da smo se i pogoršali dali bi nam zeleno svjetlo nakon kukavnog spuštanja gaća pred slovenijom za ljubljansku banku i izdaje hrvatskih štediša [emo_palacd]

Sve, sve, sve – samo nikada ne ono pravo!

Evo kako njemački vodeći poslovni dvotjednik “Wirtschaftswoche” (www.wiwo.de) najavljuje ulazak Hrvatske u EU:

“Das naechste Sorgenkind heisst Kroatien” (Slijedeće problematično dijete se zove Hrvatska). “Usred euro-krize Hrvaska će pristupiti EU kao slijedeća članica – još jedan daljnji ekonomski problematičan slučaj sa visokom zaduženošću i rekordnom nezaposlenošću”.

Uz navođenje poznatih ključnih fundamentalnih problema – uključujući, naravno i glavni “Doch in der Breite gibt es so gut wie keine Industrie” (nadaleko i široko praktički nema nikakve industrije)tekst sadrži i nešto što ga čini jedinstvenim: “Četiri mjeseca u godini Hrvati žive od turizma, inače od poljoprivrede”.

Dakle o onome što su tek rijetki kod nas do sada najavljivali kao skoru budućnost (zaokret na poljoprivredu i turizam nakon drastične devalvacije od cca 30%) Nijemci već pišu kao o sadašnjosti.

Da netko ne bi “kultivirao” iluzije: Po BDP-u po stanovniku Hrvatska nema šanse sustići prosjek EU. Sada je oko 42% tog prosjeka.

Hrvatska je prva zemlja za koju je uveden mehanizam pretpristupnog monitoringa, kojim se nadzire ispunjavanje obveza od potpisivanja pristupnog ugovora do stupanja u članstvo.Hrvatsku treba staviti pod monitoring slijedećih 10 godina,korupcija ministara na vlasti samo pokazuje da smo kaljuža svakodnevnog kriminala i ne poštivanje pravne države.[emo_palacd]

I nisu u krivu, hvala na dobrom clanku… samo jedna opaska-NE zivimo od poljoprivrede, da bar! Uvozimo milijarde dolara hrane, i to sve vise i vise, a domaca proizvodnja je sve manja svake g, usprkos vecim subvencijama. Nase cijene su uzasno visoke, a proizvodnja sve manja…

Ovo-drzava bez ikakve industrije je prava istina… i to je razlog zasto Hrvatska vise nece imati rasta. Kreditni balon vladine ptorosnej je pukao, gradjevina se urusila, korupcija pukla kao cir, a mi necemo dostici ni bogate zemlje ni prosjek.

Ovo nije trenutna svjetska kriza u HR, ovo je trajna kriza, jer je duboko strukturna.

Predvidjam dugorocnu stagnaciju s ogromnom nezaposlenoscu i dugorocnim smanjenjem placa… jer nase kamate ce sada biti 2-3 puta vece od naseg rasta, i polako s egusimo rasprodajuci sve sto imamo, a onda vjer stecaj drzave.

Za razera

Poštovani, dali ste dobre nadopune. Ali mi se čini da je Vaš prisup malo fatalističan. Podsjetio me na jednu primjedbu Wolfganga Schauebele-a (njemački minisatar financija): “Mi se igramo stečajem Grčke samo ga pomjerajući amo-tamo po vremenskoj osi”. Ja ne vjerujem u stečaj Hrvatske – kada bude objavila da više nije u stanju servisirati svoj državni dug (na samo vanjski!) slijedi reprogramiranje, a kod toga će biti ključno hoće li biti djelomičnog otpisa tog duga ili ne.

Kod nas se ne želi uočiti da će i naš grčki scenario biti pisan u Njemačkoj. Jer bez njemačkog novca neće ići ništa! A napisati će ga Wolfgang Schaeuble i Dr. Hans Werner Sinn. To znači isto što zahtijevaju od Grčke: devalvacija od 30% i orijentacija na poljoprivredu. Ma ničeg drugog ne može biti! Na temelju tog članka iz Wirtschaftswochea stekao sam dojam da je to za njih već gotova stvar.

Kolega marx,

Mislim da to nije fatalisticno… ovakvi otpisi isto spadaju pod neki oblik stecaja. Prema tome, biti ce tesko izici iz toga sada. Sa ovakvim deficitom mi smo dosli na sam rub. Zamislite 20+mrd kuna samo na kamate, blizu smo samog ruba.

