Kvalitetne firme:
– Končar D&ST (jedna od najbolji malih firmi svoje industrije na svijetu, potencijal daljnjeg rasta na globalnom tržištu gonjeno vrhunskom konkurentošću i obilnim i dobrim referancama, i jedno i drugo svakim danom je sve jače, firma je sve konkuretnija – to je nevjerojatno, kao da ne govorimo o Hrvatskoj, zaista "hrvatsko čudo"!)
– Končar Grupa (zbog KPT + KODT prvenstveno, ali i ostalo ima potencijala, glavni rizik: vlasnička struktura, što zbog jedno sloja između čak i nije slučaj u prethodnom primjeru, gdje takva strukura može samo utjecati na pojačane dividende što ovdje prema mojoj procjeni uopće nije loš utjecaj – "slučajno"/srećom)
– Adris Grupa (zbog TDR-a, a ostalo ima tek potencijala – ali solidnog, pogotovo financijska pozicija koja ga stvara)
– Dukat Grupa (nažalost, sa njime se pozdravljam, šmrc, šmrc – ali jaaaako dobra firma!)
– Turisthotel Zadar (najbolja turistička firma u RH a vjerojatno i puno šire, u jedinoj zaista profitabilnoj grani turizma u RH, + još par sitnih kvalitetnih biznisa kojima se diverzificiraju)
– Dom holding/Valamar grupa (najveći skup kapaciteta u RH značajnog potencijala – koji se prodaje za sitniš – nevjerojatno)
– Jadroagent Rijeka (odlični u svom poslu, odgovorni, pošteni i oprezni ljudi, imaju potencijal za trajno unaprijeđenje poslovanja laganim konzervativnim korakom kojima je uvijek dobrobit svojih dioničara, njihova sigurnost – ono od čega polaze u svom poslu)
– BC-Institut (izuzetan primjer izvoza hrvatske pameti, velikog potencijala)
– Atlantic Grupa (pametno upravljana firma)
– Zagrebačka pivovara (vrhunska firma – koje nažalost više nema… blago preuzimaču, napravio si je sjajan posao)
– tu su i neke članice Agrokor grupe (LEDO i Jamnica prije svega, a potencijalno i BELJE, PIVK…), ali što je za mene prevlik rizik pri ovim cijenama… ja bih radije imao dionice krovnog društva a što vjerojatno nećemo skoro vidjeti na burzi… Todorić sa Agrokorom izgleda nema želje izlaziti na burzu… a ako/kada izađe treba onda dočekati kad će cijena postat prihvatljiva, vjerojatno to neće biti na IPO-u.
A što se tiče investiranja, nije uvijek nužno naći vrhunsku firmu, ponekad i slabija firma ako je po nevjerojatnoj cijeni može biti super investicija – u čega spadaju stvari tipa LPLH, ZVCV, PTKM (što je malo rizičnija priča ali velikog potencijala), FRNK (kojemu je najveći problem neetična uprava, ali unatoč svemu je prejeftin) i sl. A neke od gornjih su i ne samo čvrstog potencijala i jako jeftine nego i zaista i ovako pretjerano prejeftine (kao npr. KORF.)
Odličan post, samo ste zaboravil najbolju firmu,najsigurniju i s največom godišnjom dobiti u RH firmu kojoj je večinski vlasnik vrijedi kao sve vaše nabrojane zajedno i to puta 10, firmu koja daje najveću dividendu naspram cijene dionica a svi znamo da je to HT-R-A.
[/quote]
Nisam ja ništa zaboravio 🙂 Meni HT nije baš nešto jer nema baš neke šanse za širenje van RH, a u RH ima veliki konkurentski pritisak i prema mojim zadnjim procjenama vrijedi oko 300 kn tj. nije podcijenjen, negdje je taman na "fer valuaciji" (jedna od rijetkih takvih na ZSE, što ga čini još manje atraktivnim za ulaganje – druga stvar da je sve također efikasno cijenjeno, ali nije!!)
A što se tiče dy, pa ovih HT-ovih 7,99 % je i direktno manje od čak dvije moje dionice (prema prošlogodišnjim dividendama, koje će se otprilike ponoviti, TUHO moguće i veća ove godine): JDGT (dy 8,58 %), TUHO (dy 8,70%).
A npr. KODT-P prema "očekivanjima" za ovu godinu ti je oko 5 % a uz payout od svega 40 % što je (i bez svog tog očekivanog rasta poslovanja i dividendi s time u skladu!!) puno primaljivije od od HT-ovih 8 % uz payout veći od 100 %.
