Napomena: tekst je napisan na osnovi već objevljenih informacija u medijima, na osnovi osobnih dojmova, iskustva stečenog bavljenjem tom tematikom te služi u zabavno – edukativne svrhe.
A) Zašto pročitati ovaj tekst?
Paaa… ponuditi ću vam dva dobra razloga:
a)1.500 milijardi Eura
b)Hrabrost
Kao što sam i spomenula na jednoj drugoj temi na forumu, prošli tjedan me je struka tj.posao zaustavio u Zagrebu na tri vrlo ugodno provedena dana. A ja ne bi bila ja, a da korisno ne spojim i sa ugodnim pa sam tako prvu večer u našem metropolisu provela u ugodnom i vrlo zanimljivom krugu ni manje ni više petorke hrvatskih novinara. Slobodna Dalmacija, Jutarnji list, Večernji list, Nova TV – šarena, zanimljiva lepeza političkih i životnih stavova, ALI i informacija. Nevjerovatnih informacija!!!!
I malo po malo, kako to već i biva… nakon dobre klope i nekoliko boca vina, filozofska , edukativna, opća prekopavanja po temama poprimila su malo konkretniji oblik. Novinari ne bi bili novinari, a da se ne žale na urednike, presice, kolege, Pašalićevu krvnu B + pozitiv grupu, hrpu ljudskih gluposti i izjava koje bi kako oni kažu „valjalo prikupiti na hrpetinu i napisati dobar bestseller“. Naravno, da smo se dotakli i teme… korupcija.
Kada se naglas spominje riječ „korupcija“, mnogim ljudima je to toliko već isfucan, ispucan, istrošen, isklišeiziran, prečesto spominjan pojam da više niti ne obraćaju pažnju na njega, ne asocira ih (don’t ring a bell) na nikoga ili ih asocira na svih i na sve.
Ja naprimjer, kada čujem tu riječ reagiram po čistom Freudovom obrascu ponašanja. Freud je naime, učinio jednom davno jedan pokus sa psima. Svaki dan je u isto vrijeme određenom broju pasa donosio obrok te bi prije nego što bi ih nahranio, zazvonio jednim šesnim handy zvoncem. Takav „obred“ hranjenja primjenjivao je dva tjedna. Petnaesti dan je zazvonio zvoncem, ali nije donio hranu za pse. Da li znate kako su psi reagirali? Počeli bi sliniti naravno, svaki idući put na zvuk zvonca bez obzira dobili obrok ili ne.
E pa vidite… kada netko spomene riječ „korupcija“ meni „ring a bell“ na javnu nabavu. A kada netko spomene javnu nabavu, meni posebno „ring a bell“ tj. zazvoni zvonce na g.Bandića.
Tu sam večer pitala spomenute novinare, zašto se toliko malo piše, istražuje u medijima o g.Bandiću i njegovim „izravnim pogodbama“ u Gradu Zagrebu. Kako se nbavim tim poslom (javnom nabavom) g.Bandić mi je mnogo zanimljivija tema od npr.g.Pašalića. Pašalić je jasan kao suza. Nezanimljiv.
Ali zato g.Bandić…… e o toj bi se personi dalo porazgovarati.
Odgovor je bio… „ da itekako osjećaju prisutnost toga čovjeka kao kakvoga zaostaloga duha u ruskom dvorcu…da je mnogo kartica teksta ostavljeno na stolovima urednika… da ništa nije od toga objavljeno…“.
Ali nešto ipak je objavljeno. O spomenutom gospodinu, popularno zvanom: G.Aparatčik, Trgovac ljudskim dušama, Trgovac uslugama, Trgovac ljudskim tajnama i sl., nekoliko puta pisano je u Poslovnom dnevniku:
-Više ozbiljnih žalbi, čistija javna nabava – Ivan Pandžić, 11.rujna
-Bandić – Mudrinić: Izravna pogodba od 10,7 milijuna kuna – Ivan Pandžić, 21.rujna
Te u Novom Listu:
-Bandić bez javnog nadmetanja ugovorio 113 poslova – Ladislav Tomičić, 15.listopada
Dakle, ipak je netko imao hrabrosti. Netko je ipak odgovoran.
