uplatio again
drž se Dino
Uplaćeno, drž se Dino.
Uplatio. Pozdrav
Neka ovo od sada bude službena tema za sve dobrotvorne akcije koje pokreću ili potiču članovi foruma. Dok god bude nešto aktualno držat ćemo je na vrhu.
Za spas sedmogodišnjeg Dine treba 100.000 eura
Piše: Tomislav Kukec
Foto: Andreja Trpčić
Majka Manuela i otac Mladen jedinu nadu za operaciju vide u medijskoj akciji za prikupljanje potrebnog novca jer sami ne mogu prikupiti dovoljno
KARLOVAC – Teško bolesnom sedmogodišnjem Karlovčaninu Dini Trpčiću hitno je potrebna operacija malignog tumora na sjednoj zdjeličnoj kosti. Budući da stoji oko 100.000 eura, Dinini roditelji danas su se na rubu suza obratili medijima i zamolili za pomoć.
Majka Manuela i otac Mladen jedinu nadu za operaciju vide u medijskoj akciji za prikupljanje potrebnog novca jer sami ne mogu prikupiti dovoljno za nužan zahvat.
Šest ciklusa kemoterapije
– Sve je počelo prošle godine u rujnu, kad se Dino počeo žaliti na bolove u predjelu zdjelice. Bolovi su trajali nekoliko dana i prestali. Ništa nije bilo vidljivo pa smo pomislili da se možda negdje udario. Bolovi su se vratili i drugi put, a treći put Dino više nije mogao stati na noge. Tada smo ga odvezli na Hitnu pomoć, gdje nisu pronašli ništa, a nalazi su bili uredni. Doktori su nas uputili ortopedu na zagrebačku Šalatu, gdje je RTG snimanjem otkriven maligni tumor na stidnoj i sjednoj zdjeličnoj kosti – tim su riječima novinare s Dininim stanjem upoznali njegovi roditelji. Kažu da su Dini, prema liječničkoj preporuci, odmah odveli na liječenje u Klaićevu bolnicu, gdje je podvrgnut kemoterapijama.
Dosad je Dino završio šest ciklusa kemoterapija na koje je dobro reagirao, a sada mu je nužna operacija. Naime, ta je bolest vrlo rijetka i uglavnom pogađa djecu u dobi od šest i sedam godina.
– Tumor je na mjestu gdje je operacija vrlo složena i zahtjevna, a u Hrvatskoj je još nisu izvodili pa smo se odlučili za inozemne bolnice koje imaju iskustva.
Roditelji traže bolnicu
Operacijom bi se trebala izvaditi sjedna zdjelična kost i djelomično obrezati stidna kost. Znamo da će nakon nje Dino imati posljedice, invalidnost, ali to je jedina nada – rekla je Dinina majka Manuela. Dodala je da će se nakon uklanjanja kosti ugraditi proteza. Roditelji tako traže bolnicu u kojoj bi Dinu mogli operirati s najmanjim posljedicama i što manjim poslijeoperativnim invaliditetom. U četvrtak putuju u Graz, potom u München i Zürich, gdje će razgovarati s vodećim stručnjacima. No, osim troškova puta, operacija je vrlo skupa.
E pa sad, posto smo svi lijepo zaradili na DDJH i ostalim dionicama u zadnje vrijeme bilo bi lijepo da svatko prema mogucnostima da neki prilog.
Broj žiroračuna
Čitatelji Jutarnjeg lista mogu se odazvati vapajima roditelja malog Dine Trpčića i pomoći dječaku u borbi s teškom bolešću. Prilozi se mogu uplatiti na tekući račun otvoren u Privrednoj banci Zagreb, broj 2340009-3203827195, na ime Mladen Trpčić. Pod opis plaćanja treba navesti: Za liječenje Dine Trpčića.
poštovani kolege i kolegice AKCIJA NIJE GOTOVA
POSTOVANI KOLEGE , EVO JOS JEDNE HUMANITARNE AKCIJE , PRONASAO SAM VJEST NA
LINK :http://www.jutarnji.hr/istra_i_primorje/clanak/art-2006,9,17,antonio_ribaric,42913.jl
Roditelji Antonija Ribarića bore se s teškom distrofijom mišića od koje im boluje sin
RAB – Ne bismo se obraćali za pomoć da nam voda stvarno nije došla do grla. Dvadeset i četiri sata smo zauzeti s Antonijem, moja supruga i ja.
Situacija se naglo pogoršala prošle godine, jer je bolest kod mojeg sina napredovala, pa sada može micati samo prstima, a moja supruga Marica se razboljela.
Oboje smo morali prestati raditi i potpuno se posvetiti Antoniju, pa smo ostali bez sredstava za život – priča Mladen Ribarić, tata 14-godišnjeg Antonija koji boluje od progresivne mišićne distrofije. Antonio je učenik 8. razreda, a od mišićne distrofije boluje od rođenja. Do 2. razreda osnovne škole hodao je s poteškoćama, a u 3. razredu morao je početi upotrebljavati invalidska kolica.
