ubijen je zbog trgovinskog sporazuma s rusijom…….rusima njemačka tehnologija i strojevi u zamjenu za resurse…..
eto bez guglanja……
jesam li prošao ispit
[/quote]
Tako nekako.
No jedno iskreno pitanje:
Zašto se u javnosti plasira dezinformacija da Njemačka ne da ECB-u jaču intervenciju na tržištu državnih obveznica?
Zar ECB ali i ostale centralne banke nisu neovisne od politike i da se vode isključivo ekonomskim interesima?
Kakav bi bio kredibilitet ECB-a kada bi Merkel ili bilo tko drugi od strane politike takvo nešto tražio?
Narušavanje kredibiliteta ECB-a bio bi dugoročan udarac euru i puno pogubniji od sadašnjih problemčića!
Zašto su sve one države u Eurozoni KOJE SU TISKALE EURO PUTEM DRŽAVNIH ZADUŽIVANJA u dubokoj krizi a one koje su imale opozitnu politiku nisu u krizi?
Zar i HR nije donijela Zakon o fiskalnoj odgovornosti?
James, vidim protuargumenti su na razini, evo i tebi [thumbsup]
P.S. morat cu se ukljuciti, vidim da je rasprava postala ozbiljna i konstruktivna
ma da, nema ništa konstruktivnije od teorija zavjere i lokalpatriotske političke ekonomije. [thumbsup]
[/quote]
Oprosti, ali ono sto je xxyyzz pisao nisu nikakve teorije zavjere. Vjerujem da razumijes sto je kolega govorio ali jednostavno ne zelis prihvatiti da idealizirana ideoloska platforma nije nista bolja od svojih prethodnika ili konkurenata koje tako ostro napada.
Jedan zanimljivi clanak, budem ga copy-paste:
Kako Kina pobjeđuje Sjedinjene Države i Europu?
Rast kineskog utjecaja na globalnoj razini neminovno dovodi do sukoba interesa s drugim velesilama, prije svega sa Sjedinjenim Državama. Iako čelnici obje države optimistično najavljuju da će političkim odnosima prevladati sve moguće trzavice i sukobe stvarnost govori da su želje jedno a realnost drugo.
Bez obzira tko pobijedio na skorašnjim izborima za Hrvatski sabor jedno je sigurno – pobjednici će se požuriti da se prostru pred noge europskih šefova, a zasigurno će preko „velike bare“ kako bi se poklonili i američkom poglavici. Nitno ne kaže da to ne trebaju učiniti, no u svoje bi rasporede morali ubaciti i nešto duži let do Kine kako bi se poklonili i predstavili novim svjetskim vladarima – kineskim kanovima. Jer onaj tko ima novac taj i vlada svijetom.
Sjedinjene Države održavaju „glavu nad vodom“ enormnim tiskanjem dolara i ubacivanjem u ekonomsku „vreću bez dna“. Grčka je Europsku uniju dovela do ruba propasti a Italija će je gurnuti preko njega. Mogu ekonomski analitičari tvrditi koliko god žele da se velika većina svjetskih nacionalnih dohodaka ostvaruje u Europi i Sjedinjenim Državama, kad je ta rastrošnost bez pokrića. Posljedica takve nerealne potrošnje su prezaduženosti i građana i država. A kako je ekonomija, bez obzira na sve napore političara, egzaktna kao i matematika, nerealno visoka potrošnja dovela je do prezaduženost, a prezaduženost do bankrota država. „Superodbor“ (sastavljen od Demokrata i Republikanaca) američkog Kongresa nedavno je objavio da nakon tri mjeseca odustaju od pokušaja da se dogovore na koji način skresati budžet kako bi se uštedjelo 1200 milijardi dolara. Koliko je situacija u Europskoj uniji kritična najbolje pokazuje činjenica da su europski čelnici odlučili da za spas potraže novčanu pomoć od Kineza, Indijaca, Brazilaca… Država koje su još prije sto godina držali kao kolonije obilato pljačkajući njihova prirodna bogatstva.
Bez obzira na sva političke pomirljive izjave o prijateljstvu povijest nas uči da je svaki put kad bi se na sceni pojavila nova velesila dolazilo do ne baš miroljubivog preslagivanja odnosa snaga. Trenutno se kinesko ekonomsko, vojno i političko jačanje ponajviše osjeća u Aziji. Kineski su političari odlučili prvo „očistiti pred svojim pragom“, tj. u ovom slučaju da svim bližim i daljim susjedima pokažu tko je glavni u Aziji. Spletom okolnosti, u ovom slučaju duboke ekonomske krize u Sjedinjenim Državama i Europi, kineski su političari došli u žižu svjetskog interesa i prije nego što su željeli.
