Prof. dr. sc. Ljubo Jurčić u najkraćemu predlaže:
a) Povećanje proračunskog deficita sa sadašnjih tri na četiri ili pet posto; Proračunski deficit je jedini instrument za izgradnju institucionalne infrastrukture kojom bi se moglo utjecati na promjenu strukture gospodarstva prema proizvodnji s većom dodanom vrijednosti… Za smanjivanje deficita je osim toga nužno financirati uklanjanje izvora deficita i zato nam deficit sada treba: da bismo ulagali u projekte koji će ukloniti deficit.
b) Projektno financiranje industrijskih projekata i projekata regionalnog razvoja; Sada je zadnji trenutak za donošenje operativno provedive industrijske i regionalne politike jer ekonomska politika RH na operativnoj razini ne postoji.
c) Restrukturiranje državne uprave i institucija: drastično smanjenje broja zaposlenih u državnoj administraciji. Njihove bi poslove preuzeli instituti, agencije i zavodi.
d) Uđimo u EU što bolje, a ne što prije je politika prof. dr. sc. Ljube Jurčića.
Sve što mogu reći je: BRAVO LJUBO !!! Proračunski deficit sam po sebi nije problem, ali predstavlja problem kada je povezan sa sporom i neučinkovitom administracijom koja postavlja prepreke razvoju gospodarstva umjesto da ga potiče. Prof. dr. sc. Ljubo Jurčić je možda jedini ekonomist Lijepe Naše koji se usudio otvoriti pitanje operativne strategije gospodarskog razvoja Republike Hrvatske i pitanje njene provedivosti. [smiley2]

baš sam se pitao koliko će biti komentara na kraju dana na Jurčićev interview. i eto, jedan. bravo za Martingalea.

ja ću komentirati (ne)komentiranje:
Vaš link
zadnja rečenica:
Najgore će biti ako politička i ekonomska javnost na Jurčićev izazov odgovori – ignoriranjem.

Pa ili politička i ekonomska javnost ne čita poslovni, ili ćemo mi lijepo polako k’o i dosad …

No, možda se politička i ekonomska javnost ne služi računalima, browserima i netom pa ne znaju komentirati [smiley7]
(A možda ih i zbunjuje to što se ispod članka ne pojavljuju komentari – piše članak nije komentiran)

Točka na i – ni članak u lideru nije komentiran [smiley7][smiley13][smiley16]

a može li jedno ‘glupo’ pitanje? Ako su najrazvijenije zemlje davno napustile put industrijalizacije (i krenule u informatičko/uslužno doba), zašto Jurčić na tome insistira. I kako misli osmisliti proizvodnju sa ‘većom dodanom vrijednosti’ kada se zna da proizvodnja seli u jeftinije krajeve. Teško ćemo mi do pametne strategije

TunaSalad je kao ključno istaknuo komentar Miodraga Šajatovića: “Najgore će biti ako politička i ekonomska javnost na Jurčićev izazov odgovori – ignoriranjem.” Slažemo se. Što se tiče tradrerovog komentara, nije samo prerađivačka industrija ono što se naziva industrijom. Postoji i industrija pružanja informatičkih usluga. Prof.dr.sc. Ljubo Jurčić govori o strukturalnoj promjeni u Hrvatskom gospodarstvu. Prema jednom neobjavljenom istraživanju iz 2004. godine, doprinos kretanja radne snage iz industrija sa niskom produktivnosti rada u industrije sa visokom produktivnosti rada povećanju produktivnosti rada u Hrvatskoj je gotovo zanemariv.

Fokus podizanja potencijala ekonomskog rasta Hrvatske mora biti na podizanju produktivnosti hrvatskih poduzeća. Temeljni preduvijet ekonomskog razvoja je stvoriti uvjete za dugoročno održiv rast produktivnosti. Drugim riječima, cilj je povećati produktivnost, ne povećati izvoz po sebi. Povećanje produktivnosti u srednje razvijenim zemljama (poput Hrvatske) prije svega se mora temeljiti na povećavanju efikasnosti iskorištavanja raspoloživih prirodnih resursa. Dakle, efikasnost procesa iskorištavanja prirodnih resursa mora biti polazna točka u pisanju strategije nacionalnog razvoja. Današnja empirijska ekonomika se velikim dijelom bavi utvrđivanjem izvora ekonomskog rasta, te pokušajima pronalaska puta kojim bi se jaz između zemalja poput Hrvatske i razvijenih zemalja što više smanjio. U tu svrhu se ponekad koristi dekompozicija promjene produktivnosti rada na promjenu tehnologije, promjenu tehničke efikasnosti, promjenu kapitalne opremljenosti rada, promjenu ekonomičnosti veličine i promjenu ljudskog kapitala. Cilj dekompozicije promjene produktivnosti rada na komponente je utvrđivanje razloga te promjene. Da pojednostavim. Davno je opaženo da svaka industrija ima svoju specifičnu produktivnost rada. Zato mnogi ekonomisti sugeriraju da objašnjenje razlike u produktivnosti rada u različitim zemljama treba prije svega tražiti u strukturi nacionalnog dohotka, tj. udjelu industrija (sa svojim specifičnim produktivnostima rada) u nacionalnom dohotku. Pogledajte samo udio informatičke industrije u nacionalnom dohotku Irske ili udio telekomunikacija u nacionalnom dohotku Finske. Ova sugestija je samo dio slagalice jer se iste industrije u različitim zemljama značajno razlikuju prema produktivnosti rada (u RH nije nastao INTEL ili NOKIA). [smiley2]

