Ako si dužan sam sebi, nisi dužan.
Osim ako ne misliš na neki oblik internog zaduživanja putem obveznica ili kompliciranijih derivacija(danas aktualnih).
Banke uračunavaju diskont na buduću vrijednost sadašnjeg novca. Ne vraćate 25% nego puno manje, ovisno o diksontu.
Moj je stav da nije problem novac kao dug nego što taj novac nastaje derivacijama i polugama koje ga stvaraju bez potpore u realnom sektoru. dapače taj novac niti ne bude utrošen na stvari i proizvodnju(relani sektor) nego traži daljnje utočište. To su portfolio investicije na međunarodnoj bilanci plaćanja a jednim dijelom i FDI. Fdi čak stvara i minus na tekućem računu bilance jer stvara expanziju putem ulaganja u neproizvodni sektor, produkti kojeg se dalje koriste za potrošnju i uvoz i još više zaduživanja. Kapitalni račun države krpa gubitke a na tekućem računu Vam gubici postaju sve veći ili putem uvoza ili reemitancesa. NIsmo se mi nepotrebno zadužival ali smo nepotrebno trošili. Vi bilancu m orate dovesti u red – obićno uvozom stranih valuta što se bilježi kao plus na kapitalnom računu. Odljev kamata se bilježi kao minus na tekućem. Što više uvozite to je minus na tekućem računu veći i sve su veće premije na zaduživanje i imate spiralu. Dakako i valuta Vam slabi u cijelom procesu i smanjuje uvoz. ako želite vidjeti stvarnu snagu Kine(koja po meni niti nije toliko snažna) probajte dobiti razliku GNP-a i GDP-a. To će vam pokazati ovisnost Kineskog GDP-a o FDI -u koji je sve osim stalan i uvijek traži novo utočište. Stvar je takva od 91′ micanje kapitalnih restrikcija a 2000 potpomognuta razvojem neta.
Svjetski je dan štednje. Prema analizama, Hrvati štede više od svih građana tranzicijskih zemalja, osim Čeha. Štednja građana iznosi 161 milijardu kuna, od čega 80 posto drži 2 posto građana. Posljednjih 18 godina štednja je povećana 33 puta, a u odnosu na 2010. za 10 milijarde kuna.
Najviše se štedi u stranoj valuti, iako banke većim kamatama potiču kunsku štednju. Više od 55 posto građana preferira štednju u bankama, a manje ih ulaže u investicijske i mirovinske fondove i životna osiguranja.
Analitičari savjetuju – ne držite novac u čarapi. Država jamči za štednju u bankama do 400.000 kuna pa je gotovo 90 posto svih štednih uloga pokriveno državnim jamstvima.
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=136633&cHash=6f566f73b0
Ne znam otkud im ova brojka, valjda ZABA analitičari znaju, ali ako je istinita onda imamo goru razdiobu štednje nego Ameri. Bilo kako bilo ako i nije do kraja točna siguran sam da je distribucija štednje daleko od normalne razdiobe kod koje ima smisla računati srednju vrijednost.
Ovakva neravnomjerna distribucija štednje s jako velikim "fat tailom" (u kojoj Todorić i slična bratija u sklopu 200 najbogatijih obitelji drže skoro cijeli "kurtosis" (http://en.wikipedia.org/wiki/Kurtosis) samo pokazuje razmjeru pljačke (a.k.a. prvobitne akumulacije kapitala u Hrvatskoj iliti pretvorbe/privatizacije). Kako smo svi krenuli iz relativno sličnih pozicija kod sloma komunizma mislim da su raznorazni analitičari i povjesničari dužni javno razjasniti zašto je omjer bogatih/sirotinje u nas tako veliki.
Dalje to bi značilo da 98% Hrvata ima 34 miljarde kuna štednje, a kako imamo oko 55 milijardi duga po prekoračenju tekućih računa i kreditnih karticama (51.5 + 4 milijarde) ispada da je ogromna većina Hrvata zapravo nelikvidna. I toliko nelikvidna da je razlika na kamati između duga i štednje 10+ posto. Nadam se da ne treba govoriti da takav trend vodi u još dublju nelikvidnost.