Američki politički analitičari i komentatori ističu kako će s Kinom biti jako teško jer, eto, nije demokratska država. A za sve su zapadnjake demokracija i pripadajući kapitalizam neupitne vrijednosti, zapravo tabui. Pri tome činjenice da su te i takve demokratske države od početka XXI. stoljeća napale i okupirale Irak, Afganistan, Libiju…
Da odmah bude jasno – neće do sukoba između Kine i Sjedinjenih Država (i Europe) doći zbog toga jer Kina nije demokratska država, već zato jer će im se sukobiti interesi. Peking je, zajedno s Moskvom, na ne baš ugodan način na libijskom primjeru naučio kako će zapadne demokratske države rado upotrijebiti svoju vojnu silu kako bi se dočepali nafte. Peking može zaboraviti da će ikada više po povoljnim uvjetima kupovati libijsku naftu te da će njegove tvrtke sudjelovati u obnovi države. Moskva je smjenom libijskog režima izgubila poslove izvoza oružja vrijedne stotine milijuna dolara. Drugi put će malo više pripaziti pri glasanju u Vijeću sigurnosti.
… nastavak…
…nastavak…
Bez obzira što je na vlasti samo jedna partija (komunistička) ubrzani ekonomski razvoj čini Kinu podjednako (ne)demokratskom kao i Sjedinjene Države i članice Europske unije. Sve veći broj bogataša svojom ekonomskom snagom utječe na političare, koji više ne mogu donositi odluke bez da saslušaju i njihovu volju. Jedina istinska razlika između Kine s jedne strane i Sjedinjenih Država i članica Europske unije s druge je što Kinezi nemaju tu privilegiju da svake četiri godine izađu na izbore i (kao) promijene vlast. Svatko onaj tko misli da Sjedinjenim Državama vlada narod u ime naroda za interese naroda taj je jako, jako, jako naivan. U Sjedinjenim Državama, kao i u svim europskim, vladaju političari u koristi onih 1% najbogatijih. A kada se narod pobuni protiv te privilegirane manjine onda ih policija prska suzavcem, tuče i hapsi. Jedino još nisu pucali po njima. U Kini su stvari jasnije – komunistička partija vlada u ime naroda, ali u interesu najbogatijih. Pa u čemu je onda razlika između Kine i tzv. demokratskih država. U ničemu, osim što se kineski sistem pokazuje ekonomski znatno efikasnijim od zapadnodemoktraskog.
I zapadni i kineski političari djeluju po principu interesa. Ekonomije i jednih i drugih ovise o nafti. Zapad u ovom trenutku koristi svoju vojnu nadmoć da bi ostvario nadzor na naftnim izvorima. No, osiromašene zapadne demokracije neće moći još dugo trošiti stotine milijardi dolara ili eura na kupnju novog oružja, jer će taj novac morati preusmjeriti u spašavanje svojih ekonomija. Ili će to isto oružje morati okrenuti protiv vlastitog naroda.
Kineska ekonomija uporno raste. Do nedavno kineski političari su se dvoumili na koji način iskoristiti novu ekonomsku snagu, pa time i političku snagu. No onda su im europski političari na pladnju donijeli rješenje. Peking je glatko odbio europska preklinjanja da se uključi u spašavanje eura i Europske unije kupujući državne obveznice koje možda za koji mjesec, ili najviše koju godinu, neće vrijediti ništa. Peking je na europske molbe odgovorio zahtjevima da europski političari priznaju novu političku realnost. U praksi to znači da prestanu „zabadati nosove“ u unutarkineske poslove (posebice Tibeta i ljudskih prava). Povrh toga Peking je zatražio da Europska unija ukine embargo na izvoz oružja Kini. Embargo je uveden još 1989. kad je kineska vojska oklopnim vozilima rastjerala demonstrante s pekinškog Tiananmena.