.
kolega jesi ti staljinist ili obični komunist?
ne, ja sam samo čovjek koji ne bi prodao vlastitu mater radi 5 kuna zarade… a vi svoje fridmanovske fore možete prodavati negdje drugdje,kolega. dosta su zla napravile u svijetu…
ne, ja sam samo čovjek koji ne bi prodao vlastitu mater radi 5 kuna zarade… a vi svoje fridmanovske fore možete prodavati negdje drugdje,kolega. dosta su zla napravile u svijetu…
[/quote]
Izvrstan odgovor TwinSpark [thumbsup]
James Knox, hajde argumentiraj zasto bi trebalo privatizirati vode, sume, HEP?
ne, ja sam samo čovjek koji ne bi prodao vlastitu mater radi 5 kuna zarade… a vi svoje fridmanovske fore možete prodavati negdje drugdje,kolega. dosta su zla napravile u svijetu…
[/quote]
Izvrstan odgovor TwinSpark [thumbsup]
James Knox, hajde argumentiraj zasto bi trebalo privatizirati vode, sume, HEP?
[/quote]
Zato da bi od političkih septičkih jama postale efikasne (javne) tvrtke.
Zato da bi od političkih septičkih jama postale efikasne (javne) tvrtke.
tipičan fridmanovski argument. dajte malo proučite što se događalo u državama koje su se povele s takvom argumentacijom:
"Jedna od zemalja koja je najdalje odmakla u procesu privatizacije vode jest Velika Britanija, u kojoj je vodoopskrbni sustav privatiziran još osamdesetih godina, za vladavine Margaret Thatcher. Kao kolijevka kapitalizma, to je i zemlja u kojoj je voda najtemeljitije privatizirana – dok se obično privatiziraju usluge ili daje koncesija na korištenje izvora, u Britaniji su vodna bogatstva u cijelosti prešla u privatne ruke. Cijene vode diljem zemlje otad su prosječno porasle 67 posto, s pojedinačnim poskupljenjima i do 450 posto. Divljanje cijena rezultiralo je, pak, isključenjima više tisuća korisnika koji si vodu više nisu mogli priuštiti, a opće smanjenje dostupnosti pitke vode dovelo je do šesterostrukog porasta učestalosti dizenterije. Privatizacija vode tako je privukla i prilično neočekivanu osudu Britanskog medicinskog udruženja.
Koliko su neobuzdani apetiti privatnih kompanija pokazuje slučaj engleskog seljaka koji je bio prisiljen plaćati vodu premda se opskrbljivao iz vlastitog bunara. Objašnjenje je glasilo – kiša koja mu puni bunar u protivnom bi se slila u vodoopskrbni sustav, pa je dužan obeštetiti vlasnika.
Koliko god to čudno zvučalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer ni drugdje u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te pročišćavanje i upotrebu mutne vode iz okoliša, ili u Boliviji, gdje je zbog vode izbio pravi ulični rat. U bolivijskom gradu Cochabambi prava na distribuciju vode kupio je igrač s hrvatske autoceste – američki Bechtel, odnosno njegov ogranak Aguas de Tunari. Pravo na distribuciju gradske vode tada je naplaćeno manje od 20 tisuća dolara, a koncesionar je odmah po sklapanju ugovora najavio kako će udvostručiti, potom i utrostručiti cijenu vode. Kako u Boliviji, najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike, prosječna mjesečna plaća iznosi svega 67 američkih dolara, računi za vodu mnogima su premašivali trećinu ukupnih prihoda, pa je došlo do vala štrajkova i uličnih prosvjeda. Diktator Hugo Banzer, koji je Bolivijce navikao tući još od sedamdesetih godina, na prosvjede je silovito odgovorio. Nakon gotovo četiri mjeseca neobuzdanog uličnog nasilja u kojemu je, među ostalim, policija ubila 17-godišnjeg dječaka hicem u lice, vlasti su ipak bile prisiljene popustiti, a Bechtel se morao povući iz Bolivije. Slučaj je sada na sudu, a odšteta Bechtelu zbog kršenja ugovora zacijelo će biti milijunska.”
Zato da bi od političkih septičkih jama postale efikasne (javne) tvrtke.
a ovo je se tiče vašeg argumenta da bi prestale biti političke septičke jame:
"Laži i korupcija također su čest pratitelj prodora privatnih kompanija u vodoopskrbu. U Buenos Airesu francuska kompanija obvezala se uložiti milijardu američkih dolara u vodovodni sustav; uložili su 30 milijuna. Obećali su i smanjiti cijene za 27 posto; povećali su ih za 20 posto. Obećali su i izgradnju postrojenja za pročišćavanje kanalizacije, ali, dakako, ni to nije ostvareno, pa se čak 95 posto masivne gradske kanalizacije izljeva u rijeku Plata.