Priličan broj pučanstva (pogotovo mladog) ne samo da je nelikvidan nego i dubinski nesolventan. Naime početkom 2004. godine imali smo 16 milijardi po stambenim kreditima (od kojih je ozbiljnan broj bio krediti za POS i obnovu) a danas imamo preko 58 milijardi (većinom komercijalnih). Usudio bih se reći da skoro pa cijela razlika spada u kredite kod kojih je imovina manja od duga. Naravno da su u najgorem položaju oni koji se se zadužili u švicarcima i kupovali stanove 2007-2008 kad su cijene bile najviše. Ako bi računali sa stvarnom cijenom nekretnina kod nas (a ne umjetno napumpano preko praznih stanova koji nisu na tržištu) vjerujem da bi se i neki koji su kupili stan prije 2004. godine pojavili u skupini onih koji su više dužni nego što imaju.
Znači imamo nelikvidnost i dužničko ropstvo teško preko 60 milijardi kuna (nelikvidnost i nesolventnost) raspoređeno statistički na 98% Hrvata. Tu se priča naravno ne zaustavlja, građani su još dobri u odnosu na poduzeća u kojima rade. E ona su dužna kod kuće 100 milijardi (dug inozemstvu ću za sada zanemariti) i tu je naravno najveći rizik. Ako se sjetimo slomova 1990, 1998 nije teško zamisliti scenarij u kojem bi banke morale otpisati 50% potraživanja i time svoj dionički kapital te zadržanu dobit svesti na nulu. Tajkuni koji drže prezadužena i nesolventna poduzeća su se već davno namirili što se vidi u činjenici koju količinu love drže kao štednju. I kad muzika prestane svirati rado će prepustiti bankama poduzeća i odlepršati sa osobnom štednjom.
Veselje tek onda počinje, naime 40 milijardi oročenih depozita nerezidenata (banka matica) koji imaju 4% kamate istog trena se povlači i ako bude sreće vraća kao dug koji onda nosi 8-10% kamate. A ako ne bude bilo sreće i ta se lova povuče bez povećanja pasive na drugi način to zapravo znači da devizne rezerve padaju za 50%.
U šta se onda država i narod može uzdati u slučaju nastavka/produbljivanja krize u EU i svijetu. Ostao je jedino "patrotizam" onih 2% najbogatijih čija lova ne upada pod zaštitu DAB-a, kakav će biti njihov patriotizam znamo najbolje iz Grčke gdje su njihovi tajkuni već davno pospremili preko 200 milijardi eura u švicarske i ine banke van države. Kažu 90% posto štednih uloga je osigurano od države (tko osigurava državu ?), a s druge strane 2% pučanstva čini 80% domaće štednje… malo matematike i jasno je da sirotinju treba navući da ono malo stvarno sigurne štednje (u madracima) koje imaju daju bankarima da bi se tajkuni i njihove matice mogle povući lovu dok se raja ne dosjeti šta joj se sprema.
Nitko naravno ne može predvidjeti budućnost, ali ne mogu odoljeti i volim biti zloguki prorok… jako mi je lako zamisliti slijedeći scenarij. Par malih banaka čija je aktiva u jako velikoj mjeri izložena prema bankrotiranim poduzećima i sektorima doživi povlačenje oročenih depozita od nekih pripadnika klase 2% i time izazove krizu nelikvidnosti. Kako su te banke dubinski nesolventne niko im ne želi dati dobru lovu. To izaziva lančanu reakciju i ostali pripadnici klase od 2% traže svoje depozite ne bi li ih prebacili u Austriju recimo. Velike banke u recimo talijanskom vlasništvo vide šta se događa te dolazi do odljeva štednje nerezidenata. Država to ne može pokriti (kao što je pokrila krajem 90-tih) jer su apsulutne brojke veće za red veličine. End game.
sad će ti lynx objasniti da nema razloga za zabrinutost…….jer apple radi nikad bolje….
sad će ti lynx objasniti da nema razloga za zabrinutost…….jer apple radi nikad bolje….
Kakve Apple veze ima sa ovom temom? Apple je na onoj temi o svjetskih kretanjima, gdje govorimo o budućnosti USA i drugih važnih i/ili dragih nam zemalja iz Svijeta.
Koliko ja znam ova tema (iako naslov doduše eksplicitno ne spominje RH) se odnosi na RH, pa tu onda Apple nije jako važan faktor. Samo nešto sitno posredno kroz činjenicu da će možda i neki naši građani kupiti neke od njihovih proizvoda koji će im predstavljati veliku vrijednost za novac, koji će im nešto povećati efektivnost i efikasnost u radu, odmoru, zabavi… učiniti ih sretnijima itd., no to su ovdje vrlo skromni utjecaji gledajući sumarno pa Apple na ovoj temi nema što raditi. O njemu ću vrlo rado kada govorimo o meni vrlo dragima USA.
jesam li rekao……. [thumbsup]
kroz krizu Ajpadom, Ajvarom i ostalim igračkama……ni špek i luk nisu naodmet [lol]
mala šala
nego što niste vi kolega Lynx donedavno govorili da krize uopće nema?
nego što niste vi kolega Lynx donedavno govorili da krize uopće nema?
