…..ma sve ok…..ali tebi kao investitoru mora biti cilj biti izložen onom assetu koji ima najveće izglede za stabilan rast ( u nekom određenom razdoblju )…….ni ja nisam izložen zlatu od prije Krista…. [smiley]….
ali ako misliš da će zlato rasti a obveznice ne……..zašto bi se držao obveznica…..
za sve postoji tajming, i za zlato i za nekretnine i za dionice i za obveznice…..na tebi je da ne ideš kontra trenda

a od srebra……[smiley]

Nitko ne uzima u obzir da je naglo porasla potražnja za zlatom i da najviše o tome ovisi trenutna cijena. Koliko je ona sada realna i dobra podloga za vrednovanje ostalih asseta i novca, vrlo je diskutabilno.
Ako se ovako nastavi imat ćemo još jedan balon i to "zlatni".
Preporuka da vrijednost treba čuvati u nečemu što tendira ka balonu, hmmm.

To je moguće nekim "špekulativnim" metodama gledati kroz povijesne cijene, uspoređivanja porasta cijene zlata u odnosu na valute kroz "prethodni duži period"… ali to je jako pipkavo, tako da neko pravo "strateško" pozicioniranje u zlato kao dio imovine koja "se čuva" (tj. kojoj se svjesno/namjerno odriče mogućnost prinosa) bi zapravo trebalo biti "postepeno" kroz dugačko razdoblje kako bi se "uprosječnilo" ulaz, dakle onako kao naši stari (koji su s time pretjerali!) kupujući "dukat" svake godine od viška trenutne žetve, pa se tako dukat po dukat skuplja desetljećima i to je u prosjeku kupljeno po nekoj "prosječnoj i valjda realnoj cijeni" a koja onda vrijednost će se tako dugoročno čuvati, ali to, "čuvanje", nije baš najpametnija stvar koju čovjek (većinu vremena) može raditi.

Kapital bi trebalo izlagati riziku/prinosu, a ne ga ići "zamrzavati" bježeći od rizika. To se može "polu-investitorski polu špekulantski" raditi sa nekim malim dijelom kapitala, to se može raditi sa većim dijelom i vremenski koncentriranije (dakle ne ovo malo po malo godinama) u nekim čistije špkeluativnim idejama ili vrlo rijetkim situacijama… ali za običnog malog čovjeka nije baš pametno da se bavi špekulacijama.

Naravno, i špekulacije su ponekad "lakše" od "prosjeka", npr. ukoliko se nađeš u situaciji da "je već jako jako dugo" cijena zlata "loše izvedbe", u smislu da je očigledno da "zaostaje za promjenom vrijednosti valute, kroz duugi dosadašnji period", a s druge strane u drugim klasama koje znaš vrednovati (dionice?, obveznice, sve živo..) ne pronalaziš investicijske prilike ("sve ti je skupo") e tada se otvara mogućnost i manje sposobnom špekulantu da polu-investitorski (misliš da racionalno "alociraš u klase") i očito polu-špekulantski dođeš na relativno "razumnu" ideju za malo više podebljati poziciju zlata (dakako niti tada kao niti nikada to vjerojatno nisu neki preveliki udjeli u portfelju).

Danas vjerojatno nismo u takvoj situaciji (gledajući povijesne cijena zlata i trenutne valuacije dionica) pa u kupovini zlata ja osobno ne vidim ništa investitorskog, niti blizu "pola", ma niti "10 %", za mene je to "preko 90 % špekulacija", ali kao što kažem uvijek: špekulacije same po sebi nisu loše! Tko hoće špekulirati neka špekulira, to je njegova stvar!

Ja osobno, obzirom da mi je zlato na neki način ipak cool, bih možda volio imati nešto sitnog udjela u portfelju zlata, ali ne sada, to bih volio onako postepeno "na naizgled slabim razinama" kupovati a što bih ozbiljnije podebljao samo u slučaju onakve situacije "nemogućnosti pronalaska prilika u drugim klasama", a čim se prilike počinju otvarati i pogotovo ako bi mi zlato u odnosu na ulaz značajnije poskupjelo, rado bih to zlato skresao na "normalno niske relativne razine" i to oduševljeno vraćao u dionice, jedinu klasu kojoj zaista vjerujem. Sve te svoje izlete u zlato doživljavao bih više "racionalnom špekulacijom" nego bilo kakvom investicijom (tobožnjom "dobrom alokacijom u klase" ili sl.).

Definicija balona: "Balon je bull run u kojem ne sudjelujem".

