…..Based on an accession date for Croatia of 1 July 2013, the financial package outlined in the
EU common position foresees total commitment appropriations of €687.5 million in
current prices for Croatia in the second half of 2013. Following this period, expenditure for
Croatia will be governed by the then applicable acquis, including the next financial
framework, taking into account the continued phasing-in of certain expenditure items as
well as ring-fenced expenditure in 2014 covering a "cash-flow facility" and a "Schengen
facility"…..
http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/genaff/123336.pdf
Dakle za 2014-tu x2?
Osvrt Hrvatske narodne banke na Izvješće članova misije MMF-a o konzultacijama u vezi s
člankom IV. Statuta MMF-a održanima 2011.
http://www.hnb.hr/mmf/clanak-iv/2011/h-osvrt-hnb-na-mmf.pdf
Naši u HNB-u stvarno zvuče 100 puta pametnijima od tih MMF-ovaca 🙂
Dakle sad smo na jednom lokalnom "vrhuncu" rađanja, odnosno ako se drastično ne promijeni broj rođene djece po obitelji slijedi i to malo ozbiljniji daljni pad rađanja, a s druge strane porast umiranja ulazeći u poodmaklu životnu dob te velike populacije baby-boomera tj. prirodni prirast bi mogao još neko duže vrijeme biti značajno i sve značajnije negativan. Ili sam jo to nešto krivo zaključio??
To bi ti, Knox i Ivana7 trebali popraviti.
Lopina i ja cemo vam cuvati burzu da ne pobjegne dok vi radite na popravljanju demografske slike.
A stanovi se još grade, populacija ako nastavi na ovaj način opadati… što će to biti sa npr. samo tim jednim aspektom gospodarstva: "tržište stambenih nekretnina"??, dokle može taj jaz? U koliko "jedinca stalnog boravka" može živjeti jedno kućanstvo??
Jako malo stanova se gradi u ovom trenutku. Barem u Zagrebu.
Jako malo stanova se gradi u ovom trenutku. Barem u Zagrebu.
Ja ih vidim dosta u poludovršenom stanju. To će se vjerojatno kad-tad dovršiti.
A i svaki, i najmanji, jedan jedini koji se gradi, previše je. Trebalo bi ih puno srušiti, da se uravnoteži ponuda i potražnja. Ovako, makar se više i ne gradili, ponuda i potražnja je poremećena, a što i nije tako loše jer omogućava proces sniženja cijena koji je poželjan ako želimo da cijene i vrijednosti dođu negdje u sklad. To kratkoročno mnogima ne odgovara, ali meni je najvažnije to da se na tržištima cijene i vrijednosti moraju naći, a i niže cijene uvjeren sam da dugoročno više koriste nego štete hrvatskom gospdoarstvu jer to dugoročno time posljedično relativno pojeftinjenje troškova stanovanja našim građanima zvuči kao zgonda stvar, koja doprinosi mogućnosti potrošnje na druge stvari, rastu životnog standarda itd. Meni to izgleda sasvim ok, iako se banke i oni koji ih prodaju/grade s time neće složiti i kratkoročno im nosi gadne gubitke.
Ja ih vidim dosta u poludovršenom stanju. To će se vjerojatno kad-tad dovršiti.
A i svaki, i najmanji, jedan jedini koji se gradi, previše je. Trebalo bi ih puno srušiti, da se uravnoteži ponuda i potražnja. Ovako, makar se više i ne gradili, ponuda i potražnja je poremećena, a što i nije tako loše jer omogućava proces sniženja cijena koji je poželjan ako želimo da cijene i vrijednosti dođu negdje u sklad. To kratkoročno mnogima ne odgovara, ali meni je najvažnije to da se na tržištima cijene i vrijednosti moraju naći, a i niže cijene uvjeren sam da dugoročno više koriste nego štete hrvatskom gospdoarstvu jer to dugoročno time posljedično relativno pojeftinjenje troškova stanovanja našim građanima zvuči kao zgonda stvar, koja doprinosi mogućnosti potrošnje na druge stvari, rastu životnog standarda itd. Meni to izgleda sasvim ok, iako se banke i oni koji ih prodaju/grade s time neće složiti i kratkoročno im nosi gadne gubitke.
