Josipovic ima tu formulu (<><>M= -0+) za stroj koji daje slobodni izvor snage, stroj moze zamjeniti nuklearke ujedno moze zamjeniti fosilna i ne-fosilna goriva plus sve ostalo.
Stroj se moze postaviti usred grada blizu potrosaca struje jer stroj neispusta nikavi otrova u okolis itih je nema nikakve galame da bi ometao u okolisu.
Stroj nikad ne prestaje raditi tako sve dok ima i postoji “SILA TEZA” u nasoj planeti zemlji.
Dalekovodna mreza za sprovodjenje struje mogu se svi ukopati u zemlju bili bi
potpuno zasticeni od elementarni nepogoda.
Probajte da provjerite tu istinu i da se uvjerita kakvu ponudu je dobio
predsjednik Ivo Josipovic i minista za znanost i obrazovanje.
Ministar za znanos je preporucio BICRO kojemu danas ne mozes vjerovati.
Ako procitate tu moju ponudu bit ce te iznenadjeni.

[emo_funta]

Fantaziranje o investicijama (i to privtnog sektora!) koje će izvana doći u Hrvatsku je na nivou djeteta koje fantazira o poklonu djeda Mraza ispod bora.
Hrvatska nije predmet interesa ama baš nikoga. Financial Times (“Investing in Eastern Eurpe” 21. Novembar 2011) nije spomenuo Hrvatsku niti jednom jedinom riječju. Za strane investitore u Istočnoj Evropi su zanimljive samo one države čije su se privrede uspjele uklopiti u izvoznu privredu Njemačke (Češka, Slovačka, Madžarska).

Hrvatska samo održava ideološke kongrese o investicijama na kojima uvijek isti drže monologe na apstraktne teme. O konkretnom niti riječi!

Dok u Italiji i Francuskoj sve tutnji od rasprava o troškovima rada i proizvodnje, u Hrvatskoj to nisu teme.

Baš su me iznenadila ova dva komentara od Marxa i Izazivača, naime, čudno je koliko se lobira na stranim investicijama, da li je to zbog već unaprijed plaćenih aranžmana, a da se uopće ne govori o Hrvatskoj, kao zemlji koja može eksploatirati svoje određene sirovine i da na osnovu toga podiže svoju “industrijalizaciju” i “cetera”… Da se lobira za vanjsku “pamet” vidi se po tome, što Vam niti jedan učenik sa završenom srednjom školom – NEMA POJMA o svojim zakonskim pravima i zakonskim mogućnostima u svojoj zemlji Hrvatskoj.

A druga stvar koja me se dojmila je komentar Izazivača – ne znam kako je to pisano iz njegove perspektive – ali očevidno znam, da u Hrvatskoj postoji uređaj koji koristi oko 5 dcl kišnice i protok N iz zraka i može istovremeno pokretati el. uređaje do 7kW oko 2h… Pa se sada pitam: Tko plaća – da sve stoji?

Poanta cijele priče i je u tome što drugi grčevito ne dopuštaju da se uklopimo u izvoznu privredu Njemačke. Ti drugi su i postavili ovu Vladu i ovog premijera, sofisticiranog “malog Sanadera” koji je btw dok država grca on ide na skijanje u Austriju i usput se rješava likova koji nešto znaju o ekonomiji i koji su prijetnja tim istim što su ga postavili. Što mislite tko je slijedeći koga će se nakon Čačića rješiti ? Tipujem na Linića.[emo_smijesak]

Za Veki1 i Vepra

Što se tiče uklapanja u izvozne privrede i projekte velikih (jer je jedini izlaz za sve nas beznačajno male i slabe samo izvoz) ne znam da li pratite što se dešava sa Fiatom u Kragujevcu (proizvodnja Fiata 500L): Fiat je izabrao baš Zastavu za pilot projekt uvođenja proizvodnje i produktivnosti po američkim standardima. To znači 4 dana rada u tjednu po 10 sati što je vrlo naporno pa je i u Kragujevcu izazvalo iste napetosti i nesprazume kao i u Mirafioriju. Radnici u Srbiji imaju 3 puta manje plaće od Poljaka i 5 puta manje od Talijana. Ali ako ova proizvodnja uspije, Srbija može računati na ponovni razvoj (sada samo svoje) automobilske industrije, možda čak krene stopama Slovačke.