Amerikanci rado ističu da imaju više od 50 saveznika, a da Kina nema niti jednog. To baš i nije tako. Jest da su kineski saveznici države kao što je Pakistan, Sjeverna Koreja, Iran… No isto tako je istina da su Sjedinjene Države velik broj svojih saveznika i „saveznika“ na svoju stanu dobile silom. Sjetimo se samo riječi bivšeg predsjednika Busha „tko nije s nama taj je protiv nas“. Ne trebamo ići daleko pa da vidimo kako djeluju ta savezništva. Evo nam naš vlastiti primjer – koliko Hrvata smatra da naši ljudi moraju ići u Afganistan da bi tamo štitili američke interese?
…nastavak…
…nastavak…
Kina nije demokratska država i to je nepobitna činjenica. No Kina je zadnji put ratovala 1984. protiv Vijetnama. Sjedinjene Države, koje sebe rado nazivaju predvodnicom demokracije, svako malo ratuju. Jer, poznato je, demokracija se najbolje širi oružjem. Najveći uspjeh američke demokracije bio je kad su uspjeli najveće proizvođače nafte natjerati da njenu cijenu vežu uz američki dolar. Pa su sa svakim povećanjem proizvodnje nafte i povećanjem cijene brela mogli doštampavati dolare. Zbog toga je američki dolar postao jedina internacionalna valuta plaćanja. Pa su htjeli otići korak dalje te su počeli govoriti o globalizaciji, koja je zapravo trebala omogućiti nesmetano širenje američkog kapitala i proizvoda diljem svijeta. No onda je kapital otkrio da mu Kina pruža još bolje uvjete: ogromno tržište radne snage koja je podjednako kvalitetna kao i američka i europska, a nekoliko puta jeftinija. Kina je zapadnim kapitalistima omogućila ostvarenje sna – jeftino proizvoditi i skupo prodavati.
Međutim, seljenjem proizvodnje u Kinu počeli su rezati granu na kojoj i sami sjede. Svaki novi proizvodni pogon u Kini značio je, i još uvijek znači, gubitak radnih mjesta u Sjedinjenim Državama i Europi. A bez posla i pripadajuće plaće ni Amerikanci ni Europljani ne mogu kupovati jeftine kineske proizvode. Prvi je odgovor bio „prelijevanje iz šupljeg u prazno“ tj. sve veće kreditno zaduživanje. Banke su počele suludim tempom odobravati sve vrste kredita svima koji su ih zatražili. Jedino je bilo bitno da se kapital obrće. Tom su se trendu ubrzo pridružile i vlade koje su ogromnom državnom potrošnjom stimulirale zaposlenost i ekonomski rast. Međutim, i potrošnja i rast bili su umjetno prenapuhani, a taj je balon sada puknuo.
Jedino su profitirali Kinezi koji su, zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi, zaradili stotine tisuća milijardi dolara i eura. Potpuno je jasno da ni Europa ni Sjedinjene Države ne mogu nastaviti na ovaj način. Nešto se hitno treba promijeniti. Ali što? Odgovor je koliko jednostavan, toliko i teško provediv – i Europljani i Amerikanci moraju ponovno početi više raditi za manje plače.
@ strateg – nice. Ali:
1. Demise Zapada demise je i Kine(držaoca svih tih dolara i EURA)
2. Kina ima većih strukturnih problema nego EU + USA zajedno(infrastruktura, rising labour costs, overheated real estates, itd…)
3. Kina je još uvijek velikim dijelom izvoznik jeftinih roba, dakle da bi prodala jeftinu robu(koju proizvodi jeftino zbog jeftine radne snage) mora je prodavati ondje gdje ta ista radna snaga nije jeftina
4. Da bi Kina prodala tu robu tamo gdje radna snaga nije jeftina – Zapada kojem prodaje mora sponzorirati svoj uvoz – recikliranim dolarima i Eurima iz Kine
5. Pad vrijednosti Zapadnih valuta zbpg velikog uvoza pad je i rezervi KCB i njezine kupovne moći(utjecaja)
6. EU ekonomska zona je daleko daleko veća od Kineske, to što je naglasak na rastu GDp-a nema nikakve veze na samu veličinu
7. Problem Japana – od 1953 do 1973 svi su prognozirali da će Japan do 2000 biti najveća ekonomija svijeta. Naravno to se nije dogodilo. Pretpostavimo istu stvar i za Kinu, najveći do onda najveći do tada, ali svi znamo da rast od 10 posto godišnje GDP-a uz toliki naglasak na nekretninski sektor nije održiv.