E sad… zašto bi vama trebala biti javna nabava toliko zanimljiva koliko i meni?
Pročitajte idući post… [smiley11]
B) Školica
1.500 milijardi eura godišnje………………!!!!!
Da. Dobro ste pročitali! Tisućuipetstotina milijardi eura se godišnje zavrti u Europskoj Uniji unutar javne nabave. A kako jedan naš simpatični kolega sa foruma često zna reći: „… gdje se vrte milijuni… naći će se koja tisućica i za mene!“.
Educiranost i transparentnost (dakle dostupnost informacijama) su alfa i omega u svakome poslu pa tako i u ovome. Koliko god izgledalo / zvučalo komplicirano i zahtjevno, nabava i ponudaroba i usluga te sama izrada ponuda i nisu neka nuklearna fizika koja se ne bi dala savladati u pristojnom vremenskom roku. Istina je da je to posao pravne struke (ja sam ekonomist!!!), ali i samo znate da pravo ne zahtjeva logiku, sve je precizirano zakonima i kada jednom savladate šablonu izrade ponuda…. Nema frke! U igri ste!
Dakle, javnom nabavom se služimo kako bi pravu količinu uz pravu kvalitetu po pravoj cijeni na pravom mjestu u pravo vrijeme NABAVILI ili PONUDILI.
Obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi su:
a)Tijela državne uprave
b)Pravne osobe koje obavljaju usluge od općeg interesa
c)Pravne osobe koje se financiraju iz proračuna, udruge i sl.
Njih ćemo dalje u tekstu nazivati Naručitelji.
Naručitelji su dužni sve robe i usluge nabavljeti putem javne nabave pa tako imamo javnu nabavu malih vrijednosti (do 20.000 kn) i javnu nabavu velikih vrijednosti (iznad 200.000 kn). Način nabave roba i usluga te ustupanja radova koje je Naručitelj DUŽAN provoditi su:
a)Otvoreni postupci
b)Ograničeni postupak nabave
c)Izravna pogodba
Neću vas dalje daviti sa školicom i detaljima oko terminologije, ali da biste razumjeli problematiku i da biste shvatili o KOLIKOJ je LOVI riječ te na koji način mafija u javnom sektoru troši lovu iz proračuna tj. našu lovu, moram objasniti par pojmova.
Nemojte zaboraviti da državu ne čine gradonačelnici, političari itd. već građani i nemojte zaboraviti da netko krade lovu koju mi izdvajamo iz svojih mjesečnih prihoda. Ja svoju lovu ne dam ni Bandiću ni Liniću ni Obi van Kenobiju niti njihovim ženicama… Radije si kupim još jedan par cipeliški!!!
Dakle, od ova tri gore navedena načina nabave Izravna pogodba se najmanje dopušta zakonom. Smije se koristiti uz rigidnu provjeru službenih tijela ISKLJUČIVO u slučajevima hitnoće (npr.pokvari se regionalna trafo stanica, HEP nema vremena raspisivati natječaj pa rješava tako bitan problem bez prethodnih objava) ili u slučajevima ako su situacije opasne po ljudske živote i sl. To opet NE ZNAČI da možete izravnom pogodbom ugovarati poslove tipa … uređenje grada, parkova, prometnica, fasada itd.
A kako Jack Trbosijek operira po tamnim uličicama RH, pročitajte u slijedećem postu… [smiley11]
C) Show me the money, honey…
(Novi List) Zagrebačko Gradsko poglavarstvo pri raspisivanju javnih natječaja izrazito preferira natječaje koje je gotovo nemoguće kontrolirati. Sudeći prema materijalima sa sjednica Gradskog poglavarstva, izravne pogodbe odnosile su se u pravilu na najskuplje nabave radova, rekonstrukcije prometnica i graditeljske poduhvate koje pod kontrolom drži budno oko zagrebačkoga gradonačelnika. Podsjetimo, institut izravne pogodbe u javnoj nabavi najpodložniji je svakoj vrsti korupcije, a Zakon o javnoj nabavi propisuje i dopušta njegovo korištenje u iznimnim slučajevima. Ranija hrvatska i zagrebačka iskustva, pak, govore da su provizije i mito gotovo neodvojiv dio ovakvog načina poslovanja.