Kakve krize, čije krize, krize čega? 😉
Stalno sam govorio o tome (na drugim temama) kako se američko gospodarstvo lijepo oporavlja, onda sam nedavno počeo govoriti o tome kako su možda u nekoj maloj recesijici koja će se tek naknadno saznati da je bila pa prošla, imao sam neki takav dojam, sad mi se čini da je i pretjeran (možda uopće nisu ušli u novu recesijicu, i skoro da niti neće…) ali da to nema veze, recesije su normalna stvar, nego je meni uvijek ključno ono dugoročno a u američkog gospodarstvu vidim veliku snagu za dugoročno nevjerojatan uspon, unatoč tome što je ovaj rast zadnjih cca. 2 godine tako krhak.
Također o sličnome govorim u vezi Njemačke, imam riječi pohvale i za Kinu, te posebice se divim Švicarskoj, a draga mi je i Nizozemska i još neke europske zemlje koje koliko-toliko dobro napreduju i imaju šansu za dalje, premda Europu u cjelini smatram još dosta nezgodno posloženom, mislim da još niti na koji način ne može parirati USA, da je naša Unija prekomplicirana i presocijalistička, ali držim fige za to da se stvari poprave i vidim da za to ima šanse.
Što se tiče RH, u kontekstu "kriza", "ne-kriza", pa o RH rijetko govorim u zadnje vrijeme, a kada govorim uvijek drvljem i kamanjem na sve i svakoga kako ništa ne valja, kako imamo koma državu koja uništava gospodarstvo itd. tj. da smo mi u krizi svega i svačega, posebice u glavi, jer su naši svi vlastodršci i njihovi glasači jednsotavno strašno biznis-neprijateljski, potpuno ne shvaćajući stvaranje vrijednosti, ne shvaćajući kapitalizam, živeći u nekom nevjerojatnom svom komunističkom sklopu razmišljanja koji će nas sve skupa doći glave ako ga se hitno ne riješe, a u krizi koja nas je zahvatila vidim šansu da se sa nekim stvarima tu račisti i tu mi je ta kriza čak pozitivna dugoročno.
Dakle o krizi u RH uvijek žustro govorim, kažem da su svi u gadnim krizama, ne vidim onda odakle sad tebi ideja da ja govorim da kod nas krize nema?? Vjerojatno miješaj moje priče o USA, Europi, Kini i sl. sa Hrvatskom.
O RH sam jedino sklon istaknuti neke svjetle primjere kompanija koji me vesele i kojima se divim da i u takvoj državi mogu biti takvima kakvi jesu, kao da se nalaze u Švicarskoj a ne ovoj jadnoj RH (i t takvih nastojim biti vlasnik, ako ih se može nabaviti po ok cijenama).
Također sam puno pisao o nevjerojano uspješnoj ovogodišnjoj turističkoj sezoni i nekim mojim viđenjima razvoja te grane dugoročno (imam tu pozitivna mišljenja oko mnogo toga, a o nečemu i ne, što sam također naglasio ponekad).
I naravno, ako ćemo govoriti o brojčicama, makroekonomskim, rekao sam još odavno, negdje u proljeće, da se čini da smo dno pada GDP-a dosegnuli negdje oko travnja, i da to može biti tračak nade, dakle da bi GDP konačno trebao biti stabilizran, odakle se nadam nažalost malom i krhom rastu, vrlo otežanom zapošljavanju iako ipak pozitivnih kretanja za koji mjesec itd. Možda si ti i to proglasio govorenjem "da nema krize", pa to nije "ne-kriza" ako govorimo široko (onim krizama strukturnim na koje stalno upozoravam, krizama u glavama itd.), ali brojke su brojke, čisto "tehnički" recesija je valjda gotova, kao što sam i ja zamjetio, ali to što je resecija gotova i što je turistička sezona bila genijalna i što imamo par nevjerojatno odličnih kompanija (po malim cijenama na ZSE) nije nužno dovoljno za reći "nema krize", u tome se slažem, pa baš ja volim "grditi" sve i svakoga što vidim da ne valja, kako su u krizi (dakle da su komunisti, lopovi i sl. najteže kvalifikacije, ali koje su zaslužili ti na koje se odnose)
Veselje tek onda počinje, naime 40 milijardi oročenih depozita nerezidenata (banka matica) koji imaju 4% kamate istog trena se povlači i ako bude sreće vraća kao dug koji onda nosi 8-10% kamate. A ako ne bude bilo sreće i ta se lova povuče bez povećanja pasive na drugi način to zapravo znači da devizne rezerve padaju za 50%.
