Sve, sve, sve – samo ne ono pravo
Kada bi netko ukinuo to vijeće (GSV), nitko u Hrvatskoj to ne bi niti primijetio a još manje bi osjetio njegov nedostatak. Ovako se nastavlja praksa panel-diskusija i okruglih stolova kod kojih se bježi od suštine stvari.
A to je: sadašnji javni dug Hrvatske je nepodnosšljiv. Ne znamo koliki je (vjerojatno oko 300 milijardi kuna). Slijedeće pitanje je koliki javni dug Hrvastka može podnositi i što će biti s ostatkom. Koliki je javni dug će se doznati tek nakon dolaska MMF-a (ili trojke) i reformiranja statističke službe (a la Grčka) nakon čega će uslijediti “iznenađenje” (također a la Grčka).
Što se tiče ostatka teško je pretpostaviti da će vjerovnici pristati na njegov kompletan otpis. To znači mogućnost “zahvata” u depozite građana (po ministru Lalovcu 70 milijardi koje drži njih 50.000) u vidu poreza a la Cipar.
Dug se naravno smanjuje ili defaultom ili dogovorom s vjerovnicima pa, naravno, postoji i mogućnost da Hrvatska pokaže ponos i ambicije i sama krene u pregovore s vjerovnicima na vlastitu inicijativu ali to je malo vjerojatno.
“Nije bitno da li javni dug raste, već raste li BDP” – ovo obavezno mora ući u crvenu knjižicu mudrih partijskih izreka. Bok uz bok s Mao Ce Tungom.
Svaka čast na pronicljivom komentaru Ribića i ostalih iz Gospodarsko-socijalnog vijeća. Očekujem sljedeće očitovanje… tipa o nogometu. Da ekipa koja zabija više golova pobjeđuje. Mislim da bi to trebalo obavijestiti ljude.
Još jedan apsolutno nepotrebni akter u obliku GSV-a — a to redovno dokazuju svojim izjavama koje pokazuju probleme i mehanizme koji su općepoznati. Također ne nude, ikada, ikakva konkretna rješenja.
Kad netko ističe probleme bez nuđenja rješenja je jedino zanovjetalo …. a to apsolutno nikome ne treba. Pogotovo ako je trošak na proračun.