uz dužno poštovanje prema posteru Martingale, stvari su puno jednostavnije. Nama treba
– visokotehnološke inventivnosti (sada je imamo samo u tragovima). Primjer takve inventivnosti: Nokia
– visokotehnol. usluga konkurentnih vani (zasada ih nemamo što je za mene zaprepašćujuće jer uopće nije teško niti skupo)
– (uglavnom) samoobrazovane radne snage (sada je imamo vrlo vrlo malo. Ono što se danas traži ne uči se na Ekon. fakultetu nego iz engl. govor. knjiga i sa Interneta. Sve ostalo je zastarjelo) Također je zaprepašćujuće koliko malo ljudi ide tim pravcem, a tako je jednostavan i efikasan.
– kapitala koji ima volju podržavati gore navedeno. Premda to nisu velika ulaganja, dok je kod nas i previše kapitala za razne ekonomske ‘bravure’ (tipa kupovina udjela u Sunčanom Hvaru), za razvoj visokotehnološke ekonomije ponuđenog novca nema niti u tragovima. Za to su krivi svi koji posjeduju kapital. Jedini kapital koji dolazi sa te strane zasad je izvana što je po mojem sudu osobito sramotno jer dovodi do slijedećeg zaključka:

kao društvo u CJELINI nismo spremni za napredak niti bolji život. Prema tome to će se vjerojatno i ostvariti. pojedincima koji to shvaćaju preostaje ‘spašavanje’ na način da se vežu uz strane partnere. Ostali će ‘gledati ono što su tražili’ a njihova djeca će ih ‘spominjati’ jer nisu iskoristili dosad najbolju priliku za ulazak u svijet najrazvijenijih.

Prijatelju trader, pretpostavimo da sam visokotehnološki inventivan, samoobrazovan iz knjiga sa engleskog govornog područja i sposoban u tom području pružati usluge koje su globalno konkurentne. Bi li se usudio u ovakvoj zemlji uložiti u mene kapital koji će podržati moje visokotehnološke projekte? [smiley2]

u svakom slučaju. Jer ako je to isplativo strancima, isplativo je svima. Nema to veze sa zemljom porijekla (osim ako je dotična diktatura). Bit takvog ulaganja nije ‘usuditi se’ već je to statistički proračunato ulaganje. Konkretno: od 200 planova izabire se 10 najperspektivnijih, 5 od njih će izgubiti novac, 2 će biti na nuli, 2 će ponešto zaraditi i jedan će eventualno postati ‘zvijezda’.

Nije to nikakva mudrost, npr. Sequoia VC, jedan od najpropulzivnijih US visokotehnoloških fondova u svijetu bio je uključen početnim ulaganjem u većinu danas poznatih firmi, Yahoo, eBay, Google, YouTube i mnoge druge. Npr. samo zarada na YouTube tisuću je puta premašila ulog tako da sada npr. teorestki mogu 999 puta promašiti i opet će biti u plusu. Stvari su vrlo jednostavne ali ih kod nas nitko ne gleda iz tog kuta. Dodatno, EU područje već je sada brojem korisnika veće i perspektivnije za takva ulaganja od US, situacija je vrlo povoljna. Znači ima kapitala za skupiti, ima tržišta ali nema znanja, volje niti sposobnosti. No to već zvuči vrlo poznato. Najmanje što država može učiniti je da sama potakne osnivanje takvih investicijskih VC društava. Jednostavnije ne može biti, ali se vrlo vjerojatno neće dogoditi.

sorry na grešci, zarada Sequoie na YouTube bila je 200 puta. Imamo i EU primjera gdje EU fond zarađuje slične iznose (npr Skype). Nikada više neće nam se pružiti takva prilika da se relativno brzo izjednačimo sa najboljima. Ja osobno predviđam da će ovo društvo u budućnosti ekonomski predvoditi oni koji budu dijelom toga, a ne ‘stare’ trgovačke ekonomije i ovih mastodonata

