Ovo je tema o kojoj bi se puno toga moglo reći, ali mislim da nije ni vrijeme ni mjesto. Ostale forumaše koji traže savjete tipa “prodati odmah ili kasnije” ovakva interna rasprava u biti i ne interesira ! Pomoću ovakvih informacija bi se vjerovatno moglo djelomično razjasniti kakve to dionice uopće mi i posjedujemo i što u biti možemo očekivati od njih danas ili sutra, ali sada ovdje ulaziti u detaljniju tehničku analizu koja možda večim dijelom i utjeće na buduća financijska izvješća, mogli bi samo izazvati dosadu i zijevanje kod ostalih korisnika ovog foruma.

Upravo suprotno. Ja mislim da investitore itekako zanima rentabilnost proizvodnje i troskovna komponenta koja je uz poticanu EU cijenu osnovna varijabla na temelju koje je moguce suditi o profitabilnosti i formirati nekakva racionalna ocekivanja. Sto se mene osobno tice, zelio bih cuti sve do u detalje i glede troskova, kao i samog tehnoloskog postupka prerade i proizvodnje. Unaprijed zahvaljujem,

Do tehnološkog postupka proizvodnje zbilja nije teško doći, jel gotovo svaka šećerana na svojem portalu ima shemu prerade od početka do kraja. Ali to nije toliko bitno, jel je postupak proizvodnje potpuno isti u svim djelovima svijeta gdje se šećer proizvodi iz šećerne repe. Ono što mi ne znamo je prag rentabilnosti svake tvornice. Da odmah budemo na čisto, usprkos svim hvalama koje su posljednih godina stizale iz usta novopećenih vlasnika domačih tvornica, hrvatske šećerane su po svim parametrima još daleko od nekakvih europskih prosjeka ! Pozitivne brojke koje smo posljednih godina (hvala bogu) gledali na financijskim izvješćima mogu zahvaliti prvenstveno kvotama za proizvodnju koje su nabile cijenu šećera na starom kontinentu i desetkovale tvornice u novopridošlim zemljama. Mi još nismo bili u tom društvu tako da smo: – 1)uživali povlasticu visokih cijena,2)proizvodili max.koliko smo mogli, 3)nismo morali ispunjavati priličan broj normi i pravila koje za proizvodnju zahtjeva EU. Još bi se samo trebali zahvaliti bivšem ministru poljoprivrede za čije je vrijeme dogovorena odlična kvota za izvoz u europu (180 000 t). E sad se situacija nešto izmjenila ! Dobili smo proizvodnu kvotu koja sve tri tvornice zadovoljava samo dok je cijena relativno visoka ili bolje rećeno dok traju kvote. Nakon 2017 kvote se ukidaju, ponovo počinje max. proizvodnja u njemačkim i francuskim tvornicama (imaju tolike kapacitete) i naravno cijena proizvoda pada. Prije kvotnog razdoblja imali smo zaštitnu cijenu od preko 600 eura/T a sada je na 404 Eur. Što bi se dogodilo da cijena zbilja padne na tu razinu ??? Vjerujte mi, gledao sam neka fin. izvješća “velikih” i oni su imali prilično mršave zarade tijekom razdoblja kada je cijena bila ispod nekih 480 eura. E sad dolazimo na ono što nas zanima, a to je: a)energetska učinkovitost b)kapacitet proizvodnje c)sirovinska baza(urod,cijena sirovine,kvalitet). Mi se po večini tih parametara možemo mjeriti samo sa nekim manjim tvornicama u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj ili Grčkoj ali i one su već sve u stranim rukama, stopljene među velike igraće i kao takve prošle su restrukturiranje i kompletnu modernizaciju koje naše tek moraju proći. Primjer… kod nas jedino Virovitica ispunjava sve eko. norme bez kojih nema proizvodnje, dok Osijek i Županja moraju napraviti pročistaće otpadnih voda (stare tvornice). To je velika investicija (10-12 mil. eura) a nema nikakvog značaja za unapređenje proizvodnje. Oni opet imaju bolju sirovinsku bazu i troškovi prijevoza su manji, dok je po energetskoj učinkovitosti Viro opet bolji ( Viro troši negdje oko 9 Giga Jula toplinske energ za T šećera, Županja 12 GJ/T a Osijek čak 14 ! Najbolji u EU oko 4,5 GJ/T). Prinosi su kod nas oko 50 T/Hektaru što znaći dobijemo oko 7 tona šećera po istom, što nas svrstava među najlošije u EU. Sama površina na kojoj sijemo repu je največi problem domaće industrije jel će nam trebati daleko više koperanata za održivu proizvodnju. Za sada se šlepamo sa površinama u mađarskoj i do nedavno srbiji. Ali oni tamo imaju iste probleme pa smo sa istoka istjerani. Možemo spomenuti i broj zaposlenih po tvornici koji se kreće od 200 do 250. Slične tvornice imaju oko 150 zaposlenika a najbolji i manje od 100. Da ne bude sve crno moram ipak spomenuti da je šećerna reforma napravila veliku čistku među proizvođačima posljednih godina i gotovo je polovica tvornica (poglavito na istoku eu-a) zatvorena. To nam je napravilo jedan slobodan prostor što naposljetku ostavlja nadu da bi uz dodatne napore i ulaganja( traženje strateških partnera)domaća industrija mogla imati kakvu takvu budučnost. Ufff…al ga nadrobi.

