Kad bi javni natječaji bili iskljućivo po sistemu ‘kluč u ruke do pune funkcionalnosti objekta’, kao što se radi u razvijenom svijetu, onda sva ova priča ne bi ni postojala. Lavčević bi za 342ml MORAO sagraditi kompletnu bolnicu do kraja, ili bi bio otjeran sa gradilišta jer ne može završiti objekt sa tom svotom.
Ali kod nas SE više vole raditi na građevnsku knjigu pa onda imaš vantškovničkih radova mali milijun pa probijenih stavki do 10%, pa onda još malo, pa produžiš rok jer projektant eto nešto nije predvidio (s tim da nitko nikad ne traži od projektanta da je osiguran od takvih propusta nego dapače isti dobiva ponovo iste poslove sa državom ,pr IGH kao najveći), i na kraju doguraš do onih 600ml kn pa ih malo i prebaciš …

Javni naručitelj MOŽE odbiti ponudu s neuobičajeno niskom cijenom! (čl.91 ZJN).

st.4) Javni naručitelj mora provjeriti podatke o sastavnim elementima ponude iz objašnjenja ponuditelja, uzimajući u obzir dostavljene dokaze.
Javni naručitelj provjerava jesu li cijene ekonomski objašnjive i logične, a osobito može provjeriti jesu li u cijeni bitnih stavki sadržani svi troškovi (osoblja, materijala, uređaja, usluga itd.) te je li cijena za tržišno vrednije, odnosno kvalitetnije stavke u pravilu viša nego za tržišno manje vrijedne, odnosno manje kvalitetne stavke.

Nakon sto gradevinari ne odrade posao kako treba, bilo kvalitetom, rokovima ili slicno, Ministarstva bi im trebala oduzeti licence kako se vise nebi mogli javljati na natjecaje. Dokle god nema odgovornosti i kaznjavanja nece biti kvalitetne gradnje u HR obzirom na najjeftinije ponude. Danasnjom javnom nabavom prolaze najjeftiniji, a to znaci najcesce da ne placaju kooperantima, poreze, te ostaje pitanje uopce prolaze ako imaju dugova prema drzavi.

dok se ne usklade javni natječaji sa javnim ponudama mnogi će se načekati, za sada sistem javni natječaji-tajne ponude najbolje prolazi u građevini, model je uspostavio Jure Radić, još za vrijeme obnove ratom stradalih područja

Pa sami Naručitelji su sretni kad dobiju Izvođača sa niskom cijenom a sve dalje je briga Nadzornog Inženjera – tako oni sebe pravdaju.
A o čemu dalje pisat/pričati kad je Vlada ozakonila ne plaćanja i sve ostalo pred stečajnom nagodbom.
Još nešto, sami Naručitelji nevoljko naplaćuju Garanciju za ozbiljnost ponude – bio sam 2 puta u situaciji gdje sam drugi na Natječaju ali se sve napravi da prvog ne “skinu” jer je njima to “problem i procedura”. Da ne povjeruješ.

Iako su predstečajne nagodbe pomogle da se neke tvrtke spase, nije mi jasno kako takve tvrtke mogu ravnopravno sudjelovati na javnom natječaju. Naravno da mogu ponuditi nižu cijenu kad ne plaćaju nikakva davanja državi ili dobavljačima.

@tramell Čak su mijenjali Zakon o javnoj nabavi da bi mogli sudjelovati na javnim natječajima.

Najinteresantnije je da se u HRV kod objava jedino spominje za koju cijenu je posao zaključen i ima li još jeftinijih ponuda? O tome što ponuda obuhvaća, rokove, kvalitetu, nitko ne spominje. Tvrtkama koje ne plaćaju ne samo državi nego i dobavljačima i općenito svoje obveze uopće ne bi smjelo biti dozvoljeno da sudjeluju na natječaju dok ne podmire svoje obveze. Isto tako Zakon bi trebao definirati koliko maximalno može trajati PSN. Ovako je PSN kriminal razine pretvorbe jer onemogućuje one koji rade pošteno i kvalitetno da napreduju na račun uhljeba i kriminalaca.

cijena može toliko odstupati jer kolo vode ekonomisti i pravnici uglavljeni po političkoj osnovi, a takvi stručnjacima neće dati ni priviriti.

ovakva razlika u cijeni zorno pokazuje nestručnost onih koji vode postupak, kao i vjerojatno vrlo lošu kvalitetu projekta.

kako u zadnje vrijeme većih poslova nije ni bilo, jer je sve stalo, tek sada se vidi do koje su mjere iskrivljeni i izopačeni svi odnosi u privredi “zahvaljujući” zločinačkom sustavu predstečajnih nagodbi.

ne samo da se sustavno uništava sve one koji su na tržištu uspješni nego se davanjem posla dokazano neuspješnim tvrtkama jamči da će projekt imati sve ono najgore što se može očekivati – teško probijanje rokova i budžeta, loša kvaliteta radova, neplaćanje svih sudionika u gradnji koji nešto konkretno rade – vlastitih radnika u operativi, podizvođača.

čime zaboga predstečajci mogu jamčiti da do tako nečega neće doći kad nemaju nikakve imovine niti novca koji bi poslužio kao osiguranje i pokriće i po kojoj se osnovi sukladno tome uopće mogu natjecati?