Svaku izravnu pogodbu, naime, naručitelj radova dužan je objaviti u Narodnim Novinama, a po objavi zainteresirani poduzetnici mogu se žaliti na pogodbu Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Državna komisija, pak, od navedenih izmjena i dopuna zakona svakim danom bilježi sve veći broj izravnih nagodbi, odnosno pritužbi na izravne nagodbe.
Naručitelji su izgleda usvojili praksu koja glasi: raspisujemo izravnu pogodbu, pa ako prođe, prođe, objašnjava nam sugovornik izvrsno upućen u rad Državne komisije, koji je želio ostati anoniman.
Koliko nepravilnosti i nezakonitosti su sadržavale izravne pogodbe Grada na koje se nitko nije žalio, javnosti će ostati nepoznato.
Evo nekih aparatčikovih bisera:
(Novi List): Izravne pogodbe Poglavarstvo na čelu sa Milanom Bandićem sklapalo je za sve i svašta, od poslova na rekonstrukciji gradskih ulica do poslova na izgradnji spomenika.
– za izgradnju spojne ulice između Av.V.Holjevca i Oreškovićeve (4.290.000 Kn bez PDV-a)
– za sanaciju potoka Gudura (2.180.000 kn bez PDV-a)
– za sanaciju klizališta Bijenik (6.000.000 kn bez PDV-a)
– za spomenike u nekoliko navrata (702.750 kn i 452.603,80 kn bez PDV-a)
– slučaj Bandić – Mudrinić: Izravna pogodba od 10.700.000 kn)
– autobusno ugibalište na Selskoj (1.000.000 kn (!!!!!))
A kako riješiti navedene nedoumice oko poštenja nečijih rabota, pročitajte u slijedećem postu… [smiley11]
D) HRABROST
Za rješenje ovakvih problemčića potrebno je samo malo hrabrosti i kritična masa ljudi. Ja se naprimjer ne bojim ljudi kao što je Aparatčik, zapravo ne sviđaju mi se i to je sve… A vi?
Ako smo mogli biti dovoljno hrabri u borbi za neovisnost domovine, ako smo pobijedili u borbi za radio 101 tj. izborena je sloboda pisanja, govora, mišljenja, medija… u čemu je onda problem? U malom Bandiću?
Evo kako su Nizozemci maštoviti ljudi…
Nizozemsku je potresala korupcija i mafija. Stvorila se je dovoljna kritična masa građana i medija pa su na Nacionalnoj televiziji svaki dan tokom dva tjedna u udarnom popodnevnom terminu objavljivali:
– slike, imena i prezimena, članove obitelji, kućne ljubimce, aute, kuće, adrese
svih ljudi iz javnoga sektora koji su bili upleteni u kriminalne radnje korupcije i sl.
Škadali su pročistili Nizozemsku.
Genijalno, zar ne?!
Hrabro!
Zanimljivo!
Vrlo učinkovito!
Mene zapravo zanima da li ste vi svjesni koliko vas zapravo koštaju besplatne studentske karte i knjige u Zgb-u? Koliko košta miris cvijeća na Bundeku?
Ja npr. znam koliko mene košta „lijepi“ (sic!!) osmijeh gđe. Linić u Rijeci.
Točno 6 kn/h + subvencija Grada Rijeke. Najskuplji parking u RH.
Pozdrav herojima… ulica… [smiley2]
H) DINAMOV STADION – rekonstrukcija – Ivan Pandžić
Na natječaj se je javilo čak sedam firmi…
Pročelnik za gospodarstvo (Grad Zgb) izjavljuje: “Ugodno smo iznenađeni i zadovoljni velikim interesom jer više ponuda znači i da će biti i jača konkurencija što bi trebalo donijeti za grad bolju kvalitetu i cijenu…”
Dobro jutro. Eto. Vidite da se ipak može i uštedjeti i kvalitetno napraviti nešto i zadovoljiti sve zakonske kriterije RH.
