gubitci gubitci
KATASTROFA, SVE IZNAD 100 KN PO DIONICI JE PREVIŠE:
IPK Kandit s gubitkom od 69,4 milijuna kuna
IPK Kandit je u prvih devet mjeseci ove godine ostvario neto gubitak od 69,4 milijuna kuna za razliku od istog razdoblja lani kada je ostvarena neto dobit od dva milijuna kuna.
U tom razdoblju grupa je ostvarila 311,42 milijuna kuna ukupnog prihoda, što je 19,5 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine.
(pd)
http://www.poslovni.hr/vijesti/m-san-u-kini-gradi-drugu-tvornicu-i-rd-centar-163160.aspx
Pipunićevu partneru ide vrlo dobro!
Zašto jedinica. Jeli to neisinit podatak?
Očiti nekima odgovara obranje cijene dionice. Ovaj pad sa nikakvim prometom je namjerno izazvan!!!!! [angry]
Naj gore je što je nestala kupnja. Samo 119kom po 150kn.
Ali nema ni velike prodaje do 300kn. Mislim da smo u slijepoj ulici?
G. Gates, javi se!
L.P.
Naj gore je što je nestala kupnja. Samo 119kom po 150kn.
Ali nema ni velike prodaje do 300kn. Mislim da smo u slijepoj ulici?
Što radi čovjek kad je u slijepoj ulici?
Vrati se natrag.
Nadajmo se da će tako biti i s ovom dionicom. Natrag na 300+ kn.
Nastavno, ne znam kako marketing nije uočio dugotrajnu rupu u ponudi. Imaju proizvode i više kvalitete, no nude ih u makro pakiranjima, što većini kupaca nije uvijek prihvatljivo.
Što će mi 500 g čokoladiranih lješnjaka, badema, iako su odličnog okusa, ako mi treba nešto za pauzu, manje društvo.
Zašto nemaju pakiranja od 50g, 100g,pakirano u neki novi a opet prepoznatljiv oblik. Cjenovno će upasti u 8-10 kn što je prihvatljivo, više kupaca će se upoznati s proizvodom i njegovom kvalitetom te će u prigodnom trenutku poželjeti takav proizvod i pokloniti nekom, u većem pakiranju.
U bombonjerama imaju toliko dobrih stvari, a tako ih rijetko prodaju, bombonjere nisu "in", treba to prodavati pojedinačno, a u sklopu skupnog reklamnog naziva palete proizvoda.
Kažu: "Bolje ti je imati pravog odvjetnika, nego biti u pravu".
Primjenjivo ovdje, pokazuje se da je bolje imati dobru reklamu nego dobar proizvod. Što se vidi, kad Podravka, Kraš, Zvijezdu … prodaju uvoznu robu pitaj Boga odakle, sa svojim zaštitnim znakom i faktičnim uvjeravanjem o kvalitetnom hrvatskom proizvodu. U tim slučajevima više volim kupiti izvornik, nego onoga tko izvorniku dodaje dodatnu vrijednost. Na žalost većina ljudi ne gleda i rok valjanosti proizvoda a kamoli nešto više.
G. Gates, javi se!
L.P.
Ne može tu on puno pomoći, osim ako će ono što zna prijaviti DORH-u, i/ili USKOK-u.
Čovjek zna znanje, ali naše je stanje,
da snalaženje vrijedi više nego znanje.
No, i ja bih ga volio "čuti", jer patnja je lakša u društvu. No, na žalost:
Kad je slavlje, prijatelja na sve strane, kad je s**anje, svak’ sam u njemu ostane.
Ne može tu on puno pomoći, osim ako će ono što zna prijaviti DORH-u, i/ili USKOK-u.
Čovjek zna znanje, ali naše je stanje,
da snalaženje vrijedi više nego znanje.
No, i ja bih ga volio "čuti", jer patnja je lakša u društvu. No, na žalost:
Kad je slavlje, prijatelja na sve strane, kad je s**anje, svak’ sam u njemu ostane.