Istina je da se Venture Capital fondovi bave ulaganjem u trgovačka društva koja većinom ne kotiraju na burzi, a čiji su proizvodi tek u razvoju. Istina je i da VC fondovi u svijetu ulažu novac u manje od 1% projekata namijenjenih pružanju usluga zasnovanih na visokoj tehnologiji. Istina je i da u US i GB 25% Private Equity and Venture Capital tržišta drže mirovinski fondovi. Slažem se i da su VC investicije dugoročni pokretač rasta. Ne slažem se da su državni VC fondovi dobra ideja. Zar da neki polupismeni “čato” u državnoj administraciji odlučuje je li prototip mog projekta sposoban biti globalno konkurentan? NE, HVALA !!! Ne želim imati posla sa državnom birokracijom. Za kraj, VC investicije nisu likvidne, te da bi investitorima bile atraktivne moraju donositi prinos osjetno veći od prinosa na CROEMI indeks. Zbog toga sumnjam da ću se moći dogovoriti sa Quaestus Private Equity Partnerima. Uskoro ću ovaj Forum zatrpati sa konkretnijim prijedlozima pokretanja gospodarstva od Venture Capital fondova. [smiley2]

lijepo ste se raspisali [smiley11]. da se uključim …

naša vlada (a ovdje prijedlog Jurčića) bi se trebala baviti gospodarskim razvojem države u cjelini. orjentiranjem samo na visokotehnološke projekte ne bi dalo rezultata. barem ne u par godina. naime, ipak mi imamo samo par postotaka visokoobrazovanog stanovništva, a to se ne da promijeniti tak brzo.

možda je ipak realnije pogledati kakvo obrazovanje i skillset stanovništvo ima, pa to što bolje upogoniti i što jednostavnije im povećati produktivnost
i sad ja laik to shvatio ukratko ovako: Jurčić predlaže da se pogleda regija po regija i u svakoj pronađe po par (4) industrija, one koje već postoje (ili za njih ima preduvjeta) i za koje je stanovništvo školovano odnosno ima neko iskustvo i know-how i da se podignu na razinu više – konkurentnije i produktivnije. obično u regiji već postoje takve veće firme i oko njih gomila manjih, vezanih, i svo stanovništvo živi/bi trebalo živjeti od tih par centralnih. njih modernizirati i povećati produktivnost i konkurentnost. i to financirati povećanjem deficita na kraće staze s dobrom nadom da će razvoj riješiti deficit s vremenom.

e, a taj proces oživljavanja je po mom shvaćanju je ta industrijalizacija iz naslova. ne bih to ja shvaćao kao industrijalizaciju u 19. stoljeću. od usluga i trgovine ne možemo svi živjet – moramo nešto i proizvodit i izvozit.
(na kraju krajeva i proizvodnja software-a je industrija [smiley11], no valjda je jasno da ljudi u ličko senjskoj županiji ili bilo kojoj drugoj ne mogu u par godina počet živjet od programiranja [smiley11][smiley11] … by the way, ja živim od toga).

ukratko, na kraće staze (godine) ne pucat generalno na visoku tehnologiju (nemaju ljudi znanja za to), isto tako maknut se iz jednostavnih niskoprofitnih industrija (ne moš konkurirat Kini, Indiji … sa cijenom radne snage), pa se orjentirati na ono što realno možemo – neku sredinu – što jednostavnije (iskoristi postojeći know-how) i što brže.

nitko tu ne govori da ne treba poticat visoku tehnologiju. na kraju krajeva, nikad lakše nije bilo pokrenut posao kao danas SW firmu – ne trebaju ti skupi strojevi, koji komp i kliker, znanja na netu kol’ko hoćeš, a sve možeš reklamirat i prodavat preko Neta. pa ko zna nek navali… [smiley2]
(no, nije to baš tako lako [smiley7])

Prof. dr. sc. Ljubo Jurčić je zajedno sa prof. dr. sc. Slavkom Kulićem sinoć gostovao u emisiji Kapital Network Zagrebačke televizije. Izjavio je da Sanaderova Vlada Republike Hrvatske nema strategiju, tek je prije pola godine izdala Strateški okvir za razvoj. Proračun RH za 2007. godinu pretpostavlja rast realnog BDP-a od 4.6% i zadovoljavanje kriterija iz Maastrichta. Maastrichtski kriteriji podrazumijevaju:
1. stopu inflacije ne veću od 1.5 postotnih bodova od razine inflacije u trima zemljama EU s najnižom inflacijom (HNB najavljuje 2.7%).
2. kamatnu stopu na dugoročnu kunsku državnu obveznicu ne višu od 2 postotna boda od prosjeka triju zemalja s najnižom inflacijom u EU.
3. fiskalni deficit ispod 3 posto BDP-a (Vlada najavljuje 2.8%).
4. javni dug ispod 60 posto BDP-a.
S druge strane prof. dr. sc. Ljubo Jurčić fiskalnim deficitom namjerava financirati uklanjanje izvora deficita i izgradnju institucionalnog okvira koji će biti sposoban dovesti RH do dugoročno održivog rasta realnog BDP-a višeg od 6%. Jasno je jedino da još uvijek nitko nije prezentirao operativnu strategiju razvoja RH. Čak ni Jurčić. [smiley2]