U šta se onda država i narod može uzdati u slučaju nastavka/produbljivanja krize u EU i svijetu. Ostao je jedino "patrotizam" onih 2% najbogatijih čija lova ne upada pod zaštitu DAB-a, kakav će biti njihov patriotizam znamo najbolje iz Grčke gdje su njihovi tajkuni već davno pospremili preko 200 milijardi eura u švicarske i ine banke van države. Kažu 90% posto štednih uloga je osigurano od države (tko osigurava državu ?), a s druge strane 2% pučanstva čini 80% domaće štednje… malo matematike i jasno je da sirotinju treba navući da ono malo stvarno sigurne štednje (u madracima) koje imaju daju bankarima da bi se tajkuni i njihove matice mogle povući lovu dok se raja ne dosjeti šta joj se sprema.
Nitko naravno ne može predvidjeti budućnost, ali ne mogu odoljeti i volim biti zloguki prorok… jako mi je lako zamisliti slijedeći scenarij. Par malih banaka čija je aktiva u jako velikoj mjeri izložena prema bankrotiranim poduzećima i sektorima doživi povlačenje oročenih depozita od nekih pripadnika klase 2% i time izazove krizu nelikvidnosti. Kako su te banke dubinski nesolventne niko im ne želi dati dobru lovu. To izaziva lančanu reakciju i ostali pripadnici klase od 2% traže svoje depozite ne bi li ih prebacili u Austriju recimo. Velike banke u recimo talijanskom vlasništvo vide šta se događa te dolazi do odljeva štednje nerezidenata. Država to ne može pokriti (kao što je pokrila krajem 90-tih) jer su apsulutne brojke veće za red veličine. End game.
Ok ali Vaše proročanstvo je klasični overshoot situacije- nalazite sa na početku vala – vidite samo prema gore(2004-2008), nalazite se na vrhu vala(2008) vidite samo dolje. Ali stvari su puno kompliciranije. Naravno da su kamatnjaci u Hrvatskoj visoki zbog stope rizika u našoj zemlji. Imajmo na umu da statistički gledano u zadnjih 100 godina na ovom produčju bila 4 rata od koja su 2 svjetska. No, naš mediteranski mentalitet skupa sa komunističkim naslijeđem – stvara veliku zaduženost i malo pokretljivost, društvenu ili inteligencijsku. Da Vam pokušam objasniti. Hrvati vole stanove. I kontra svake logike mi kupujemo stanove i ne samo kao mjesto za stanovanje(što mi nema smisla jel je renta isplativija ako uključite diskont novca) nego i kao INVESTICIJU!! Uzeo sam nedavno primjer Manhattana i Zagreba. Uzmete li vrlo dobar stan u Manhattanu i Zagrebu ispada s obzirom na prosjećnu zaradu po glavi u Zagrebu da imate cijenu po kvadratu koja je oko 400% previsoka. Ali ostala nam je iz prošlosti potreba za sigurnošću i manja sklonost rizikui kod nas je stan vrh vrhova svih investicija. Smiješno. JEst sigurnost ali i gubitak – kao i ovi depoziti građana u oročenoj štednji – ako uračunate inflaciju + mogučnost zarade novca kroz vrijeme. Hrvatske cijene obveznica se definiraju njezinim kreditinim rejtingom. On se definira prošlošću otplate duga i stanjem na tekućem računu MBP(međ. bilance plačanja). Kao štoje pisano – mi smo imali jak dolazak FDI -ja i portoflio investicija kroz prije par godina ali umjesto u konkretnu proizvodnju i stvaranje vrijednost koje bi naravno izvozili i time vratili bilancu plaćanja u red jačim i zvozom, ne vršena je prodaja zemlje i pogona u neredovitoj privatizaciji koja je priljev stranih deviza pretvorila u dobru inflaciju 2005’6’7 i pojačala uvoz sada jačim dohotkom. Dakle nismo zemlja za FDI sa ovakvim načinom razmišljanja jer nam samo produbljuje deficit tekučeg plaćanja i snižava kreditni rejting produbljuje GNP-GDP jaz i uništava tekuću bilancu povratom na strane investicije.