8. Japan je imao keiretsu sustav banaka i kompanija okolo njih, vrlo dobro radilo do 1990. Nakon toga snažna deflacija. Kina ima specifičan kapitalizam ali baš zbog svoje specifičnosti(kao i Japan) otvaraju si prostor padu.
9. Ako će netko profitirati to će biti Tajvan, Tajland, Indonezija jer cijena Kineskog rada raste. Ipak da bi došlo to okreta, balon u Kini mora krahirati a onda će cijela Istočna Azija + Australija imati katastrofalnih problema. Podatak: 69% izvoza Australije ide u Isotčnu Aziju a najveći dio tog izvoza su sirovine
10. Kinin natalitet brutalno pada od 1998 i restrikcija, kao i Iranski. CIjene tih nekretnina tamo su toliko neodržive kao dvorci u oblacima.
11. Statistike kažu da 50 posto bogatih Kineza želi ili već radi na tome da se preseli na Zapad(REUTERS), politika zaštite okoliša gotovo da ne postoji kao i u Australiji.
12. Veliki dio Kineskog GDP-a ostvaruju Američke i EU firme koje su otvorile podružnice na Kineskom tlu. One vrlo lako zatvore svoje polsovnice i idu dalje za profitom.
Veliki dio Kineskog rasta je špekultivni kapital, koji se seli, nema sjedište i traži profite. Ali vrlo je varijabilan i mijenja stanište.To nije ništa novo i od raspada SSSR-a stalno kola uokolo i radi mjehure.
Nisam sklon teorijama zavjere ali ako me nešto podsjeća na ENRON to je Kina. Opet, veseli me da pucanje tog mjehura u Kini da se smire cijene sirovina, vrati FDI a i taj špekulativni kapital natrag u Europu i SAD. Mislim da triger budu američki predsjednički izbori.
Kako sad, kod vas može kod Kerempuha ne može. Dajte konzultirajte HNB da se očituju.Nije mi jasno to ja dignem kredit i novce koji zapravo ne postoje postanu depozit nekoj drugoj banci koja ih opet posudi.Iako i ovi moji novci predstavljaju nečiji drugi kredit, što je opet zapravo obaveza. Ak ja bankrotam odoše svi kući plačući.
Kvrapcu pa to mi malo djeluje ko ponci šema
[/quote]
Kerempuh je sve jako lijepo objasnio.
Strateg iz nekog razloga malo izvrće činjenice. Htio ti je valjda reći da novac koji si ti ostavio u banci je istog trena nekome posuđen kao kredit i da ga više nema u banci kao nekakav "keš" (jer ne funkcionira banka po principu kasice prasice, madraca itd., da novac stoji i čeka da dođeš po njega, a kamata da padne s neba??). Banka novac posjeduje, itekako posjeduje, kao svoje potraživanje prema nekome kome je izdala kredit, taj netko mora vratiti kredit da bi ti dobio svoj depozit, sasvim jasno. Ali on vam je to opisao sa "banka ne posjeduje novac" što je neupućenom čitatelju krajnje obmanjujuće i suštinski je pogrešno. To što se novac kroz niz iteracija multiplicira je druga stvar, ali u svakom trenutku je aktiva i pasiva banke u ravnoteži, i dok ljudi dovoljno uspješno vraćaju kredite i depoziti su sigurni.
[/quote]
Povodom zadnjih dogadja sa Credo bankom, sjetio sam se nase kratke rasprave sa kraja ljeta. Molio bih uvazenog kolegu Lynxa da objasni ljudima koji su imali depozite u Credo banci, te takodjer i klijentima Abacus brokera da njihov novac postoji i da ce ga jednog dana dobiti. U nekoj blizoj ili daljnjoj buducnosti.
Druga je kreditni multiplikator. U pojednostavljenom modelu uzmimo da postoji jedinstvena stopa obvezne rezerve 20%. Banka 1 primi 100 kuna depozita od klijenta A. Od toga iznosa u rezerve ide 20 kn, ostatak od 80 kn posuđuje klijentu B. Klijent B potroši te novce kupujući nešto od osobe C. Osoba C deponira 80 kn u Banku 2. Banka 2 od tog depozita u svoje rezerve stavlja 16 kn, ostatak od 64 kn daje kao kredit klijentu D. Klijent D troši te novce…
Lijepo ste to objasnili. Puno ljudi uopce ne razumije fukncioniranje bankarskog i novcanog sustava. Kod nas je stopa obvezne rezerve 13 posto. To je stopa koja govori koliko ce se novac multiplicirati. Zato nikada banke ne posjeduju kolicinu novca koju su zaprimili. Jer tog novca zapravo ni nema. Sustav fukncionira po nacelu povjerenja odnosno ne prevelikih nesigurnosti i gibanja. U okolnostima nesigurnosti i panike kad nahrupe u banke po novce sustav pada. Jer nemaju sredstava da sve isplate.