[/quote]
Evo ti 2 stotke jer bar želiš oživjeti ovaj forum.
Metuzaleme savjetujem ti da G. Pipuniću napraviš ( besplatno) dobru web stranicu za njegovu vilu u Tučepima a za provituslugu traži od njega dodatne informacije o budučnosti kandita , ili mu naplati u dionicana.
Pozdrav
Žalosno:
Najveći profiter na hrani je država", tvrdi Stipan Bilić, direktor Sektora poljoprivrede i prehrambene industrije pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca i tu svoju ocjenu potkrepljuje nizom financijskih pokazatelja.
Visina neto plaćenog poreza na dodanu vrijednost (PDV-a), koji je tijekom 2007. godine u državni proračun uplatila prehrambena industrija, iznosila je milijardu kuna, dok je temeljem naplate posebnih poreza obveznih kod proizvodnje pića u državnu blagajnu ušlo još 1,07 milijardi kuna, a od poreza na duhanske proizvode daljnjih 2,192 milijarde kuna. Vrijednost proizvoda, uvezenih prošle godine za potrebe prehrambene industrije, bila je iznad šest milijardi kuna za što je plaćena carina po prosječnoj stopi od 15 posto, odnosno državi je kroz taj kanal na račun sjelo još 900 milijuna kuna.
Na asortiman prehrambene industrije, koji na ovdašnjem tržištu plasira domaća maloprodaja uz prosječnu maržu od dvadesetak posto, i trgovci su državi lani uplatili oko 1,2 milijarde kuna. Doda li se spomenutom nizu brojki i 216 milijuna kuna PDV-a, odnosno još 156 milijuna kuna carina koje su prošle godine u proračun uplatile poljoprivredne kompanije proizlazi da je država u 2007. kroz poreze i carine na prehrambenim proizvodima naplatila više od 6,7 milijardi kuna.
Najkraće, u državni proračun slilo se 29,7 posto od vrijednosti ukupne prodaje koju je prehrambena industrija tijekom 2007. godine ostvarila na domaćem tržištu. Upravo stoga, opominje Bilić, "najveći manevarski prostor za značajnije i dugoročno održivo smanjivanje cijena ne nalazi se kod proizvođača (mesa, prerađevina, kruha. itd.) nego kod države".
Smanjivanjem primarno poreza na dodanu vrijednost, ali i posebnih poreza na promet pojedinih artikala iz okvira asortimana poljoprivredno-prehrambene industrije moguće je izravno utjecati na snižavanje cijena hrane u maloprodaji, što bi, naravno, imalo pozitivan učinak i na stopiranje inflacije. Niži PDV-a na hranu istodobno donosi dvostruku korist, pojeftinjuje košaricu potrošačima i jača konkurentnost prehrambene industrije. S jednim takvim konkretnim potezom Vlade prestaje i svaka potreba za intervencijama, kroz javne apele i/li medijske pritiske, kakvima je proteklih tjedana bio sklon premijer Ivo Sanader.
Argument s kojim u udruzi poslodavaca barataju dok postavljaju zahtjev za nižim PDV-om na hranu jeste ‘preslikavanje’ prakse koju primjenjuju ne samo mnoge zemlje u okruženju nego i većina članica EU, gdje PDV na hranu iznosi 50 posto od opće stope. Proizvodi hrvatske poljoprivredno-prehrambene industrije zbog veće stope PDV-a generalno su na samom startu skuplji 12-15 posto u odnosu na cjenike koje za isti asortiman izlistava konkurencija na tržištima u okruženju, upozorava Bilić. Prehrambena industrija, posebno njezine pojedine grane, sustavno je izložena i neopravdanom pritisku javnosti vezano za problem rasta cijena hrane, smatra Bilić te naglašava da rezultati poslovanja prehrambene industrije ne iskazuju dobit na čiji bi račun moglo ići značajnije smanjivanje cijena.