Ponukan sve većim brojem javno privatnih parnerstva otvaram ovu temu. Htio bih vidjeti što ostali forumaši misle o tome. Zašto gradovi odabiru ovaj način financiranja projekata kad je to nesumnjivo skuplji način financiranja. Zašto gradovi sami ne podignu kredit i grade škole, vrtiće, igrališta…
Nisu li gradovi već prezaduženi pa ne mogu sami financirati projekte na ovaj način. Znači li to da se gradovi još više zadužuju. I meni je jasno da jedan gradonačelnik u svom mandatu želi napraviti čim više, ali ima li on pravo na to. To znači da će slijedeća vlast preuzeti prezaduženi grad i neće moći ništa raditi?
Vidi li netko uopće korist od JPP ili je to samo još jedan način da političari ubiru provizije?

Evo konkretno Zagreb arena? Nije li ju grad mogao izgraditi sam kreditom? Ne bi li JPP trebalo biti da grad i INGRA ulažu svaki po pola novaca pa svakompripada pola kapaciteta. Ili grad se obvezuje unajmiti dvoranu 50% njenog vremena u slijedećih 15 godina.

Primjer 2. Grad Koprivnica po istom modelu gradi gimnaziju i sportsku dvoranu.

Ja nemam mogućnosti graditi zagreb arenu, ali bih sigurno mogao izgraditi vrtić kada bi ga grad unajmio slijedećih 25 godina koliko traje kredit po cijeni 25% većoj nego je meni rata kredita.

Meni se čini da mi porezni obveznici kroz model JPP plaćamo izgradnju objekata skuplje nego što bi trebali.

I za kraj. Da li je JPP nešto dobro za nas porezne obveznike ili TKO JE OVJE LUD?

Prvo postavljaš pitanje zašto gradovi sami ne podižu kredite, a onda govoriš da su gradovi prezaduženi.

Ovo je jedan od modela financiranja. Osječka dvorana košta 180 mil kn. Mislim na izgradnju. Ali grad nema tu lovu da plati odjednom. Zato se i zadužuje na duži rok, odnosno ulazi u JPP.

Gledaj to ovako. Ako te neko pita: za koliko si kupio stan, ti ćeš mu odgovoriti za 50.000€. Ako si stan uzeo na kredu od 25 godina, onda ćeš dodati još 50k € kamata + uređenje stana. Dakle, stan će te u 25 godina koštati barem 130.000€. A ti češ svima govoriti da si ga kupio za 50.000. Tako je i s dvoranom u Osijeku.

Negdje sam pročitao, da se Engleska najviše zadužila upravo kada je počela uvoditi ovakav oblik financiranja.

Usput, gradovi se po zakonu mogu zaduživati od određenog postotka svog proračuna. Nakon toga im ostaje da daju jamstva za kredite svojih trgovačkih društava i ustanova, pa da umjesto njih vraćaju.

Kapiš?