[/quote]
Inace, ovo je bila moja replika na post kolege Kerempuha. Mislim da je doticni kolega jedan od najkompetentijih na forumu sto se tice bankarskog poslovanja.
A ovo je iz danasnjeg jutarnjeg:
Na 120 sekundi deblokirali Credo banku: S računa uzeli 9 milijuna kuna, štedišama nije ostalo ništa
Dva puta po jednu minutu bilo je dovoljno da dvije banke i jedan investicijski fond – Istarska kreditna banka, Jadranska banka Šibenik i investicijska kuća InterCapital u potpunosti očiste račun posrnule Credo banke , na kojemu poslije toga nije ostala niti jedna kuna!
Dogodilo se to nakon što je Hrvatska narodna banka odlučila da Credo banka ide u prisilnu likvidaciju i kad joj je blokiran račun, pa s njega više nitko nije mogao podizati novac. Zbunjeni štediše i komitenti dolazili su na vrata poslovnica, no svi su bili otpravljeni riječima da novac ne mogu podići i da će sve daljnje informacije dobiti od HNB-a i DAB-a.
Očito ne baš svi. Hanfa je jučer poslijepodne objavila kako je, unatoč blokadi računa Credo banke, “provedena naplata tri mjenice u ukupnom iznosu između osam i devet milijuna kuna, koje su na naplatu dostavile dvije banke i jedno investicijsko društvo, čime su u potpunosti skinuta raspoloživa sredstva s računa Credo banke Split Hanfa, naravno, nije objavila nazive “sretnika” koji su došli do novca, no neslužbeno smo to doznali.
Hanfa i njezin šef Ante Samodol bune se jer je tako s računa banke skinut i sav novac klijenata Abacus brokera Zagreb, koji je trebao biti izuzet od ovrhe, likvidacije i stečaja banke. Tu nije riječ o novcu brokerske kuće ili banke, nego o novcu klijenata, pohranjenom na posebnom računu, koji nije smio biti isplaćen, smatraju u Hanfi, i koji bi trebao biti izuzet od ovrhe, likvidacije i stečaja. Petar Brkić, član Uprave Abacus brokera, kaže kako je riječ o novcu više od 2000 njihovih klijenata, uglavnom građana, te se nada da HNB ima neki plan za rješenje problema.
Većina ljudi misli kako je ovo podizanje novca na koje je Hanfa reagirala “čista pljačka” koja jednostavno priziva oštre sankcije i kontrole državnih institucija. Međutim, drugo je tumačenje da je dopušteno odblokirati i isprazniti blokirani račun banke ako je vjerovnik stigao po novac s pravovaljanim instrumentima osiguranja, poput spomenutih mjenica. Iz HNB-a nam je poslijepodne stiglo objašnjenje da je HNB provela naplatu mjenica i ovrhu po nalogu Fine, do visine raspoloživih sredstava, u skladu s propisima.
Toliko o bankarskom sustavu i sredstvima koja postoje i koja su sigurna. Za neke mladje koji nisu ocito ni culi sto se dogadjalo prije 90-te ili za vrijeme 90-ih grubo prizemljenje. Novaca nema i nece ih biti. Sanse za naplatu su podjednake kao stedisama Ljubaljanske banke. Sad cemo vidjeti koliko su depoziti zaista sigurni, odnosno koliko zaista Hrvatska jamci za depozite do 400 000 kuna.
Pozdrav
Kerempuh je sve jako lijepo objasnio.
Strateg iz nekog razloga malo izvrće činjenice. Htio ti je valjda reći da novac koji si ti ostavio u banci je istog trena nekome posuđen kao kredit i da ga više nema u banci kao nekakav "keš" (jer ne funkcionira banka po principu kasice prasice, madraca itd., da novac stoji i čeka da dođeš po njega, a kamata da padne s neba??). Banka novac posjeduje, itekako posjeduje, kao svoje potraživanje prema nekome kome je izdala kredit, taj netko mora vratiti kredit da bi ti dobio svoj depozit, sasvim jasno. Ali on vam je to opisao sa "banka ne posjeduje novac" što je neupućenom čitatelju krajnje obmanjujuće i suštinski je pogrešno. To što se novac kroz niz iteracija multiplicira je druga stvar, ali u svakom trenutku je aktiva i pasiva banke u ravnoteži, i dok ljudi dovoljno uspješno vraćaju kredite i depoziti su sigurni.
