Infantilno poigravanje “zombie” kompanijom

Dok je pokušaj “Uljnika” da spasi 3.maj hvale vrijedan pokušaj – pokušavati spasiti jedno takvo brodogradilište u takvoj situaciji je vrijedno divljenja – s druge strane organizacija i izvedba tog pokušaja ukazuju na to da će to teško uspjeti i da se opet kupuje vrijeme kako bi se polako rješio višak radnika koji su očito najveći ako ne i jedini problem. Naime, ove brojke – odnosno njihovi odnosi – su jednostavno smiješni i jasno govore da od restrukturiranja 3.maja neće biti ništa.

Prema podacima koje navodi autorica, “Uljanik u pet godina 3.maju treba osigurati 842 milijuna kuna, od čega 767 milijuna čine jamstva za kredite, a 75 milijuna kuna koje treba uložiti u razvoj tehnologije, zaštitu okoliša, kapitalne objekte i u uvođenje novog informatičkog sustava”.

Taj odnos garancija za kredite (podsjetimo da 3.maj godišnje plaća oko 250 milijuna kuna na kamate na svoje kredite i ostale dugove) u odnosu na 75 razvoj tehnologije (još zaštitu okoliša itd.!) je smiješan i to je osnovni elemenat zombie kompanije: svi novci odlaze na otplatu kredita, u razvoj i tehnologiju se ne ulaže ništa. Podsjetimo da je Danko Končar tvrdio da 3.maj treba više od trostruko vremena za gradnju broda kakav se gradi u Kini.

Bilo bi sarkastično pitati što 3.maj može učiniti sa 75 milijuna kuna. Očito se radi o našoj klasičnoj boljci: nedostatku hrabrosti za suočavanje sa neugdnim istinama.

A Komisija EU će se opet praviti da ništa ne vidi – već su naučili da se na ovim južnoslavenskim propisima sve radi (da ne kažemo improvizira) u zadnji čas. Pa neće valjda Hrvatska postati talac 3.maja upravo sada pred vratima EU!? Nešto se mora potpisati.