Na žalost, bolest kod Antonija jako brzo napreduje pa je sada gotovo potpuno nepokretan. Roditelji ga moraju stavljati u krevet, prenositi u kolica, odijevati i svlačiti, okretati ga u krevetu noću. Kakve muke svakodnevno prolaze, najbolje opisuje to da mama Marica najmanje tri puta dnevno mora dolaziti u školu.
Njegovi školski prijatelji jako ga vole, nastoje mu pomoći i rado se druže s njim. Antonija najviše zanimaju automobili, pa u svojoj sobi ima pune police automagazina i modela automobila. Društvo mu pravi njegov veliki prijatelj papagaj Piko koji ga svakog dana bučno i s radošću pozdravlja kad stigne iz škole.
– Dao bih sve na svijetu da nam sin ozdravi – očajan je Mladen Ribarić.
Za invalidska pomagala Antonijevi roditelji nemaju novca jer je jedini prihod obitelji Antonijeva invalidnina od 1000 kuna mjesečno.
POMOĆ
U Privrednoj banci Zagreb otvoren je račun za prikupljanje novčane pomoći za nabavku invalidskih pomagala za Antonija Ribarića.
Žiro-račun broj 2340009-3101947862, poziv na broj 06091992.
Svakodnevno mama Antonija vozi u školu, dolazi za vrijeme velikog odmora da ga stavi na WC, po potrebi dolazi još jednom za vrijeme nastave te nakon završetka dolazi po njega. Da stvar bude još gora, Antonio je zbog nekretanja jako otežao, a njegova majka zbog bolesti ne bi smjela dizati teški teret. Antonijev tata Mladen srčani je bolesnik. U Osnovnoj školi Ivana Rabljanina napravljen je WC za invalide, što je od velike pomoći za Antonija.
uplaceno…
DEJAVUE , NAJLJEPŠA HVALA
polako kolega…
a dada,u pravu ste trebalo bi samo polako skretati , pozornost na ovu sada novu akciju
lijepi pozdrav
Uspiješno danas završena akcija za Dina Trpčića !!
Sakupljeno je 772 000 kn i 5900 eur.
Otac se zahvalio svima koji su učestvovali i trenutno su u pregovorima za operaciju u Njmačkoj!!!
POZDRAV !!!
KAKO SMO POMOGLI DINI, TAKO MOZEMO I ANTONIJU
POSTOVANI KOLEGE , EVO JOS JEDNE HUMANITARNE AKCIJE , PRONASAO SAM VJEST NA
LINK :http://www.jutarnji.hr/istra_i_primorje/clanak/art-2006,9,17,antonio_ribaric,42913.jl
Roditelji Antonija Ribarića bore se s teškom distrofijom mišića od koje im boluje sin
RAB – Ne bismo se obraćali za pomoć da nam voda stvarno nije došla do grla. Dvadeset i četiri sata smo zauzeti s Antonijem, moja supruga i ja.
Situacija se naglo pogoršala prošle godine, jer je bolest kod mojeg sina napredovala, pa sada može micati samo prstima, a moja supruga Marica se razboljela.
Oboje smo morali prestati raditi i potpuno se posvetiti Antoniju, pa smo ostali bez sredstava za život – priča Mladen Ribarić, tata 14-godišnjeg Antonija koji boluje od progresivne mišićne distrofije. Antonio je učenik 8. razreda, a od mišićne distrofije boluje od rođenja. Do 2. razreda osnovne škole hodao je s poteškoćama, a u 3. razredu morao je početi upotrebljavati invalidska kolica.
Na žalost, bolest kod Antonija jako brzo napreduje pa je sada gotovo potpuno nepokretan. Roditelji ga moraju stavljati u krevet, prenositi u kolica, odijevati i svlačiti, okretati ga u krevetu noću. Kakve muke svakodnevno prolaze, najbolje opisuje to da mama Marica najmanje tri puta dnevno mora dolaziti u školu.
Njegovi školski prijatelji jako ga vole, nastoje mu pomoći i rado se druže s njim. Antonija najviše zanimaju automobili, pa u svojoj sobi ima pune police automagazina i modela automobila. Društvo mu pravi njegov veliki prijatelj papagaj Piko koji ga svakog dana bučno i s radošću pozdravlja kad stigne iz škole.
– Dao bih sve na svijetu da nam sin ozdravi – očajan je Mladen Ribarić.
Za invalidska pomagala Antonijevi roditelji nemaju novca jer je jedini prihod obitelji Antonijeva invalidnina od 1000 kuna mjesečno.
POMOĆ
U Privrednoj banci Zagreb otvoren je račun za prikupljanje novčane pomoći za nabavku invalidskih pomagala za Antonija Ribarića.
Žiro-račun broj 2340009-3101947862, poziv na broj 06091992.
Svakodnevno mama Antonija vozi u školu, dolazi za vrijeme velikog odmora da ga stavi na WC, po potrebi dolazi još jednom za vrijeme nastave te nakon završetka dolazi po njega. Da stvar bude još gora, Antonio je zbog nekretanja jako otežao, a njegova majka zbog bolesti ne bi smjela dizati teški teret. Antonijev tata Mladen srčani je bolesnik. U Osnovnoj školi Ivana Rabljanina napravljen je WC za invalide, što je od velike pomoći za Antonija.