U Jakarti su ugovori dodijeljeni kompanijama Thames Water (ogranak RWE) i Lyonnaise des Eaux, i to zato što su se u posao uključile kompanije u vlasništvu dobrih prijatelja predsjednika Suhartoa.
tipičan fridmanovski argument. dajte malo proučite što se događalo u državama koje su se povele s takvom argumentacijom:
"Jedna od zemalja koja je najdalje odmakla u procesu privatizacije vode jest Velika Britanija, u kojoj je vodoopskrbni sustav privatiziran još osamdesetih godina, za vladavine Margaret Thatcher. Kao kolijevka kapitalizma, to je i zemlja u kojoj je voda najtemeljitije privatizirana – dok se obično privatiziraju usluge ili daje koncesija na korištenje izvora, u Britaniji su vodna bogatstva u cijelosti prešla u privatne ruke. Cijene vode diljem zemlje otad su prosječno porasle 67 posto, s pojedinačnim poskupljenjima i do 450 posto. Divljanje cijena rezultiralo je, pak, isključenjima više tisuća korisnika koji si vodu više nisu mogli priuštiti, a opće smanjenje dostupnosti pitke vode dovelo je do šesterostrukog porasta učestalosti dizenterije. Privatizacija vode tako je privukla i prilično neočekivanu osudu Britanskog medicinskog udruženja.
Koliko su neobuzdani apetiti privatnih kompanija pokazuje slučaj engleskog seljaka koji je bio prisiljen plaćati vodu premda se opskrbljivao iz vlastitog bunara. Objašnjenje je glasilo – kiša koja mu puni bunar u protivnom bi se slila u vodoopskrbni sustav, pa je dužan obeštetiti vlasnika.
Koliko god to čudno zvučalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer ni drugdje u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te pročišćavanje i upotrebu mutne vode iz okoliša, ili u Boliviji, gdje je zbog vode izbio pravi ulični rat. U bolivijskom gradu Cochabambi prava na distribuciju vode kupio je igrač s hrvatske autoceste – američki Bechtel, odnosno njegov ogranak Aguas de Tunari. Pravo na distribuciju gradske vode tada je naplaćeno manje od 20 tisuća dolara, a koncesionar je odmah po sklapanju ugovora najavio kako će udvostručiti, potom i utrostručiti cijenu vode. Kako u Boliviji, najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike, prosječna mjesečna plaća iznosi svega 67 američkih dolara, računi za vodu mnogima su premašivali trećinu ukupnih prihoda, pa je došlo do vala štrajkova i uličnih prosvjeda. Diktator Hugo Banzer, koji je Bolivijce navikao tući još od sedamdesetih godina, na prosvjede je silovito odgovorio. Nakon gotovo četiri mjeseca neobuzdanog uličnog nasilja u kojemu je, među ostalim, policija ubila 17-godišnjeg dječaka hicem u lice, vlasti su ipak bile prisiljene popustiti, a Bechtel se morao povući iz Bolivije. Slučaj je sada na sudu, a odšteta Bechtelu zbog kršenja ugovora zacijelo će biti milijunska."
[/quote]
Zato je za prirodne monopole (a zar mora biti monopol?, može se razdijeliti na više manjih kompanija) najbolji način da se privatizira javnom ponudom bezbrojnim malim građanima uz zaista rigorozna pravila o maksimalnom paketu dionica po glavi, ne samo za vrijeme javne ponude, nego je čak moguće uvesti u Statut društva (natjerano nekim Zakonom, "antimonopolskim" – jer monopol kojega je vlasnik mali broja osoba i kojega je vlasnik "praktički svi građani" nije isto) da pojedinačni udjeli ne smiju prelaziti toliko i toliko komada dionica i tako se trajno sačuva disperzirana vlasnička struktura u rukama malih građana.
Tada je sasvim svejedno kolika je cijena vode jer ono što platiš "više" negoliko je potrebno za pokrivanje troškova poslovanja te što ostane nakon investicija u mrežu, toliko dobiješ nazad kroz dividende…
A uostalom, pa nije voda jedina "regulirana" djelatnost?? Pa energenti su regulirani (kod nas čak Vlada ima utjecaj i na cijene benzina!) što znači da je vodu moguće i na taj način ukoliko dođe do iskrivljavanja tržišta "regulirati" a oni socijalno ugroženi uvijek mogu imati neku "subvenciju".
ne, ja sam samo čovjek koji ne bi prodao vlastitu mater radi 5 kuna zarade… a vi svoje fridmanovske fore možete prodavati negdje drugdje,kolega. dosta su zla napravile u svijetu…
[/quote]
Izvrstan odgovor TwinSpark [thumbsup]
James Knox, hajde argumentiraj zasto bi trebalo privatizirati vode, sume, HEP?
[/quote]
Zato da bi od političkih septičkih jama postale efikasne (javne) tvrtke.