[/quote]
Deflacija ne pogoduje rastu zivotnog standarda. Kada cijene stanova padaju onda ih nitko ne kupuje jer svi vjeruju da ce u buducnosti stanovi biti jeftiniji. Kada se stanovi ne prodaju onda gradjevinska industrija ne gradi nove pa moraju otpustati ljude ili zatvarati firme. Otpusteni ljudi smanjuju potrosnju, a neki i prodaju stanove jer ne mogu otplacivati kredite. S druge strane gradani ciji stanovi gube vrijednost postaju siromasniji, manje trose i to negativno utjece na sve grane ekonomije. Deflatorni pritisak na industriju nekretnina se nemoze izolirati i on se siri po cijeloj ekonomiji.
Naravno u deflaciji su pobjednici oni koji drze cash i obveznice, a gubitnici oni koji drze nekretine, dionice i sl.
Deflacija ne pogoduje rastu zivotnog standarda. Kada cijene stanova padaju onda ih nitko ne kupuje jer svi vjeruju da ce u buducnosti stanovi biti jeftiniji. Kada se stanovi ne prodaju onda gradjevinska industrija ne gradi nove pa moraju otpustati ljude ili zatvarati firme. Otpusteni ljudi smanjuju potrosnju, a neki i prodaju stanove jer ne mogu otplacivati kredite. S druge strane gradani ciji stanovi gube vrijednost postaju siromasniji, manje trose i to negativno utjece na sve grane ekonomije. Deflatorni pritisak na industriju nekretnina se nemoze izolirati i on se siri po cijeloj ekonomiji.
Naravno u deflaciji su pobjednici oni koji drze cash i obveznice, a gubitnici oni koji drze nekretine, dionice i sl.
Kakva crna deflacija?? Ne govorim o općim kretanjima cijena nego o samo jednoj cijeni, koja se jednostavno mora tako kretati da bi gospodarstvo moglo funkcionirati. Baloni se moraju ispuhati, to je jasno. Sigurno bi bilo puno lošije kada bi se prenapuhane balone išlo još napuhivati, kakva bi to tek onda bila eksplozija kada eksplodiraju? Ravna atomskoj bombi. Ja zaista ne želim da atomska bomba pogodi moje gospodarstvo. Stoga ispuhivanje balona dok je vrijeme slavim kao veliku i predivnu pozitivnu stvar.
Naravno da time neće biti sretni oni građani kojima je većina imovine u nekretnini, i oni koji se bave nekretniskim biznisom. Ali tko im je kriv. Ključno je da će biti dobro onima ostalima. Još nije kasno nikome, svatko se može preojentirati na neki drugi biznis ili neku drugu pogranu (nisu stambene nekretnine jedine nekretnine, može se graditi i nešto drugo za čime će biti potrebe/potražnje) a građani koji imaju nekretnine, možda se neki još izvuku pa ih na vrijeme unovče, a oni koji će ih držati, koji će ih kupiti – pa to je njihov rizik. U kapitalizmu je rizik način života. Normalno je da netko na kraju zaključi da mu investicija i nije bila baš najpemetnija…
Baloni padaju i točka. Kakvo širenje. Pa niti američki pad od 40 % u zadnjih 5 godina, nije baš tako se previše raširio ekonomijom, a posljedicom FED-ovih postupaka čak ga niti ne vidimo, izgleda kao da deflacije niti nije bilo.
Neke cijene rastu neke padaju, to je normalno. Inflacija ne znači "rast baš svih cijena", nego rast prosjeka cijena a uz istina zahvaćenos rasta "gotovo sve kategorije", ali ne nužno 100 % sve.
Cijene nekretnina najbolje da su tamo gdje trebaju biti kao i svega ostaloga. Dakle treba pustiti tržištu da radi svoj posao. Kada tržište radi tada baloni i kad se napušu, i da se ne znam koliko napušu, brzo se i efikasno ispušu.
Kod nas u Europi je sve puno tromije, zato se kod nas po Španjolskoj i sl. cijene uporno drže tamo gdje jesu, a Amerikanci svoje već skoro odradili. Ja čak, za razliku od onog Shillera, čak imam feeling da bi kod Amerikanaca to već moglo biti to, da su se oni ispuhali i da kod njih više neće padati. Kod nas još praktički nije niti počelo, a bilo smo možda i više napuhani nego oni!