Povodom zadnjih dogadja sa Credo bankom, sjetio sam se nase kratke rasprave sa kraja ljeta. Molio bih uvazenog kolegu Lynxa da objasni ljudima koji su imali depozite u Credo banci, te takodjer i klijentima Abacus brokera da njihov novac postoji i da ce ga jednog dana dobiti. U nekoj blizoj ili daljnjoj buducnosti.
[/quote]
Kolega strateg, pa opet radite ono za što sam vaš optužio u postu kojega navodite! Opet izrćete činjenice i mutite bistru vodu.
Banka je u stečaju, ne znam što Vam tu nije jasno?! Kad je banka u stečaju, stvar je slična kao i kad je bilo koje drugo poduzeće u stečaju, vjerovnici ne mogu naplatiti sva svoja potraživanja. Zar vam moram sve objašnjavati kao malom djetetu? A to se mora događati, ali ne često. Kod nas se u zadnje vrijeme događa i prerijetko.
Što se tiče ljudi koji su imali depozite: oni su osigurani do 400.000 kn kao što smo i onda objašnjavali, i oni će svoje novce dobiti. Ne znam što te još zanima? Želiš ih tu još malo plašiti s time kako neće dobiti svoje novce ili što?
Ili samo likuješ nad sudbninom onih nesretnika koji drže preko 400.000 kn u banci? Oni možda nisu previše pametni što drže toliko keša, i to u jednoj banci, i to u ne bilo kakvoj nego takvoj nenormalnoj, međutim to nije razlog da se tu naslađuješ nad njihovom nesrećom.
Što se tiče klijenata Abacusa i drugih koji su izuzeti iz postupka stečaja, nadam se da će institucije to uredno riješiti.
One osobe koje imaju preko 400.000 kn i nisu definirani kao izuzeti iz "ovrhe, likvidacije i stečaja" su izgubili, sasvim normalno izgubili kao da su poslovali i sa bilo kojim drugim poduzećem koje je otišlo u stečaj. Ne znam što Vam je tu nejasno. Meni je jedino smiješno da neka fizička osoba ima toliko puno keša, i da ga još onda drži u takvoj banci, ali žao mi je tih ljudi i držim im fige da ovo shvate edukativno, i da u buduće rade normalnije.
Zapamtite: nije normalno imati tako puno keša! Što će nekom čovjeku više od 400.000 keša makar imao i stotine mililijuna neto imovine ukupno? Čemu keš služi?? Keš ničemu ne služi kada stoji na računu banke, keš se s vremenom kvari, to je pokvarljiva roba i ne smijete ga toliko držati kao što ne smijete držati toliko mlijeka u frižideru jer će vam se pokvariti! Onaj dio imovine koji vam je strategijom/taktikom sada nužno da je likvidan se drži u portfelju likvidnijih obveznica boljeg rejtinga, a keš je samo prijelazni oblik između transakcija. Nikada se dugo ne može na računu banke zadržati neka veća količina keša, a ako slučajno baš i morate duže od par minuta držati više od 400.000 kn u kešu, to ćete činiti tako da držite na računima više banaka u svakoj po 400.000 kn i to sigurno ne tako loših banaka kao što je bila ova, koja već mjesecima ne poštuje odluke HNB-a, kako je uopće netko ima hrabrosti držati u njoj i kunu?!
Ili samo likuješ nad sudbninom onih nesretnika koji drže preko 400.000 kn u banci? Oni možda nisu previše pametni što drže toliko keša, i to u jednoj banci, i to u ne bilo kakvoj nego takvoj nenormalnoj, međutim to nije razlog da se tu naslađuješ nad njihovom nesrećom.
Daj molim te, kako nesto tako mozes reci. Da likujem? Pa jesi ti normalan? Zasto bih likovao nad nacijom nesrecom, to moze samo izopacena osoba ili ako su u smrtnoj zavadi. A ja te ljude niti znam niti poznajem. I jos nad necim sto se moze bilo kome od nas dogoditi.
Nemoj mi nikada vise s ovakvim postovima dolaziti.