ljudi su opkolili Parlament, predsjednik je odbio potpisati ugovore s MMF-om i pobuna je značila da je Island otpisao svoje dugove – podupirući dužnike, a ne vjerovnike. I osim toga, procesuirali su bankare. U konačnici, Island je izašao iz krize bolje nego li bilo koja druga zemlja, iako je u jednom trenutku privatni dug u bankama bio oko 1000 posto njihova BDP-a.
Najgore se sa krizom nosi eurozona gdje su nametnute mjere štednje zbog lažnih uvjeravanja da je javni dug pravi problem i da će štednja dovesti do rasta. Ove su politike izazvale drugu Veliku depresiju.
Eto još jedne uspavane teme na ovom Pinned dijelu…
Dok je postojao kumunizam s druge strane, kapital je vodio brigu da čovjek na Zapadu dobro živi da ne bi pomislio na nešto drugo.
Kada je kapitalizam uništio kumunizam čovjek na Zapadu više ne mora baš tako dobro živjeti jer više nema alternative da se okrene komunizmu i onda je krenula globalizacija da se roba više ne mora proizvoditi na Zapadu gdje je radna snaga skupa već na Istoku ali se i dalje želi tu robu skupo prodati na Zapadu koji može to kupovati.
Naravno Zapad sve manje proizvodi ali navike trošenja su ostale i dugovi samo rastu ( i građana i država) a kupovna moć kučanstava na Zapadu je manja ili ista kao prije 20 ili više godina.
I onda je došla kriza koju je Zapad riješavao štednjom koja je samo uništila srednji sloj i sirotinju još više.
Znači cijelo to vrijeme su bogati bili sve bogatiji a ostali sve siromašniji i naravno da se je u takvoj situaciji dogodio Brexit, Trump, i prije toga sve drugo na istoku Europe ili u Južnoj Americi kao Hugo Chavez, Eva Morales itd.
I sada stručnjaci kažu da bi se građanima Zapada trebala ponuditi nekakva renta jer su oni največi gubitnici globalizacije da se ista spasi jer je ona bitna za cijeli svijet.
U svakom slučaju USA če se iz ovoga lakše izvuči i možda Trump uspije, ali EU sa ovakvom rigidnom Njemačkom baš i nema nekakvih izgleda – propali eksperiment…
Nije mi jasno ovo o propalom eksperimentu.
Koliko vidim Njemačka je jedna od najjačih gospodarskih sila na svijetu i EU joj je odlično “sjela”.
Lidl (koji navodno je pokupovao gomilu zemljišta diljem naše države), DM, HT-telekom (kao i u pola istočne Europe gdje se nalazi) i to je samo u RH, a gdje je Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Srbija itd.
Njemačka = Amerika
Što ne znači da je to nešto loše ako živiš u tim državama.
Čuo sam da se u Americi nikad nije živjelo bolje i ja im vjerujem. Samo treba pogledati gdje se nalaze njihovi burzovni indeksi kao i njemački.
I da nije sve tako crno govori nam sljedeće pjesma, samo se treba opustiti:
Nije mi jasno ovo o propalom eksperimentu.
Koliko vidim Njemačka je jedna od najjačih gospodarskih sila na svijetu i EU joj je odlično "sjela".
Lidl (koji navodno je pokupovao gomilu zemljišta diljem naše države), DM, HT-telekom (kao i u pola istočne Europe gdje se nalazi) i to je samo u RH, a gdje je Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Srbija itd.
Njemačka = Amerika
Ja bi napisao Njemačka = Kina…na Zapadu Njemačku zovu Kinom Europe…
ujedinjena Europa ili EU je odličan projekt, na primjer od 1945. do danas je najduži period u povjesti Europe da nema ratova(izuzimam Balkan), to govori koliko je ujedinjena Europa super projekt…
EURO je več druga priča i tu nastaju problemi, zadnji podaci kažu da je EURO za Njemačku pre slab jedno 15-20% a za Italiju pre jak jedno 15-20% i tu nastaju problemi, Talijani kada su imali svoju liru oni su devalvacijom iste održavali svoju konkurentnost u odnosu na Njemačku koja je imala jaku marku, to rade Kinezi sa svojim juanom ili Japanci sa svojim yenom…
Talijani su uvođenjem EURA izgubili vrijedan alat za obranu svoje konkurentnosti i sada se ne mogu boriti sa Njemačkom industrijom koja je pre efikasna, naravno kada su uveli EURO za koji nisu nikada ispunjavali uvjete pa su krivotovrili podatke da bi to sve prošlo jer su Francuzi rekli da če oni pristati na EURO ako ga uvedu i Talijani pa su Njemci to riješili…
narvno uvođenjem EURA dugovi su počeli rasti jer je EURO siguran i odjednom je i Italija postala sigurna i dugovi su samo rasli, rasle su plače, konkurentnost je padala i onda je došla kriza koja je to sve pomela…
sada da bi Talijani pokrenuli ekonomiju trebaju povečati konkurentnost ali nemaju svoju valutu da je devalviraju i EURO je za njih postao pre veliki teret, to stalno naglašava nobelovac Joseph Stiglitz -The problem with Europe is the euro https://www.theguardian.com/business/2016/aug/10/joseph-stiglitz-the-problem-with-europe-is-the-euro
kako če se to razriješiti ne znam ali Italija ima problem a dug joj je več na 135% BDP i ne prestaje rasti, to je preko 2.000 milijardi eura, da ti se u glavi zavrti…