Je tko gledao Nedjeljom u dva sa Bandićem?
Je, je. Bilo bi zanimljivo analizirati kakav je nivo ljudi koji biraju takovog čovjeka za svog gradonačelnika.
Da si i ja priključim ovoj temi. Moram priznati da sam dugo podržavao Bandića, ne zbog političke opcije kojoj je na čelu u gradu već zbog toga što je taj čovjek zaista puno napravio za Zagreb i njegove građane. Ali prošli tjedan je zbilja pretjerao. Ponaša se gore od kauboje revolveraša koji smatra da je nadmoćan i i da mu je jedina prijetnja on sam.
R) Bēsa…
Volim tu riječ.
Prvi put sam ju čula negdje početkom devedestih na riječkom Korzu, kada se je skupila masa ljudi u znak podrške tek osnovanoj vlasti RH i kao jasan znak da su ljudi „na gotovs“.
Tada u cijeloj toj masi ljudi urezao mi se je u pamćenje jedan čovjek albanske narodnosti koji je na toj nabrzaka sklepanoj bini na sav glas hrabrio narod, jasno davao do znanja kakvo je u tom vremenu bilo opredjeljenje albanskog naroda u tom gradu i poticao narod da skandira ime Hrvatska. Moja majka je spontano zavikala u tom trenutku „Hoćemo Vašu besu…“.
Bēsa je u njihovom narodu svetinja. Bēsa je obećanje koje se ne gazi. Nikada. Riječ koju ti netko da i ta riječ ostaje zauvijek.
Dobili smo bēsu taj dan i ostala je takvom.
Nezavisnost Kosova je sigurna budućnost. Jedna od želja kosovskog premjera Agima Ceku (inače časnika HV-a, novinari ga opisuju kao „karizmatičnog vođu u domovinskom ratu“) je da Hrvatska prva prizna Kosovo, ako dođe do odcjepljenja.
Trebate bēsu? Nema problema. Imate ju.
Usporedno ovih dana, u Zagrebu je pokopan Dragutin Golik popularno zvani Zmija. Heroj ulice je podlegao ozlijedama ranjavanja iz listopada 2005.te, kada je goloruk pokušao zaustaviti pljačkaše jedne banke u Zagrebu. Pokopan je uz državne počasti u pratnji predstavnika Vlade i Grada Zagreba, svojih brojnih suboraca iz 90-tih, a načelnik zagrebačke policije ga je nazvao „herojem ulice i simbolom građanskoga otpora i hrabrosti“.
Mislite li da je Zmija bio budala?
Mislite li da je bēsa neodrživa i nebitna?
Inače… priča se… da je navodno na jednom javnom nadmetanju vlasnik Tekol Terija Mate Markanović predao ponudu u kojoj je priložio Potvrdu o javnom dugu u kojoj je jasno bilo vidljivo da taj čovjek ne samo da nije uredno podmirio javna dugovanja svoje firme (mirovinsko, zdravstveno, porez itd…), već da su ta dugovanja dosezala nevjerovatne cifre. Inače, ako nemate spomenuti dokaz Porezne uprave o urednom i redovitom plaćanju javnoga duga, nemate što tražiti na javnom nadmetanju, jer vam je to jedan od ključnih dokumenata za dokazivanje sposobnosti. No, Mate je ipak dobio taj posao.
Mislite li i dalje da je Zmija glup čovjek?
Mislite li i dalje da je bēsa čista glupost?
Ja ne mislim.
Meni su Zmija i besa super, a Mete mi je fuj. [smiley11]
Zmija je bio jedan od onih koji voli svoju Domovinu,kako u obrani kada je branio od neprijatelja tako i onog dana kada je kao moralan i pošten branio ponovo od lopova ,laka ti zemlja.
S) Državna uprava – jedna “šala mala” sa neta
Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom.
I reče Bog Noi: “Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda – 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu.” Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije.
Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. “Noa”, povika Bog, “Noa, gdje je korablja?”
Noa pogleda u nebo i reče: “Gospodine, budi mi milostiv!”
Bog ga opet upita: “Gdje je korablja, Noa??
Noa obriše suze i reče: “Gospodine, što si mi učinio?
Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi.
Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru.
Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU.
Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi.
Osim toga bi morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.
Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti?
Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje.
U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja.
Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam što da navedem kao cilj ttransporta.
(…….)
A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni
skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.
Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve.
Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko
pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan od Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!
Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi
li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?”
I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo. I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi.”Gospodine, nećeš uništiti zemlju?”
Tada reče Bog: “O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava.”