Kakve Apple veze ima sa ovom temom? Apple je na onoj temi o svjetskih kretanjima, gdje govorimo o budućnosti USA i drugih važnih i/ili dragih nam zemalja iz Svijeta.
Koliko ja znam ova tema (iako naslov doduše eksplicitno ne spominje RH) se odnosi na RH, pa tu onda Apple nije jako važan faktor. Samo nešto sitno posredno kroz činjenicu da će možda i neki naši građani kupiti neke od njihovih proizvoda koji će im predstavljati veliku vrijednost za novac, koji će im nešto povećati efektivnost i efikasnost u radu, odmoru, zabavi… učiniti ih sretnijima itd., no to su ovdje vrlo skromni utjecaji gledajući sumarno pa Apple na ovoj temi nema što raditi. O njemu ću vrlo rado kada govorimo o meni vrlo dragima USA.
[/quote]
Postoji analiza koja pokazuje povezanost hrvatskih indexa i SP 500 u velikoj mjeri. Premda naša industrija i izvoz ne ovisi direktno o USA, naša burza izgleda da da. Da ja samo vrlo bull na USa jer nikada se nezna kada nova inovacija kod njih čeka iza ugla. Zemlja sa razvijenim tržišnim kapitalizmom koja ima prirodni prirast. To se rijetko nalazi. a pogotovo u njihovoj veličini.
@RealBear – sklonost pesivizmu je kod nas poznata a ogleda se najviše u količini kladionica koje imamo po glavi stanovnika. To Vam pokazuje našu sklonost fatalizmu i bacanju kocke – pa što bude. Isto tako moja je teza da se od devedesetih uz micanje kapitalnih kontrola u međunarodnoj razmjeni + razvoj telekomunikacijskih sposobnosti i analiza svjetsko tržište povezalo i traži – ne najbolju dionicu nego najbolje tržište. NIje toliko bitno koju firmu držite nego na kojem se ona tržištu nalazi. Danas je aktualna Kina ali i ona će proći boom and bust, evenutalni reset prema Zapadu i ponovljeni naglasak na Europu. Europa sada prolazi porođajne muke ali i one će proći. MIslim da je danas unosnije gledati međunarodne bilance, uložiti kapital u najveće firme indexa tih zemalja i pobrati vrhnje koje dolazi iz Hedgeva i svih ostalih polužnih derivacija.
Također o sličnome govorim u vezi Njemačke, imam riječi pohvale i za Kinu,
dobro, dobro………..samo nemoj past u nesvijest kad Kina kolapsira…… [smiley]
Nitko naravno ne može predvidjeti budućnost, ali ne mogu odoljeti i volim biti zloguki prorok… jako mi je lako zamisliti slijedeći scenarij. Par malih banaka čija je aktiva u jako velikoj mjeri izložena prema bankrotiranim poduzećima i sektorima doživi povlačenje oročenih depozita od nekih pripadnika klase 2% i time izazove krizu nelikvidnosti. Kako su te banke dubinski nesolventne niko im ne želi dati dobru lovu. To izaziva lančanu reakciju i ostali pripadnici klase od 2% traže svoje depozite ne bi li ih prebacili u Austriju recimo. Velike banke u recimo talijanskom vlasništvo vide šta se događa te dolazi do odljeva štednje nerezidenata. Država to ne može pokriti (kao što je pokrila krajem 90-tih) jer su apsulutne brojke veće za red veličine. End game.
Teško je vaše analize smarati ozbiljnima kad vi situaciju gledate samo iz jednog kuta.
Takvih ekonomista imamo na vlasti dosta, pa evo gdje su nas doveli.
Nisam ni optimista ni pesimista, ali vaše analize podsjećaju na Jutarnji.
Samo loša vijest je vijest, pa nek si raja misli šta se događa.
Neću se ni osvrtati na izvrtanje nekih činjenica, namjerno zaobilaženje realnog stanja i oportuniteta. Ali ako vas to sve veseli…sve u svemu niste nikog ni uvjerili ni impresionirali. Naprotiv.
Zapravo se mnoge tvrdnje daju iščitati na doom-gloom portalima.
Već viđeno.
[smiley]