Sergio Marchionne ih je pohvalio da su “srbijanski sindikati ozbiljniji od talijenskih” i to naveo kao glavni razlog preseljenja proizvodnje iz Mirafiorija i Pomigliana u Kragujevac, a ne daleko niže plaće.

Velika je šteta da ekonomija i biznis u Hrvatskoj skoro nikoga ne zanimaju pa o tome kod nas nitko ne piše iako je o tome bilo itekako burnih diskusija u Italiji.

Poanta: nema priča i mudrovanja – ili se uklopi ili investitor ide nekamo drugdje nekom drugom!

Ponovit ću i ovog puta da Hrvatska izvozi svega 1,7 svog BDP-a u obliku industrijekih proizvoda u Njemačku, najmanje u Evropi. Druga odostraga je Latvia sa 1,9% a treće dijele Estonija i Srbija sa 2,3%.

Na kraju, jedna zamjerka Poslovnom Dnevniku: iznad naših komentara je grafički prikaz “Bankovni sustav u Hrvatskoj prema vlasničkoj strukturi” pod naslovom “Činjenice kroz brojke”.

Taj prikaz ne prikazuje osnovnu stvar: 47,7% bankovne aktive u Hrvatskoj otpada na samo dvije banke – Bancu Inesu i Unicraedito. Fitch Ratings to ističe kao najgoru stratešku poziciju u Evropi.

Zašto samo stranci uvijek uočavaju i ističu naše “najzanimljivije” detalje?

Btw evo nešto što ima veze sa ovih 47,7 % i što svi vide (izvan granica RH) samo ne prošla i sadašnja vlast:

Davor Pleško iz Zaboka u obrtu obrade metala zapošljava 25 ljudi, a 95 posto proizvedenog izvozi zahvaljujući čemu uspjeva preživjeti krizu. Nema novih investicija pa nema ni zamašnjaka gospodarstvu, tako da je i obrtnicima situacija loša. U usporedbi s primjerice Njemačkom, gdje je naplata uredna, u Hrvatskoj to nije slučaj, kaže Pleško.

“Donesen je zakon što se tiče naplata, ali ne vidim baš nekakvih velikih pomaka da su se ljudi počeli toga pridržavati jer jednostavno nema kapitala. Banke same po sebi imaju preskupi kapital za investiranje i mislim da i tu treba krenuti s inicijativom da se snizi kapital. Kapital za investicije u Njemačkoj je od 2,5 do tri posto, kod nas je minimalna kamata, ako nije subvencioniran od strane države ili nekoga, osam do devet posto, mislim da je to nesagledivo”, pojašnjava Pleško, koji ne vidi smisla u prepiranju i traženju krivca.

“Ne bi trebali sada govoriti o tome jesu li krivi gospodarstvenici ili je kriva Vlada. Mislim da je pravi put sjesti zajedno za stol i dogovoriti te neke stvari, ali tu treba uključiti bankarski sektor jer je on jedini taj koji može popratiti razvoj gospodarstva”, kaže Pleško te dodaje:(izvor:jedan portal)

Svaka čast gospodinu Davoru Plešku. Da, to je izlaz; međutim katastrofa je da u Hrvatskoj ekonomija i biznis nikoga ne zanimaju.

To što samo ljudi poput njega upozoravaju da su svađe za pad BDP-a (opet poput male djece “nismo mi, oni su!”) tragikomine i samo idu na živce je tipična južnoslavenska tragedija. Jer, lakše se svađati nego suočavati s poraznim istinama i – odmah potražiti konkretna rješenja.

Šteta da ovu duskusiju ne možemo nastaviti u detaljima jer pitanje banaka i kreditiranja proizvodnje nas dvojica (i ljudi poput gospodine Davora Pleška) dobro pozanju, ali malo koga drugog to zanima.

Trebamo investicije…investirajmo u Vladu….dajmo im povišice, božičnice i regres za godišnji odmor! Ubili su se od Sizifovog posla!