Samo da ispravim da ne dođe do zabune, pojava se naziva pavlovljev refleks. po ruskom nobelovcu Pavlovu, inače pioniru bioheviorizma. Totalno suprotno onome što je Freud podučavao
Inace zanimljiva tema, žao mi je što sam zakasnio debelo na raspravu 🙂
Pozdrav
Da. Istina živa. Pavlov. [smiley11] Skužila sam ovako “brza”, “učinkovita” i “okretna” taj lapsuz tek nakon dva-tri novonapisanih postova, čitajući stare. Mrak. A šta da ti kažem… mea culpe, Pavlov. [smiley11]
🙂 alles gut
Š) Spaljivanje vs. Recikliranje
Za početak pohvala!
Velika pohvala za objavljeni članak „Spaljivanje vs. Recikliranje“ u Vikend prilogu Poslovnog dnevnika.
Dakle, g.Pandžić sjednite! Pet! Ovom temom ste samo potvrdili razvijeni osjet novinarskoga „njuha“ za prave stvari. Gdje se vrti velika lova, evo Pandžića… Definitivno Vas vodim sa sobom u lov na tartufe! [smiley2]
Javna nabava + zbrinjavanje otpada. Jako dobro!
Vi ste razradili ta dva vrlo važna gospodarska „kotačića“ na vrlo kvalitetan i zanimljiv način, a Poslovni dnevnik je kvalitetno obavio svoju mentorsku ulogu – obuke građana.
Imam samo jednu malu primjedbu.
Na naslov. Mislim, da je objavljeni članak trebalo objaviti pod naslovom „Spaljivanje i recikliranje“.
Naime, o čemu se radi…
Kao što ste i napisali u prvoj rečenici spomenutoga članka „sukoba oko koncepta odvojenog prikupljanja otpada i maksimalnog recikliranja nasuprot spaljivanju smeća – nema i ne treba ga biti, jer sve ono što nije moguće reciklirati bolje je spaliti nego odložiti na deponij.“
Republika Hrvatska dosta solidno provodi u praksi svoje planove i strategiju gospodarenja otpadom. Ministarstvo zaštite okoliša, Hrvatska Agencija za zaštitu okoliša, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, sva javna komunalna poduzeća, Županijski zavodi… svi oni odrađuju svoj posao i ulažu itekakve napore, da bi se uveo kakav – takav red ne samo u buduće gospodarenje otpadom, već i u sanaciju područja, nadzor, organizaciju i zakonsku regulativu, monitoring, čistiju proizvodnju, odgoj i obrazovanje….
Odgoj i obrazovanje su (nažalost) najteži dio posla. Sjeverne zemlje (Švedska, Finska, Norveška) uče svoje naraštaje gospodarenju otpadom još od predškolske dobi. Upravo takav način, dakle „red, rad, disciplina“ kasnije donosi plodove (odgovornost prema okolišu). Osim što dražava svojim razrađenim planom odgojno utječe na svoje stanovnike, veliku ulogu i odgovornost imaju i mediji. U RH izostaje podrška medija! Npr. 15.-18.11.2006. je održan Međunarodni simpozij gospodarenja otpadom Zagreb 2006., a medijski je bio popraćen samo od nekolicine stručnih časopisa. Stoga, napravili ste veliki iskorak; bravo!
U Hrvatskoj se je otpad kao resurs počeo ozbiljnije shvaćati tek nakon uvedenog sustava otkupa PET ambalaže. U 24 h su očišćeni svi kanali, sva polja u Slavoniji. Plastične boce nije bilo (kako kažu) „ni za groš“. Dakle, država je morala motivirati stanovnike novčanom naknadom. I to je u redu. Pomake vidim i u svojoj obitelji. Boce se više ne bacaju (bahato) u smeće, već u posebnu vrećicu pa se katkad odfuraju u obližnji trgovački centar i za taj novac se kupi npr. mačija hrana. (Btw. mačketine su postale f. Godzille, razdebljane i lijene – prestrašno).
Povijesno gledano, otpad je uvijek bio resurs, tako da je izuzetno bitno ponovno otkriće tog svojstva od strane naše vlasti ALI i građana. Ponavljam, jednako tako i mediji imaju veliku odgojnu ulogu i odgovornost.
Drugi problem u RH predstavlja „ostavština“ starog sistema. RH izdvaja ogromna sredstva za sanacije divljih odlagališta, sanacije zagađenih područja, sanacije postojećih deponija na koja se je otpad odlagao ne planski i nebrigom.
Sve je to potrebno „riješiti“, a rješenje koštaju. Kvalitetna rješenje su skupa. Dakle, država ne samo da mora riješiti „zaostatke“, već usporedno mora osmisliti kvalitetno rješenje za ubuduće.