[/quote]
U redu. Izvrstan i nadasve koncizan odgovor. To bih i ja rekao u prilog privatizaciji tih tvrtki. Tvrtke su neefikasne, popunjene klijentelistickim kadrovima pomocu nepotizma, ne posluju dobro i sluze za bogacenje pojedinaca ili cak vecine zaposlenih tamo proporcionalno njihovoj moci i ovlasti u tvrtki.
Ali, zar mislis da ce (strani) privatni kapital gledati javne interese Hrvatske i njenih gradjana? Ne, on ce gledati svoje vlastite interese i to jedino u obliku maksimizacije dobiti. Zasta te (velike i strateski znacajne) tvrtke ne bi ostale u drzvanom vlasnistu. A zaposleni kadar se filtrirao prema strucnosti. Na celo donijeti strucne i sposobne ljude (moze i strance, to bi bilo isto jako dobro) koji bi bili odgovorni Vladi ili posebno odredjenom tijelu (uz Nadzorni odbor) i pritom ih platili u skladu sa cijenama koje bi iste takve ljude platio i privatni kapital da bi za njega stvarali profit. Na taj nacin tijelo koje bi nadziralo vodstvo takvih tvrtki bilo bi javno i stitilo interese svih nas.
Sto mislis o ovoj ideji? I da, zivimo u 21. stoljecu, nemoj mi reci da je ovo vrsta utopije i da ne mozemo napraviti. Mislim da mozemo. Pitanje je da li imamo volje. A u maloj drzavi kao sto je Hrvatska lakse je aplicirati ovakve ideje.
kolega,Lynx kakvu kontrolu cijene benzina ima Vlada? jedino što može je ograničiti rast na dvotjednoj bazi na neku maksimalni postotak. ali nitko ne brani Ini da svaka dva tjedna ne poveća cijenu za taj maksimalni postotak i tako svakih 14 dana. Što vlada može drugo napraviti? smanjiti trošarine? može ali to je onda na štetu proračuna i nekih drugih stavki i to se ne može unedogled raditi. i sam čobanković je jučer rekao da vlada više ne može utjecati na cijene goriva.
kolega,Lynx kakvu kontrolu cijene benzina ima Vlada? jedino što može je ograničiti rast na dvotjednoj bazi na neku maksimalni postotak. ali nitko ne brani Ini da svaka dva tjedna ne poveća cijenu za taj maksimalni postotak i tako svakih 14 dana. Što vlada može drugo napraviti? smanjiti trošarine? može ali to je onda na štetu proračuna i nekih drugih stavki i to se ne može unedogled raditi. i sam čobanković je jučer rekao da vlada više ne može utjecati na cijene goriva.
Pa i to je nešto. Zamisli da može svaki dan rasti za proizvoljan postotak? To bi zapravo bilo ono najbolje. Ali kao i uvijek i svuda pod uvjetom da su naši građani vlasnici (“mali dioničari”) naftnih kompanija koje tu posluju. To što nisu je problem, a ne to da cijene ne bi smjele biti formirane tržišno – MORALE BI. Ovo što se kod nas radi je loše. Međutim loše za strane vlasnike a obzirom da smo mi KRIMINALCI to nam ne predstavlja etički problem. Stvarno žalosno. Sramim se svoje države zbog ovakvih stvari.
… To što nisu je problem, a ne to da cijene ne bi smjele biti formirane tržišno – MORALE BI. …
a šta ti je tu tržino … to što Ben štampa dolare ko munjen. S još par trilijuna dolara nafta bi mogla doći do 300-400 dolara.
Samo na dnu krize cijene sirovina se formiraju prema marginalnim troškovima. Kasnije, prema raspoloživome novcu. Trtžište u svem,u tome služi za veće ili manje muljanje.
… Međutim loše za strane vlasnike a obzirom da smo mi KRIMINALCI to nam ne predstavlja etički problem. Stvarno žalosno. Sramim se svoje države zbog ovakvih stvari.
zašto smo mi kriminalci jer je to, kao loše za strane vlasnike? Ili bolje, hoćeš reći da bi trebalo biti bolje za strane vlasnike, pa onda mi nebismo bioli kriminalci.
Užas.
Daj se malo zbroj.
… I to nam ne predstavlja etički problem. Stvarno žalosno. Sramim se svoje države zbog ovakvih stvari.
Zašto bi nam to bilo etički problematično, kad je sama cijena nafte daleko etuički problematičnija.
Umjesto da predložiš državi da oporezuje ekstraprofite, jer uz marginalne troškove proizvodnje nafte od 35 USD/bbl-u (koliko je bila na dnu krize), sve ovo do 115 je ekstra ekstra profit, ti je se stidiš. Svašta. Pa kad ti stranci taj ekstra ekstra profit odnesu vani, ti ćeš se opet studiti.
Ma hajde ne pretjeruj.