evo ja cu samo mali osvrt kako rece kolega wasp Viro kao takvi je najucinkovitiji od sve nas 3 secerane ono sto nedostaje Sladorani to je prociscac voda koji kosta cca 75mil kuna sto za sam Viro ako hoce i nije neki problem jer ima 2 rijesenja i veliku prednost u odnsu na Ipkk sad nemislim na fin.izvijesca koja su u ovom trnutku izgledaju ubolje u korist Ipkk ali kako rekoh za kes ima 2 rijesenja i jedan upitnik.Po meni vlanik br .2 mogao bi se odluciti na prodaju svojh 30.01pct nekom stranom vlasniku a onda vrlo vjerovatno i fondovi jer tesko da bi neko izvana kupaovao firmi a da nema vecinsko vlasnistvo tj 50 plus jednu dionicu,2 opcija uz Inu niko nakon Ine nema takvu vlasnicku strukturu kao Viro pa bi to je svojevremeno napravio vlasnik Leda kad je bio na 5400 prodao MF dionice za 8000kn radi akvizicije Frikoma tako bi i Vlasnici Vira za neku fer cijeni mogli prodati Mf svojih 23.5 pct jer njima je svejdno u tom trenutku imali 50.1 ili 73,5 pct Vira samo u tom trenutku neznam kaj im je trebao onaj igrokaz o delistiranju.Sto se same sirovinske baze za Viro tice to je najmanji problem i ima najveci potencijal od sve 3 secerane jer ce se okrtati prma Madjarskoj kako smo u Eu to je sad puno jednostavnije ostaje sama efikasnost tvornice ali otom potom ima jos 3 godine a koliko ja znam imaju zadrzane dobiti od 2011 oko 100 mil kuna 2012 138 mil kuna a za 2013 podatke cemo vidjeti sutra.I da u saborskoj je proceduri da se Mf omoguci ulaganje do 20 pct u jednu firmu kako ovo skuplja Az mislim da je jasno da ako vlasnik Vira treba novce uz neka obecanjai fer igri prema Mf nebi trebalo biti nikavih problema oko financija i zato sam birao Viro a ne Ipkk.Vlasnicima obiju dionica zelim rast dionica jer bez obzira kako to trnutno izgleda na trzistu secera cijena nafte nam ide u prilog poradi etanola

http://zse.hr/UserDocsImages/financ/IPKK-fin2013-4Q-NotREV-K-HR.pdf

Izvjesce ocekivano ili? Zadnji kvartal negativno, pokvario cijelu godinu sudeci po jucerasnjem prosipanju

Vjerujem upravi kad kaže: “Prodaja šećera je manja za 14 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je posljedica je specifičnosti proizvodnje u 2012. godini“. Pretpostavljam da je proizvodnja u 2013. bila i više nego dobra i da će se to odraziti na poslovnu 2014. godinu.

Što je zanimljivo za primjetiti?
-Knjigovodstvena cijena povećana za 15,51 kn po dionici unatoč tome što su revalorizacijske rezerve smanjene za 59.5 milijuna kn (43,21 kn po dionici).
-dugoročne obaveze smanjene za 43 milijuna kuna (31,52 kn po dionici)
-amortizacija 47 milijuna kn (34,76 kn po dionici)
-neto dobit 18.5 milijuna kuna (13,45 kn po dionici) -> P/E=11,75

Ja zadovoljan. Kakva će biti 2014.? Moje pretpostavke su da će biti dobra (odnosno odlična). E sad, uz cijenu od trenutnih 158 kuna po dionici, za mene je ovo jedan best buy! Moj prosjek je 194,34.

Napomena: Imam dionice IPKK i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju istih već samo poziv na razmatranje i diskusiju. Moje mišljenje je irelevantno jer sam amater, bez ekonomske izobrazbe, a na natjecanju za NajPortfelj sam 277. od 294. natjecatelja te one koji to smatraju relevantnim pozivam da zanemare moje pisanje i za njih ide .I.

