Nije bilo trgovanja od 11.11.
da, nije jer naši ulagači ne kupuju kad je povoljno i kad sve stoji. oni kupuju kad pumpanje krene. kupili su neki po 180, a sad im je skupo po 90…ali to ne znači da firma neće imati samo od jednog posla 5.000.000 eura godišnje kako je objavljeno nedavno + redovno poslovanje + nekretnine.
no, uzalud jer ovo nije riviera ili nešto slično o čemu se piše po novinama i blogovima..ali da se počne pisati, već bi bili na 600 kuna, a ne 180…ovako, treba se pouzdati da ipak postoje ljudi na ZSE koji znaju nanjušiti dobro ulaganje prije ostalih.
Mozda je znalcima cijena od 90 kn previsoka, pa ne kupuju.
Ako je covjek siguran da je nesto dobro, to je dovoljno reci jednom ili dva puta ili cak i ne reci. No međutim, cemu lajanje svaki dan kako je to super i kako su svi neznalice koji to ne kupuju po 100 ili 200 kn?
Mozda investitori zele kupovati po 20-40. Dosada su sva prorokovanja bila kriva, sto govori da ima znalaca i na drugoj strani.
Nešto se kuha u JDTC čim Barišić izlazi u javnost.
Vinko Barišić rijetka je biljka među hrvatskim poduzetnicima – upravlja s dvije proizvodne, izvozno orijentirane tvornice. Od 2010. većinski je vlasnik Instrumentarije, proizvođača i izvoznika implantata i medicinskih instrumenata. U Jadran tvornici čarapa ima 23 posto dionica, a s dvojicom partnera Dankom Prgometom i Kuzmanom Marasovićem drži kontrolni paket od 60 posto dionica.
U te je dvije tvrtke dosad uložio oko četiri milijuna eura. Po struci je inženjer tekstilno-kemijskog smjera, a poduzetničku je karijeru u partnerstvu s Marasovićem počeo u Bamatexu, tvrtki koja se bavila zastupstvom i prodajom tekstilnih strojeva. Osim toga, suvlasnik je Poliklinike Sv. Rok i predsjednik Nogometnog kluba HAŠK. Za Lider govori o poslovanju svojih tvrtki i stanju u gospodarstvu.
• Imate prilično šarolik poduzetnički portfelj. Kako ste od čarapa došli do umjetnih kukova?
– Tekstilac sam u duši. Počeo sam s prodajom tekstilnih strojeva, a u Jadran sam ušao 2002. s dvojicom partnera. Kupovali smo dionice na tržištu do paketa s kojim smo mogli upravljati. Kad sam 2007. Ljekarne Bamafarm prodao Atlantic Grupi, s tim sam kapitalom 2010. ušao u Instrumentariju koja se tada bila pred stečajem. Tadašnji većinski vlasnik bio je naš partner u Jadranu, a s obzirom na to da nije mogao sâm riješiti situaciju u Instrumentariji, odlučio sam ući u tu priču kupivši od njega dionice.
• Ulaganje u proizvodnju nije baš česta pojava u Hrvatskoj. Kako to da ste odlučili za dvije proizvodne djelatnosti u ovakvim uvjetima?
– Da, pri spomenu proizvodnje svi odmah počnu iznositi argumente zašto se ovdje ne može uspjeti. Uvijek se može kad postoji volja. Ja sam odlučio proizvoditi, znam da je to najteži put, ali uvjeren sam da je to i jedini put i da samo stvaranje novih vrijednosti može društvo pogurati naprijed. Nije mi cilj da samo ja nešto imam nego i da moj susjedi i prijatelji mogu primjereno živjeti od svog rada, što danas nije slučaj u Hrvatskoj. U 25 godina, koliko se bavim poduzetništvom, uvjeti nikad nisu bili naklonjeni proizvodnji i država nije povukla neki potez u našu korist. Poduzetnici se općenito smatraju nepoželjnima sve dok ne trebaju puniti državni proračun.
• Kako biste posložili Industrijsku strategiju?
