Igrače treba sigurno promjeniti, ali definitivno ne sa onima koji sjede na klupi za rezervne igrače. Treba oformiti cijeli novi klub na novim osnovama. Imamo li volje, snage i hrabrosti na tako nešto… zavisi o brojci onih koji su uvidjeli tu nužnost. Bojim se, nemamo još dovoljno snage za tako nešto. Postojeći igrači. kako oni u prvoj postavi, ali isto tako i oni na klupi rezervnih -imaju previše skupljenih kaznenih kartona da ih svaki rizik u toku igre može izbaciti iz daljnjeg natjecanja – a to ih teško pogađa, pa se onda uzajamno dogovaraju o zamjenama na način da nitko ne nađe sebe uvrijeđenim. Problem broj dva, jeste publika koja ima pretplatu za nedefinirani period gledanja i navijanja ali koja je brojna (javne službe, mirovine po svakakvim osnovama osim zarađenih, cijeli lanac neradnika i parazita kojima je cilj nikada mrdnuti malim prstom) i koji punim plućima navijaju za sadašnje igrače i ne primjećuju da se stadion od silnog navijanja ruši na njih samih – na žalost i na sve druge koji nisu gledaoci ali žive u krugu oko tog velebnog zdanja.
Jednom kada se poremeti redosljed stvari ima samo nekoliko opcija za dovođenje u red. Dok je skladište sa milijunskim brojem artikala pomješano sa relativno malim postotkom pokvarene robe, rješenje sređivanja stanja rješi se inventurom i otpisom pokvarene robe. Kada pokvarena roba zavlada većinom polica, zaraza i pljesan širi se velikom brzinom a zbog opasnosti po zdravlje nije preporučljivo ulaziti i sređivati – smrdi gdje god se dotakne. Evo to je karikirani opis stanja koji nas opisuje kao društvo. Jesmo li još uvjek u segmentu gdje inventura rješava stvar ili želimo da sve zajedno ode u obliku pokvarene robe na smetište ili spalionicu – na nama je red da kažemo.
Ima li vizije u dovoljnom broju odlučnih ljudi, vrijeme će pokazati. Žalosti me novinarska profesija koja je bila u mogućnosti da vidi i usporedi ono što se dešava, ali su radi privatnih interesa zatvarali oči sebi i drugima koji su im vjerovali. Mi se i dalje vrtimo u istom krugu, prelijevanje iz šupljeg u prazno, ali nitko da krene i kaže kako vrijednost najprije treba stvoriti a potom je djeliti i pravedno distribuirati. A kako je stvoriti – stimulacijom stvaranja pred funkcijom prelijevanja i zaduživanja, favoriziranjem rada nad neradom, buđenja želje u mladim generacijama da ulažu u pozitivne i dugoročne vrijednosti. Od danas do sutra ništa se ne može velikoga napraviti, ali kontinuitetom od danas pa u budućnost ima tako puno opcija. Prvi segment kojeg treba maknuti sa dnevnog reda je laž koja se širi da se bogatstvo stvara od danas do sutra. Od danas do sutra može se samo ukrasti od nekoga tko je to mučno stvarao godinama, bez obzira da li se radi o profitu na burzi, kladionici ili pretvorbi poduzeća – nikakva nova vrijednost tim činom nije stvorena (stvorena je samo iluzija koju će neki jadničak kupiti zadnjom markom donesenom iz bauštele u nadi da se i on obogati poput susjeda – i onda platiti cjenu naive).
Globalno je zavladala dominacija neradnika i navlače svakim danom nove naivce u krug pohlepnika -(možda je na kraju i pravedno da plate tu svoju pohlepu). Mi smo imali šansu, imali smo energiju stvaranja, imali smo i elemente skromnosti, imali smo i vjeru u svjetlu budućnost te nove državice – što nam je od svega toga ostalo danas!!!

slazem se sa apsolutno svim. pogotovo sa klupom. tamo su uglavnom oni koji imaju zutih i crvenih kartona previse ili su eto, samo zato da se popuni broj. no ne vjerujem da ce se ista dogoditi. i u slijedecoj utakmici cemo imati slicne ili cak iste igrace. mozda, da su uveli … ma procitajte zadnji post.. ako nista drugo nasmijati ce te se, nadam se.