Ako je Kažimir Varda rekao da se ne isplati i treba potjerati ljude na ulicu, nakon navlačenja mjesecima za nos, onda je to valjda tako , ipak je on poznati i priznati stručnjak iz kuhinje Višnje Fortune i Milana B.

Ako uza sve silne milijarde (preko 30 milijardi kuna!) koje smo do sad uložili u spas brodogradnje, ta ista brodogradnja u 100 kuna BDP-a godišnje stvori oko 0,12 kuna (??!), o čemu se ima više pričati? Kakav nacionalni ponos i interes, to je sprdačina! Stečaj je JEDINO racionalno rješenje, sve ostalo je najniže politikanstvo i pljačkanje hrvatskih građana radi par dodatnih glasova u Saboru!

Baš bi bilo dobro vidjeti tu statistiku na koju se Marić poziva… Čini mi se da je poprilično selektivno birana.

Naša brodogradnja kao “strateška djelatnost” je socijalistički mit koji se vuče još iz Jugoslavije kad je tadašnji SOUR Uljanik zapošljavao preko 7000 radnika i, zahvaljujući nekonvertibilnom dinaru i drugim ‘umjetnim’ aspektima planske ekonomije, poslovao vrlo profitabilno, kupujući sirovine, materijal i jeftinu radnu snagu u dinarima, a brodove naplaćujući u ‘tvrdoj valuti’ tj. dolarima. Nakon 1990. to je postao i nacionalni mit jer se hrvatska brodogradnja doživljavala kao nešto posebno “naše”, što druge jugoslavenske republike nemaju i nikad neće imati.

U međuvremenu, brodograđevna industrija je u cijelom svijetu strelovito napredovala, a Uljanik konstantno tehnološki i menadžerski zaostajao, sve dok nije postao tržišno posve nekompatibilan i nekonkurentan. Svi aspekti koji su ga prije 30 godina činili profitabilnim su odavno nestali i više ih se nitko i ne sjeća, osim Uljanikovaca koji su sada pred mirovinom i na prosvjedima nose crvene zvijezde, misleći da će tako prizvati stara vremena kada su poslovali uspješno.

Dobro ti jutro ministre !