Pohvalno. [smiley11]
E) BANDIĆEVA KASICA PRASICA
He… he… he… ajme… mili Bože… kako je lijepo vidjeti Aparatčika kako štedi… ma šta štedi… sve se dimi od štednje i najava o novom načinu postupanja “brigom dobroga gospodara” sa lovom od građana Republike Hrvatske… Dakle, što se sada čini i izjavljuje, a što se je moglo i MORALO činiti oduvijek:
– Gradonačelnik je najavio pri prvom čitanju proračuna u skupštini uz štednju i veću efikasnost
– jedina dobra stvar je da ćemo se morati organizirati efikasnije
– I ugovori s izvođačima radova morat će biti bolji
O Vlado, Vlado RH… slava Vam i hvala!
G. Pandžić… ono Vaše pitanje postavljeno Slavku Kojiću… Pročelnik za financije je prilično nemušto objasnio zašto dosad nije pristupljeno štednji i povećanju neporeznih prihoda. “Dok vas ne boli, ne razmišljate o tim stvarima”, rekao je Slavko Kojić. …
Zapravo mi je simpatije osvojila ova riječ “nemuštro”… riječi iz djetinjstva…. ma genijalno.
Ma zamislite samo koliko su oni mogli uštedjeti love građanima RH, da se nisu ponašali onako bahato, oholo, lažno, ilegalno, nemoralno, nekorektno, mafijaški u postupcima javnih nabava koje su provodili???!!!
Prestrašno.
Mafija kod na u pboj maloj državi ne postoji već su to takozvani tajkuni,koji su nečiji pijuni,te4 se zapravo ponašaju kao psi prema onima koji im omogućuju da jame novac gdje stignu.
Mislim nije potrebno navoditi imena,jer se zna tko su ti ljudi i šta su radili početkom 90-ih godina.
Pljačkali su gdje su stigli i naravno bez imalo obraza i poštovanja prema sebi i drugima kazali kako su to sve stekli na legalan način(a naravno da nisu).
Mislim tko može u rasponu od 1-6 godina zaraditi stotine milijuna maraka.
Nitko.I sada će pokrenuti postupke protiv takvih osoba.
Mislim da je prekasno, jer u trag će možda ući nekima,ali i ne svima.
A na kraju će shvatiti da su i njihove kolege s posla, umiješani u taj cijeli korupcijski, nemoralan sustav koji i dan danas muči ovu državu, te je jedan od problema zbog kojeg HRV nije u EU….
To je moje mišljenje
Post Scriptum: Dok se to događalo ja sam bio dijete, ali kasnije sam čuo te priče od odraslih osoba
by the way još sam dijete[smiley2]
uh, ovako marljivo i kvalitetno razrađena tema zasluživala bi elaboriranu repliku, no ja se moram zaustaviti na crticama.
– tema organiziranog bezakonja u investicijskoj gradnji je također opsežna i zanimljiva, a u izravnoj vezi je sa svedržavnim petljavinama s javnim nabavama. građevinarstvo nam poslovno, tehnološki i organizacijski pada na dno evrope, a opet je to visokoprofitabilan biznis u koji se gura tko god može. kako je to moguće? moguće je jer nam je jedna od zakonitosti funkcioniranja države: što monopolskiji, nestručniji, nekvalitetniji i nerazvijeniji bio neki biznis, to je veća zarada u njemu. pitajte javne bilježnike ili pekare, svejedno.
– volio bih da sam optimist, no natječaj za dinamov stadion je već prekršio osnovni postulat poštenog profesionalnog tenderiranja, a to je da svi ponuđači imaju pristup istom opsegu informacija. da je natječaj htio biti pošten, ne bi se dopustilo alpini da uopće sudjeluje nakon tolike uključenosti u razvoj planova i dokumentacije. mi čak imamo regulativu koja striktno razvaja konzultante u pripremi tendera od izvoditelja, no ona se, najblaže rečeno,besramno krši. divljački krši, sirovo i bez ikakvog straha ili skrupula.
– nijedno regulatorno tijelo, inspekcijsko, sud časti i sl. na bilo kojoj razini ne poduzima ama baš ništa. oni koji su zaduženi i dužni reagirati na nepravilnosti ležerno sliježu ramenima. i ni sami ne potpadaju ni pod kakvu odgovornost.