(nastavak u slijedećem postu :))
(………)
I sada dolazimo do famoznih spalionica.
S obzirom na postojeće stanje u RH (uzmimo u obzir „zaostatke“, budžet koji imamo na raspolaganju i svijest (savjest) građana), jedino optimalno rješenje je izgradnja spalionice otpada, ALI I RECIKLIRANJE otpada. Jedan proces bez drugoga je neodrživ. Za reciklažu je ključ uspijeha disciplina građana, a ona nije zaživjela u dovoljnoj mjeri. Dakle, spalionica je nužna. Spaljivanjem bi se riješila dva glavna problema – onečišćenje otpadom i uštedjeli bi se resursi. Mislim da ne trebamo izmišljati „toplu vodu“. Ono što je kvalitetno provedeno u praksu u svijetu, a što mi nemamo, potrebno je samo „copy-paste“.
Moderna postrojenje (spalionice) opisali ste u članku vrlo dobro, spomenuti su svi pozitivni i negativni efekti, stoga neću pisati o tome. Ja ne tvrdim da su spalionice otpada mjesta za wellness, ALI želim samo staviti naglasak na riječ KONTROLA.
Zašto kontrola?
Da li ste čuli za infektivan otpad? Riječ vam govori sve, zar ne? Fuj! Da, fuj! Upravo tako. Bolnički infektivni otpad i sve ono što se ubraja u njega, bolje da ne znate. Ja nažalost znam. Fuj. Tu vrst otpada je nemoguće zbrinuti ako ga prethodno niste termički obradili. Dakle, ako prethodno termički ne obradite infektivni otpad, postoji velika velika šansa od širenja razno-raznih mutant zaraza. Bolnice u RH imaju velike probleme u zbrinjavanju infektivnog otpada. Klinički bolnički centri raspisuju javna nadmetanja, troše ogromna sredstva u tu svrhu i na kraju se taj otpad ipak izvozi u Austriju i spaljuje u Bečkoj spalionici. To je jedini način. Bolji (za sada) ne postoji. Osim toga, kako biste rješili npr. leševe ludih krava ili ptica zaraženih ptičjom gripom ili svinja zaraženih svinjskom kugom? KONTROLIRANO.
Moderne spalionice imaju toliko malen utjecaj na okoliš (za razliku od odlagališta otpada) da je čak njemački ministar (inače „zeleni“) izjavio: „Zbog strogih propisa, spalionice otpada više nemaju značajne emisije dioksina, prašine i teških metala, unatoč činjenici da se je broj spalionica udvostručio.“
Dakle, spaljivanje nije konkurencija materijalnoj reciklaži. Spaljivanje zauzima mjesto u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom, nakon prve faze – prerade (sotiranja, reciklaže).
A kada građani budu ekološki „osvješteni“ u tolikoj mjeri da se 70% otpada prikupi i reciklira, lako budemo zatvorili spalionicu. A do tada……
A do tada… idemo u lov na tartufe, g.Pandžić …. [smiley11]
P.S. Za sve one „koji žele znati više“ preporuka… Zbornik radova IX.Međunarodnog simpozija gospodarenja otpadom Zagreb 2006.
nije mi jasna ta netrpeljivost posterice Seve prema mnogima (pogotovo prema Hercegovcima). Bandić unatoč ‘osebujnom’ ponašanju nije lošiji od prethodnih zg gradonačelnika, no doživljava deset puta više kritike, jer mu se ne može oprostiti porijeklo. Je li to ksenofobija ili nešto drugo? I kuda to vodi.
Da li to Seve kod nas postoje dvostruki kriteriji za građane RH, neki su genetski bolji od drugih? Jer pametan će čovjek odvojiti loše od kvalitetnih ljudi bez obzira na gene. Da li su neki etnički dijelovi hrvatskog naroda krivi za loš život drugog dijela?
Da li se npr. čula povika na ljude koji su ‘privatizirali’ TDR i pritom se enormno obogatili? Nisam primijetio. Da li se čula povika na Dalmatince zato jer su uludo utrošene milijarde EUR na sanaciju nečega što je svakom jasno da se ne da sanirati (brodogradnja). Inače ja Dalmatince i osobno simpatiziram. A sličnih primjera je bezbroj. Zašto onda toliko povike na Hercegovce.
I zašto uopće toliko kritike? Da li si Seve sama nečim doprinijela da ovoj zajednici bude bolje? Osim trgovanjem dionicama sa željom brze i lake zarade? Počni od toga i onda ćeš dobiti legitimnost da kritiziraš na sve strane.
srdačan pozdrav