P.S. Kod nas, građani koji prodaju stan, više će trošiti, jer će tek tada imati što 🙂 Kod nas je imovina u nekretnini potpuno nelikvidna. Ne da je mrtvi kapital, nego čak nije niti neka “brza” potrošnja koja pogoduje rastu gospodarstva nego “spora” potrošnja koja ga ubija. Neka oni slobodno prodaju stan, i lijepo si kupe kolača, barem će slastičarnica imati veći promet, bolju zaposlenost… 😛
Objektivni građevinari i projektanti su mižljenja:
1 cijena gradnje ( bolja opremljenost ) cca max 500 eurića
2 trošak ( projektiranje, priključci, davanja ) cca 250 eurića
3 zemljište cca 250 eurića po čm
4 a sada DOBIT INVESTITORA I BANAKA ( na zapadu se računa 15 do 20 % )
znači OBJEKTIVNO I REALNO cijena bi iznosila cca max 1200 eurića!!!!!!!!!
OSTALO SVE MANIPULACIJE INVESTITORA I BANAKA!!!!!!!!
pametnom i previše!!!!!!!!
Slažem se s Lynxom vezano uz cijene nekretnina. Inflacija se mjeri CPI-em (consumer price indexom), i nikada u Hrvatskoj nije bila negativna. Prošle godine iznosila je 1.0%. Ove godine ubrzava. Cijene nekretnina u CPI-u sudjeluju kao 1 od komponenata potrošačke košarice (visina rente, odnosno imputirane rente za vlasnike nekretnina). Nekretnine su jedna od klasa imovine, kao što su obveznice, dionice zasebne klase imovine. Imaju tek ograničeni i posredni utjecaj na inflaciju.
Centralni bankari su tijekom krize dobivali brojne kritike zbog toga jer nisu pravovremeno zaoštravali monetarnu politiku kako bi se ispuhao nekretninski balon. Slične kritike, u manjoj mjeri, dobivali su i nakon pucanja balona na dioničkim tržištima 2000-te. Monetarna dogma zadnjih 25 godina bila je da se centralni bankari fokusiraju samo na inflaciju, ne i na upravljanje cijenama imovinskih klasa. Pri tome su se primarno služili operacijama na otvorenom tržištu. Danas se sve više vraćaju u modu i zaboravljene ‘prudencijalne mjere’, tj. regulatorna ograničenja. A na popularnosti dobiva i ideja da je potrebno anticiklički djelovati i na cijene imovinskih klasa. Dobro je sjetiti se da je Rohatinski 2006./2007. u jeku kreditne ekspanzije na opće negodovanje poslovnih banaka zatezao monetarnu politiku raznim prudencijalnim mjerama (povećanje stopa obveznih rezervi, max 12% rasta kredita godišnje iznad kojih se primjenjuju penali itd.) Kad je nastupila kriza i opća nelikvidnost, ukidanje tih mjera djelovalo je anticiklički.
@tip top
Cijenu bilo čega, pa tako i nekretnine, ne određuje trošak proizvodnje dotične stvari. Kada bi to bilo tako, onda bi npr. svi mogli uvijek poslovati pozitivno, ne bi bilo gubitaka, bankrota…. postojale bi "risk free" investicije i van državnih obveznica…. to je dakako nemoguće, besmisleno.
Nikada "realna cijena" (u smislu "vrijednost") nije ono koliko košta proizvodnja + neka bilo kako unaprijed određena pozitivna marža, nego "realna cijena" može biti bilo koliko (nekada i jaaako jako) veća ili manja od "cijene proizvodnje + te neke željene pozitivne marže" ili samo "cijene proizvodnje" (u slučaju da je "jako jako jako" manja od cijene proizvodnje govorimo o lošem biznisu, masovnim bankrotima i sl., ili je npr. to situacija kada se radi o puknuću nekog balona jer se "vanjski" baloni često ispuhuju brže od "unutrašnjih" pa zato gubici, dakle najprije padne cijena tvog finalnog proizvoda a tek kasnije pada cijena tvojih inputa pogotovo ako proizvođačima inputa tvoja industrija nije jedini kupac…, pa u međuvremenu nužno posluješ negativno, nažalost).
Ja npr. uopće nisam siguran da je moguće stan u ZG izgaditi i prodati uz ostvarenje takve marže, po cijeni od 1200 €, ali to ne znači da ne bi realna cijena mogla biti tolika, sasvim moguće da je oboje istina tj. da pri recimo toj "realnoj cijeni" biznisi u toj industriji očekuju neko vrijeme poslovati negativno, masovnije bankrotirati i sl. Nakon toga je možda vrijeme za ulaske nekih novih, obziljnijih ljudi, za kosnolidaciju industrije i sl., u očekivanju "boljih vremena", novog "ciklusa" ili kako već to gledaju.