Ne da mi se raspravljati previse o ovome sto se svi napisali jer vidim da vas vecina nema blage veze niti je proucila materiju ali zapitajte se samo jednu stvar: ima li zlata i srebra u zemlji beskonacno? Potom si razmislite o novim tehnologijama koje jesu bolje ali moraju kopati sve DUBLJE da bi dosle, do nafte, zlata, srebra, bakra itd. Istovremeno, ljudi na planeti ima sve vise, dakle sve vise konzumenata. I vi onda ocekujete da ce cijene toga s vremenom padati?

p.s.
@ James Knox – izjava da je intrinzicna vrijednost zlata 0 ti donosi i drugu nominaciju za kategoriju vic godine. Kako stvari stoje nemas nikakve konkurencije i uvjeren sam da ces biti pobjednik.

p.p.s.
Kolega Volksbank vam je nadugacko rekao ono sto je bitno: TIMING IS EVERYTHING!

preporuka je čuvati vrijednost u nečemu što je u bull marketu, svi vi koji ne mislite da je zlato u bull marketu ga nemate……
ne vidim u čemu je problem…..

ja vidim balončinu u fiat currenciesima pa ih se zato rješavam naveliko……a vi kupujte, samo mi morate isporučiti certificirano zlato zauzvrat……može i srebrnina [smiley]

može biti da je intrizična vrijednost zlata mala……ali intrizična fiat currencya je nula……a nešto podijeljeno sa nulom je beskonačan broj…….tako da bih ja rekao da zlato u svakom slučaju ima još dosta lufta za potegnut….[wink]

Ova argumentacija primjenjiva je danas isto kao i prije 100 godina kao i u začecima civilizacije. Rudno bogatstvo nije neiscrpno, postoji zakonitost opadajućih prinosa, ljudi na planeti ima sve više (zapravo je stopa prirasta prije 100 godina bila veća nego danas, tako da ovaj maltuzijanski argument danas ima manju snagu).

Ukoliko se u dugom roku realizira mogućnost da tehnološki napredak ne može pobijediti zakon opadajućih prinosa (kao što je izvjesno recimo u slučaju nafte), postoji nekoliko mogućih smjerova daljnjeg razvoja, koji ne uključuju vrtoglavi rast cijena odnosnog commoditya.

Jedan je reciklaža. Industrijski metali ne nestaju (vrlo mali postotak biva katapultiran u svemir). Tehnološki napredak također djeluje i na području recikliranja. Ukoliko marginalni trošak recikliranja padne ispod marginalnog troška ekstrakcije, reciklaža će preuzeti primat kao izvor sirovina.

Drugi mogući smjer je optimiranje proizvodnog procesa koji upotrebljava određeni commodity.

Treći je supstitucija procesa koji upotrebljavaju sve skuplji commodity nekim drugim procesom (recimo izgledna elektrifikacija cestovnog prijevoza potaknuta visokim cijenama nafte).

Da, recikliranje je stvarno super stvar i vrhunac tog kruga održivosti trajnog gospodarskog razvoja (realnog rasta).
Ono što je reciklabilno ima sasvim "pojmljivu" gornju granicu rasta kao troška i u najgorim slučajevima oskudnosti sredstva i njegove "nezamjenjivosti", a koja bi tada vjerojatno postajala "predvidljivije" pomična i to od tada očito po tom principu trajnog realnog pada kako se povećava efikasnost tog "kruženja tvari"/recikliranja.

Veći je problem samo sa neobnovljivim potrošnim dobrima (tj. ograničenim resursima, kao npr. količina plodnog tla) ali kao što se već bezbroj puta pokazalo, uvijek nekako nađemo način kako kombinacijom efikasnijeg korištenja i supstitucije drugim resursima tj. posljedicom jednostavnih ekonomskih zakonitosti i ljudske inovativnosti koja traži nova rješenja u svrhu ostvarivanja profita "posljedicom novog, boljeg, načina rada nekih stvari" stvari završavaju bez tih kataklizmičkih scenarija od kojih ljudi oduvijek strahuju.

Činjenica je da naftu npr. "lako zamijenimo" ali danas nikome ne pada na pamet "kako zamijeniti hranu", međutim ako bolje razmislimo vidimo da s jedne strane postojeća količina hrane bez problema prehrani i veću populaciju od trenutno živuće (npr. drugačijim korištenjem), a Zemlja pak efektivnijom proizvodnjom (širenja zapadnih načina rada na ostale krajeve svijeta) može proizvesti puno veću količinu hrane nego li proizvodi danas (i bez da vrhunac tehnologije proizvodnje/prinosi dalje napraduje, samo da se “proširi”, a vjerojatno je da će još napredovati), i to sve bez nekih SF ideja o "navodnjavanju pustinja desaliniziranom vodom" i sl. (a što isto neće jednoga dana biti nešto nezamislivo) tj. čak i populacijiski rast može ići još jako daleko a bez tih kataklizmičkih scenarija, a da ne govorimo o tome da iskustva zapadnih zemalja pokazuju da na određnom stupnju razvoja populacijski boom prerasta često u nešto sasvim drugo, počinjemo se brinuti o populacijskom padu!

Zakoni prirode tj. ekonomije, toliko su jaki, da dugoročno ljudi stvarno nemaju razloga sumnjati u nastavak onoga što gledamo zadnjih stoljeća: rast gospodarstva! Naravno da nikome nije zabranjeno vjerovati u kataklizmu i gomilati zlato za preživljavanje u takvom svijetu, a i to je sasvim normalna pojava, uvijek su postojali katrastrofičali koji su tako razmišljali i tako radili. Ne možemo svi razmišljati jednako i biti jednako optimistični/realistični 🙂