– jedini način da se nešto pokrene je da to učini medij tipa new york timesa ili netko sličnog ranga. a oni baš nemaju puno vremena za posvetiti nama. i općenito, bilo koji stranac koji nas rutinski ošine bičem ostavlja dojam nekoga tko je više zabrinut za naše javno dobro od bilo koje institucije koja je zadužena za čuvanje javnog dobra i koja će se od jutra do sutra busati u prsa kako je ponosna što živi u neovisnoj državi…
to je valjda taj ropski-bantu mentalitet…. haiti recimo je bio jedna od jako razvijenih i bogatih zemalja dok su bili kolonija, a sad su, u neovisnosti, šampioni siromaštva. valjda je to i naša predodređenost[smiley6]
F) MJESEC DOBROGA PASTIRA
Dno dna. Tamo je bio kraj. Kraj ljudskoga roda. Kraj onoga Zagreba kojeg volim od prvih dana svoga života. Kraj finoće, kraj ljepote, kraj mirisa, kraj onoga damskoga što je taj grad nudio i budio meni svaki put, kraj profinjene smirenosti… mislila sam da zagrepčani nikada ne bi bili u stanju odabrati takav profil gradskih otaca. Fiumani da. Oni su oduvijek bili crveni pa nema iznenađenja… ali Vi?!!!
Da li je tko gledao emisiju Otvoreno neki dan kada su gostovali Kojić, Jelušić, Čićin-Šain na themu proračuna grada Zagreba…?
Naravno, da sam očekivala g.Bandića u studiju Mislava Bage, u najmanju ruku njega… s obzirom na problematiku i na to koliko se je prašine diglo oko svega. No, uludo sam pripremila svoje maaalooo pitanjce za emisiju, uludo sam držala u stavu „na gotovs“ telefon u ruci… Bago nije otvorio liniju za gledatelje, a Bandić nije došao… ajme zla…
Stoga, za sve one koji su propustili „ispriku“ našega miloga Milana, evo još jednom samo za vas… ne vrijedi ju propustiti.
Dakle, Milan je poručio Bagi, da ne može doći u studio HTV-a, jer „…je njemu počelo adventsko vrijeme, a on je vjernik pa ide NA DUHOVNE VJEŽBE i želi se posvetiti DUHOVNIM POTREBAMA svojih građana…“
Na to je Bago zaključio „…kako Mons.Bozanić može biti ponosan i zadovoljan sa činjenicom da je Milan toliko dobar pastir svoga naroda…“.
Nakon tog prvog šoka, uslijedio je drugi pa treći.
Drugi je šok bio Kojićev „stand up nastup“ on the air u studiju Hrvatske nacionalne radio-televizije (ne pretjerujem, tako je doslovce bilo).
On se je stalno cerekao na svako Bagino pitanje i pričao je „u prispodobama“ vjerovatno, misleći pri tome da su to vicevi i misleći kako će on svojom „istančanim smislom za humor“ dokazati svoju „inteligenciju“, jer je vjerovatno negdje u kakvom hodniku prolazeći načuo da se inteligentni ljudi znaju šaliti.
Meni dođe da pitam kakvog dekana ekonomskog fakulteta: „Ma Vi se šalite.? Kažete…dobio je diplomu, ha?!!“
Treći šok je bio Jelušić.
Mila majko… bolje da je otišao put estrade. Garantiram, garantiram svim svojim dionicama, da bi svojim „lijepim“, „stručnim“, „školovanim“ izražavanjem, izričajem, znanjem i u društvu dvojice sposobnih managera (Kojića i Milana) daleko dogurao na Mostar festivalu.
Zamislite Jelušića (ima čak i prigodno ime za estradu) kako po „daskama koji kruh znače“ lupeta peticom svojih čižmica u „ritmu muzike za ples“… magazin melosa…
Kažem vam… svijet bi bio ljepši da Jelušić nije dogradonačelnik, već da ima svoj „album“ na policama Croatia Recordsa… svijet bi bio ljepši da je Kojić stand up komičar, a ne „financijski stručnjak“ u Gradu Zagrebu koji na svako novinarsko pitanje odgovara: „Na ovo pitanje Vam ne mogu sada odgovoriti, g.Bago…“.
I napokon… svijet bi svakako bio ljepši da je naš Milan (nomen est omen) pravi „dobri pastir naroda svoga“.
Nažalost, on je… samo pastir. Ništa više.
Puno je gladnih duša……………..