CIjenu u efikasnom tržištu ne određuje proizvođač proizvoda, nju određuju kupci, obzirom na to koliko im se isplati kupiti taj proizvod, koliko im donosi zadovoljstva ta potrošnja u smislu kolko novčano vrijedi prema njihovom subjektivnom mišljenju to zadovoljstvo i u odnosu na druge alternativne potrošnje koje su im dostupne za taj novac. Kada govorimo o stvarima koje ne pružaju samo nematerijalna zadovoljstva, koja nisu klasična potrošnja tipa "kino ulaznica", "kokice", "pjesma sa iTunes-a" i sl., koja se može gledati kao investicija, što je u slučaju stana (tko ima toliko puno novca da mu je stan klasična potrošnja za keš iz džepa?, 99 % ljudi i u razvijenim zemljama na stan moraju gledati kao investiciju) znači racionalnu procjenu vrijednosti obzirom na alternative koje su ovdje očito unajmljivanje te iste nekretnine a koju cijenu će odrediti ponuda i potražnja tih nekretnina (već smo vidjeli omjer nekretnina i kućanstava u RH) i spremnost kupaca/najmoprimaca izdvojiti novac za tu "potrebu stanovanja" ili "užitak stanovanja" ovisno kojeg je stupnja luksuznosti dotična nekretnina i financijsko stanje korisnika. Ne može se svatko luksuzirati, ali netko može i želi, pa je bitno koliko ih kakvih ima… Dakako da je najveći luksuz, bez obzira koliko malo platio, gledajući vremensku vrijednost novca, platiti sve stanarine za cijeli život – odjednom! (??), što još od “potrošnje” plaćamo ne 50 nego beskonačno godina unaprijed?, a kupnja stana je upravo to. Zato ako to činimo moramo biti jako jako sigurni da cijena koja plaćamo predstavlja jako povoljnu cijenu, tj. sadašnja vrijednost beskonačno mnogo mjesečnih renti je vrijednost nekretnine i točka, nema puno filozofiranja. Naravno, problem je pretpostaviti kolike će biti rente u narednim desetljećima… ali obzirom na omjer ponude i potražnje nekretnina… čini se da neće biti velike, stoga treba jako oprezno u računanju tog DCF.
Deflacija ne pogoduje rastu zivotnog standarda. Kada cijene stanova padaju onda ih nitko ne kupuje jer svi vjeruju da ce u buducnosti stanovi biti jeftiniji. Kada se stanovi ne prodaju onda gradjevinska industrija ne gradi nove pa moraju otpustati ljude ili zatvarati firme. Otpusteni ljudi smanjuju potrosnju, a neki i prodaju stanove jer ne mogu otplacivati kredite. S druge strane gradani ciji stanovi gube vrijednost postaju siromasniji, manje trose i to negativno utjece na sve grane ekonomije. Deflatorni pritisak na industriju nekretnina se nemoze izolirati i on se siri po cijeloj ekonomiji.
Uvijek netko kupuje i prodaje. Ljudi jedva znaju ocijeniti sadašnje ekonomsko stanje, a kamoli formirati očekivanja budućnosti i djelovati prema njima. Ekonomist koji pogodi pola ciklusa postane guru desetljeća, a ti očekuješ da će Jozo i Mate znati di su u ciklusu i kamo će cijene.
Na svakoj cijene će se naći i kupci i prodavatelji. Valjda smo toliko naučili u zadnje dvije godine. Pad cijena nekretnina nema nikakvog monetarnog utjecaja u Hrvatskoj jer nismo još ni blizu sekuratizacije, hipotekarni krediti čine 0,x% ukupnih kredita, itd.
Američka psihoza deflacijom i europska psihoza hiperinflacijom nema nikakve veze s realnošću, to su patološki poremećaji. Nakon 40 godina najvećeg i najintenzivnijeg inflatornog perioda u povijesti plašiti ljude deflacijom je smiješno, podsjeća me na HDZ-ove plakate o SDP-u… za i protiv droge, vjeronauka i novih poreza.
Vidim da nije trenutno tema, ali stvarno mi se ne da ukljucivat u ovu pricu o deflaciji-inflaciji!
Mozda nekog zanima ovo: Quarterly Report on Bank Trading and Derivatives Activities u Americana!