Šećer ima najnižu cijenu Hrvatskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, a u sjeverozapadnom dijelu EU najvišu

JOŠ VIJESTI

Nezaposlenost u Sloveniji 13,5 posto

Pozitivni trendovi na tržištu poštanskih usluga

SPECIJALIZIRANI PROIZVOĐAČI

Ne proizvodimo vozila, a automobilska industrija zapošljava 10 tisuća osoba

Od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) malo se toga promijenilo u domaćoj šećeranskoj industriji, kaže na naš upit o stanju te industrije Ilija Nedić, predsjednik Uprave Tvornice šećera Osijek.

– Na trenutačno stanje u domaćoj industriji šećera veći utjecaj imaju globalna, svjetska kretanja, nego sama činjenica da je Hrvatska postala članica Europske unije. Jasno je da od 1. srpnja 2013. imamo više sudionika na domaćem tržištu šećera, ali je važno istaknuti da trenutačno bijeli šećer ima najnižu cijenu upravo u regiji jugoistočne Europe – u zemljama poput Mađarske, Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, dok je u sjeverozapadnom dijelu, u zemljama članicama EU s najvećom proizvodnjom i najviša cijena šećera – kaže Nedić, te napominje da je u posljednjih godinu dana došlo do pada cijene šećera za više od 25% i to zbog činjenice da je u proizvodnoj 2012./2013. godini na svjetskoj razini proizvodnja (181,3 mil. tona) nadmašila potrošnju (171 mil. tona) za oko 10 milijuna tona dosegnuvši potrošnju od 24,6 kg šećera po glavi stanovnika.Rekao je također i kako se s izvjesnim vremenskim odmakom ovaj trend prenio i na europsko, a danas i hrvatsko tržište šećera.

– Usporedbe radi, navedimo podatak da je prosječna cijena sirovog šećera na FOB paritetu u 2012. godini iznosila 21,54 cents/lb (475 USD/t sirovog šećera, na paritetu FOB), u 2011. je prosječna cijena bila 26,01 cents/lb (574 USD/t sirovog šećera, na paritetu FOB), a trenutačno se sirovim šećerom, isporuka za 3. mjesec 2014., trguje po cijeni od 15,64 cents/lb (345 USD/t sirovog šećera, na paritetu FOB). Osim same cijene šećera, najveći utjecaj ili promjena vezana uz naše punopravno članstvo u EU se, kada je riječ o industriji šećera, ogleda u činjenici da od 1. srpnja 2013. domaće šećerane imaju tzv. proizvodne kvote, odnosno da im je propisana količina šećera koju smiju stavljati na jedinstveno europsko tržište te da imaju značajno složeniju situaciju vezano uz mogućnost uvoza sirovog šećera – kaže Nedić.

Kad je riječ o proizvodnji šećera u osječkoj šećerani ona je, kako navodi Nedić, u poslovnoj 2013. godini ukupno proizvela 115 tisuća tona bijelog šećera, od čega je kvotna proizvodnja od šećerne repe iznosila 67.507 tona bijelog šećera.

– Od ukupno prodane 82 tisuće tona šećera u 2013. godini pojedinačno najveći udjel ima prodaja šećera zapakiranog u pakiranje od jednog kilograma, s ukupno prodanom količinom od 32 tisuće tona – rekao je Nedić.

115

tisuća tona šećera proizvela u poslovnoj 2013. Tvornica šećera Osijek

67.507

tona bijelog šećera kvotna je proizvodnja osječke šećerane

82

tisuće tona šećera prodano je u 2013.

32

tisuće tona prodanog šećera je bilo u pakiranju od jednog kilograma

Suradnja sa svim europskim tvrtkama iz sektora šećera

U posljednje vrijeme stizale su izjave o interesu za kupnju svih hrvatskih šećerana i iz EU i zemalja okruženja, prije svih Srbije, za kupnju osječke šećerane
.http://www.glas-slavonije.hr/226471/7/Proizvodnja-secera-nadmasila-potrosnju-cijene-pale-za-25-

Pali smo na 145 kn! Jel neko smatra to fer cijenom?

@KressoM
Prosjek smanjen?
Dok Valter dokupljuje nema brige.

A nazalost nije, kad nemam love, a žao mi prodavati nešto drugo jer sam zadovoljan trenutnim portfeljom….. 🙁

Rado bi dokupio, al nemam….

P.S. Izgleda da Valter dokupljuje već duže vrijeme i to polako, ali uporno! [emo_palacg] Barem tako izgleda prema TOP10.