Oni kažu, prodat će HEP. Nema prodaje! Ni Eduardo, ni Modrić, ni Ćorluka. Nema prodaje’, naglasilo je Mamić. [lol]

Evo da vas malo trgnem iz svakodnevice. Izlaz iz krize je moguć sagledavanjem uzroka. A kako je kriza uglavnom vezana uz dugove, možemo malo analizirati kako do njih dolazi. Svi već to znamo, država i drugi subjekti se zadužuju za svoje potrebe i projekte te bi u konačnici trebali vratiti više nego što su posudili.
Malim misaonim pokusom možemo spojiti recimo sve centralne banke i sve banke u jednu jedinstvenu firmu. Ta firma emitira X novaca, a potražuje X+Y novaca. Kada od kamata Y oduzmemo troškove T dobijemo da svaki kredit ubacuje Y-T duga u sustav koji je nemoguće vratiti. A na taj neotplativi dug ide kamata kada se on refinacira novim kreditom. itd.

Želi li netko nastaviti dijalog tome?
http://sites.google.com/site/financijskisustav/od-problema-do-rjesenja

Ovo nije pretpostavka dobrog funkcioniranja gospodarstva već je ovo krajnji cilj kojem težimo (po tebi) što je velika razlika. Ovdje si nastupio poput ekonomista koji su uvodili pretpostavke kako im je pasalo (tipa homo economicus) kako bi na temelju tih pretpostavki (racionalni izbor) mogli izgraditi modele (koji ne funkcioniraju). Međutim, pretpostavke nisu proizvoljene već se nalaze u samoj biti uspostave i održavanj sistema (bio to socijalni sustav, čovjek ili biljka), zato ako želiš definirati pretpostavke dobrog (ovo isto treba definirati gdje granica dobrog i kako se mjeri) funkcioniranja (uvažio si samo jednu dimenziju, gdje ti je struktura, funkcija, svrha?) gospodarstva, moraš ćeš pružiti pretpostavke (strukturalne, procesualne i funkcionalne) koje gospodarstvo mora imati da bi ispunilo svrhu.

"Premda gornja rečenica izgleda lako ostvariva u praksi"
Poznavajući ljudsku psihu, meni zvuči kao utopija.

"Zatvorimo li više subjekata u jednu financijski izoliranu zajednicu lako možemo pokazati da novčanu uštedu ne mogu imati svi. Čim netko ima novčani profit tada će oni drugi možda biti djelom bez gubitaka ili sa profitom, ali će sigurno jedan dio ostalih raditi sa novčanim gubitkom…Globalna bilanca nakon svaka transakcije se ne mijenja"

Nisam nikad razmišljao na ovaj način…
Prvo, novac jer mjerilo vrijednosti i bitno je što predstavlja. Ako si kupio Golf 1 1950. godine za x novaca, poslje Golf 5 za isto toliko novaca zbog razvoja tehnologije (karikiram), je li ti se povećalo blagostanje?
Ili recimo, imaš zajednicu od 200 ljudi koji kupuju kruh u određenoj pekari. Cijena kruha je 10 kuna. U pekari radi 5 radnika i imaju na raspolaganu tri stroja koja služe pripremi, pečenju, oblikovanju kruha i td. Ukupno u sat vemena može proizvesti 150 kruhova uz troškove od 80. Pekar se jednoga dana sjeti da bi mogao povezati tri stroja nekom novom komponentom koju je našao u svom dvorištu (nemoguće ali poanta je jasna) što mu omogućuje da u sat vremena proizvede 120 kruhova za 60 kuna troškova. Ova veća produktivnost mu omogućuje smanjenje cijene kruha čime kruh postaje dostupniji većem broju ljudi za isti iznos novca. Povećanjem produktivnosti povećao je blagostanje zajednice, odnsono količina novca se nije promjenila, ali se stvorila dodana nova vrijdnost jer se povećala razlika ukupnosti korisnih svojstava učinka i korištenih inputa bez dodavanje nove cjenovne vrijednosti u sustav. Reci ako griješim. ili drugačije, transformacijski tok je pretpostavka transakcijskog, koji je pretpostavka novčanog toka.
Drugo, ovo je opet nerealna pretpostavka, Hrvatska može povećat blagostanje stvaranjem viška izvoza nad uvozom. Inaće ako pretpostavimo da ima neki broj ljudi i određeni broj papirića i kovanica jasno je da distribucija šteti jednome, a koristi drugome, no opet kažem, riječ je o nerealnoj pretpostavci, postoji štednja i primarna i sekundarna emisija novca itd.