Taj stecaj, reprogramiranje, ili stogod bude, nece biti bezbolno. To je cinjenica. Sama nominalna devalvacija zasad nije moguca, jer je cijeli privatni i javni sektor zaduzen u Eurima, i to bi bilo totalno urusavanje.

U nekom smislu, devalvacija se vec dogadja, nama padaju place, tako da ce se to nastaviti. Ja sam ne zagovaram tecajnu devalvaciju, nego unutarnju. Ako drasticno smanjimo poreze na rad i ostale, uz stabilan tecaj postajemo eksterno konkurentniji. To je kljuc.

Sama nominalna devalvacija, i u AD-BT-ERU modelu i drugima, dat ce nam jako ogranicene koristi a veliku stetu(svi sektori zaduzeni u Eurima). Bez ovih strukturnih reformi koje sam napomenuo, nemozemo nikuda. Drugi dio price je privuci ulaganja, u cemu smo potpuno zakazali.

Cinjenica je da ce nasa ekonomija ici prema novom ekvilibriju, a to je mnogo nizi standard nego dosada, dugorocno. Bez promjene strukture ekonomije, to je neizbjezno.

Primijetite suprotnost u DE, rekordna zaposlenost, u nekim sektorima nestasica radnika je potpuna, place rastu, turisti putuju… VW ima 40% vecu zaradu…ako se usporedimo s jezgrom-Njemackom, kao periferija, mi cemi divergirati na nizi standard, a oni an visi(njemacki realni tecaj je ispod produktivnosti). Usporedba s Grckom ima odredjenog smisla, iako je njihov standard mnogo visi. Kuka baba da ima samo 600eur penziju u krizi u Ateni…

U ovom novom cinu krece borba da ostanemo ispred siromasnih zemalja, a bogate mozemo zaboraviti. Sam stecaj drzave mozda bi manknuo ovu stetnu vlast, i prisilio potrebne reforme.

Na kraju, kriteriji za ulazak u EU nisu ekonomski. Ali, uci cemo kao totalni siromasi. Ovakvo brutalno osiromasenje je sokantno. Za mene kriza nece zavrsiti s rastom od 2%, naprotiv, samo se odgadja kriticna tocka loma.

Kolega razer,

ma naravno da ste u pravu. Samo ima toliko toga! Ne mogu prežaliti da nas dvojica o tome ne možemo porazgovarati na TV-u (proklinjem naša “sredstva javnog iritiranja”, ne informiranja). Naravno ne radi nas dvojice – nama niti jednome to ne treba. Žao mi je naših ljudi koji žive u iluzijama, a mogli bi od ljudi poput nas puno naučiti, bez prepotencije i tako se ispravno postaviti. Da dodam malo idealizma (to je bolje od iluzija jer idealizam može dati rezultate u određenim uvjetima): samo istina može pokrenuti ljude. Ne izlaskom na ulice, bukom i histerijom glede nerealnih zahtjeva (što, idući linijom najmanjeg otpora, “guraju” naši parazitski i beskorisn sindikati). To uvijek rade svi “iluzionisti bez ideala” i time uvijek idu svima samo na živce.

Da ne duljim: budući da budućnost nikada ne smje biti put u nepoznato, moram se još jednom vratiti na pitanje devalvacije kune. Venezuela sada, Argentina 2001, Rusija 1998….itd….itd. Da li “klasična” ili unutarnja devalvacija je materija o kojoj su napisani mnogi radovi. Lekcije Argenntine za Grčku predstavljaju alternativu o kojoj su također napisani mnogi radovi.

Tu nas čeka toljaga: poput Nouriela Roubinija, i Hans Werner Sinn tvrdi da iterna devalvacija a la Latvia (tzv. “barbarska kirurgija”) jest rješenje i to dobro rješenje, ali traje dugo (godinama). To ide u zemljama koje su naviknute na “stezanje kaiša” i dobro rade i u surovim uvjetima oskudice. Bojim se da Hrvati nisu u toj kategoriji. Odavde pritisak na Grčku, Portugal itd. da izađu iz eurozone kako bi mogle devalvirati svoje novo uvedene nacionalne valute što bi odmah dalo itekako opipljive efekte. Kako mnogi tvrde, devalvacija je poluga kojom se diže konkurentnost. Naravno, ne sama po sebi već uz pomno prostudirane pratečće mjere.