– Ne treba osmišljavati takve strategije, osnovna strategija treba biti: oslobodi ljude da rade, nemoj im uzimati i prijetiti. Neka budu ponosni što su poduzetnici, a ne da se ja moram sramiti što imam industriju i isplaćujem četiristo plaća na mjesec ili što vozim BMW nakon 25 godina u privatnom poduzetništvu. Mogu samo reći da sam g.lupi poduzetnik koji pokušava proizvoditi u Hrvatskoj. Imao sam ponudu da preselim proizvodnju u Srbiju i dobijem pet godina bez plaćanja poreza na dobit, besplatno zemljište, pet tisuća eura po zaposlenome itd. Ja sam im rekao da je sve to super, ali onda ja ne bih bio hrvatski poduzetnik, nego kapitalist koji ide po svijetu i gleda gdje su mu bolji uvjeti i baš ga briga kako će se živjeti u Hrvatskoj. Ja nisam taj tip.
Čisti populizam. Ne bih se čudio da za mjesec dana napravi baš ovo što je rekao da neće.
Populizam ili ne – teško je procijeniti nečije prave motive no smatram da bi ovakve izjave dobro trebale pročitati određene osobe. Lijepo je ovih dana slušati o rastu izvoza. S druge pak strane često čujemo o privlačenju stranih investicija, a nekada se ne uradi dovoljno i ono što se može da se zadrži postojeći kapital. U ovom slučaju gospodinu treba odati priznanje što je 25 godina proizvodio u Hrvatskoj.
jdtc bi po meme mišljenju trebao krenuti u okrupnjavanje hrvatske tekstilne industrije sa srodnim malim i srednjim kompanijama,kako bi proširio asortiman i povečao proizvcodnju. recimo da preuzme pounje i galeb,ubaci se u trikotažu i kupaće kostime.
plus širenje u regiji gdje je brend jadran poznat a može konkurirati sa cijenama talijanima i njemcima.
pokazali su da znaju napraviti dobar brend ui kvalitetan proizvod za nisku cijenu,koja kvbalitetom odskaće od recimo hm ili zare.a zašto ne i za njih raditi lohn,ako mogu turci možemo i mi,samo turci imaju strategiju.
bio sam u denizliju u turskoj,centar tekstilne industrije.recimo kao naš gospić ali sa 300 000 stanovnika ,svi žive od tekstila. pošaljite naše iz hgk da vide kako to funkcionira.
čestitke svim tekstilcima od kotke preko jadran čarapa do galeba iz omiša.
Sad mi je jasno zašto je Barišić u Lideru forsirao sebe kao hrvatskog poduzetnika. Pripremao je teren za žicanje subvencija.
Cijena pamuka i dalje na niskim razinama, cca 25-30% ispod prosječnih u 2013 i prvoj polovini 2014. To bi moglo značiti uštede od cca 3,5-4m hrk na godišnjoj razini. Zna li netko od koga JDTC nabavlja pamuk? To im je osnovna sirovina i ima najveći utjecaj na troškove.
Kako su im zalihe visoke, smanjenje cijena pamuka se još nije vidjelo u trećem kvartalu. Obzirom na strukturu zaliha ne očekujem niti značajniju promjenu niti u četvrtom. Efekti toga će se vidjeti u financijskim izještajima za 2015.
Zna li netko koliko imaju trgovina u svojem vlasništvu?
Cijena tvrtke je opet ispod 1 meur, pa bi bilo dobro dokupiti…
Proradio je i novi web shop.
Nastavak suradnje MORH-a s proizvođačima vojne opreme
Riječ je o nabavi oko 6.000 kompleta borbenih odora (hlače, košulje, jakne, kape i šeširi), 3.000 službenih i svečanih odora, 10.500 pari obuće, 35.000 pari čarapa, 4.000 remena i opasača, 200 kaciga, 800 letačkih i radnih kombinezona i jakni, 700 kišnih odjela i kabanica, 13.000 kompleta donjeg rublja, 1.500 kompleta specijalnog donjeg rublja, 9.000 kapa i šešira, 100 jakni, 2.000 vesta (vojničke i časničke) i 11.000 cjelodnevnih suhih obroka.
Čarapama će ih snabdjevati Jadran.
Napokon malo trgovanja !!!