Sada me moraš uvjer

[wink]

[wink]
[/quote]
Ali pretpostavimo da je zadržao radnika (recimo planira ekspanzijui i trebaju mu njegova znanja u novoj pekari) i da im isplaćuje iste plaće. Nova tehnologija (koja je rezultat uvođenja nove komponente) mu omogućuje proizvodnju iste količine kruha uz manje troškove. I zamislimo elastičnost kruha, dakle pekar je odlučio smanjit cijenu. Veći broj ljudi uz istu novačnu masu može kupit više kruha, što znači povećanje bogatstva. I opet napominjem, proizvodnost implicira fizičke kategorije, a ekonomisčnost i solventnost vrijednosne kategorije i prije su zadnje dvije uvjetovane prvom nego obrnuto. Točnije sve su međuovisne, ali to je već prekomplicirano [smiley]

Trebat će me forumski kolega uvjerit da čitam dalje njegov tekst

Kak vele inače, knjigu i kruh nikad nije sramota ukrast, pa eto još jednog rješenja. [smiley]

P.S. JK, priznajem da je tvoja opcija realnija , ali opet su koristi za društvo značajnije od gubitka radnika, dugoročno.
I cijene sve više postaju nekontrolirajuća varijabla (s aspekta poduzeća) pa se i strategija mjenja s price targetinga na cost targeting. [rolleyes]

Gdje mogu pogledati kretanje kamatne stope na depozite in USA?

Hvala

Uh, što volim kad ljudi vrte svoj film i ne razmišljaju. A naročito volim relativiziranje i skretanje sa teze.

Dakle, što je čudno u zahtijevu da nakon 40 godina rada ne završim u dugovima? Pa valjda svi mi koji radimo imamo pravo uštedjeti? A za to moraju postojati metmatički uslovi. Uopće nisu bitni proizvodni.

bolji od očekivanja podaci o nezaposlenosti u USA

Uh, što volim kad ljudi vrte svoj film i ne razmišljaju. A naročito volim relativiziranje i skretanje sa teze.

Dakle, što je čudno u zahtijevu da nakon 40 godina rada ne završim u dugovima? Pa valjda svi mi koji radimo imamo pravo uštedjeti? A za to moraju postojati metmatički uslovi. Uopće nisu bitni proizvodni.
[/quote]
Ako netko skreće s teze onda si to ti. Nema ništa sporno u tome da želiš dočekati starost bez dugova, ja samo govorim da to ne može biti PRETPOSTAVKA za dobro funkcioniranje sustava, već je to REZULTAT dobro finkcionirajučeg sustava, što je bitna razlika.

Tko je spominjao ikakva prava?? Tko ti brani da štediš?

Ako već želiš izvesti nekakvu matematičku formulu (joj ti pozitivisti) za opće blagostanje društva, onda moraš biti spreman na pitanja i kritike.

Uh, što volim kad ljudi vrte svoj film i ne razmišljaju. A naročito volim relativiziranje i skretanje sa teze.

Dakle, što je čudno u zahtijevu da nakon 40 godina rada ne završim u dugovima? Pa valjda svi mi koji radimo imamo pravo uštedjeti? A za to moraju postojati metmatički uslovi. Uopće nisu bitni proizvodni.
[/quote]
Ako netko skreće s teze onda si to ti. Nema ništa sporno u tome da želiš dočekati starost bez dugova, ja samo govorim da to ne može biti PRETPOSTAVKA za dobro funkcioniranje sustava, već je to REZULTAT dobro finkcionirajučeg sustava, što je bitna razlika.

Tko je spominjao ikakva prava?? Tko ti brani da štediš?

Ako već želiš izvesti nekakvu matematičku formulu (joj ti pozitivisti) za opće blagostanje društva, onda moraš biti spreman na pitanja i kritike.

Ovaj forum sa potvrdom moderatora je poprilično usporen. Ali, može i 2 posta na dan.

Već dvije godine stvarm makroekonomsko znanje i fokusirao sam se na monetarnu politiku. Razlog je jednostavan. Ako je nešto matematički nemoguće izvesti, ne može se ni praktično, zar ne.

A vi ste sad utvrdili, da bi praksa trebala moći ostvariti tezu koja je potvrđeno matematički nemoguća. Ovo mogu nazvati tipičnim relativiziranjem i nepoznavanjem tematike i osnova makroekonomike.

1. http://mises.org/daily/5170

Izdvajam samo neke rečenice:

"Similarly, in any particular country, one can look around and see whether there are increasing amounts of goods and services over time — i.e., whether there is a positive rate of change of economic growth. The true test of economic growth is whether or not a given amount of physical labor can acquire more goods and services each year."

"The core of the discrepancy is that (official) economic growth is being measured in money, and money is not wealth."

"A progressing economy is one in which an increasing quantity of goods is produced over time. It is real "stuff," not money per se, that represents real wealth. Further, if goods are produced at a faster rate than money, prices will fall. With a constant supply of money, wages would remain the same while prices fell, because the supply of goods would increase while the supply of workers would not. But even when prices rise due to money being created faster than goods, prices still fall in real terms, because wages rise faster than prices due to the same expansion of the supply of goods relative to the supply of labor. In either scenario, if productivity and output are increasing, goods get cheaper in real terms."

Ima još puno, vrijedi pročitat.

2. http://mises.org/daily/4796

"In another Reality Check, Schiff points out that "the economy didn’t grow because they consumed more. They consumed more because the economy grew."

"As productivity increased, prices fell, benefiting the producer as well as his customers. Falling prices induce people to save, which swells the amount of capital available for loans. The Keynesian fear of falling prices was yet unknown."