pomozimo Nataši da prohoda
http://www.regionalni.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1327&Itemid=52
Nataša Županić ima 11 godina, ide u 3. razred Osnovne škole Vinica, obožava Maju Šuput i kad odraste želi postati pjevačica. No, da bi Nataša mogla ostvariti sve svoje snove prijeko joj je potrebna operacija stopala u Specijalnoj bolnici za ortopediju i opću kirurgiju nadaleko poznatog i kvalitetnog ortopeda Borisa Nemeca. – Naime, Nataša boluje od cerebralne paralize te je kroz godine lijepo napredovala. Nikad nije željela prihvatiti invalidska kolica već se uvijek borila da samostalno može hodati – kaže mama Branka dodajući da je u svojoj upornosti Nataša uspijevala i došla do toga da samostalno može napraviti nekoliko koraka. No, Natašina sreća po tom pitanju bila je kratkog vijeka. Prošle godine uslijedio je prvi epileptični napad koji je Natašu vratio na stanje kakvo je bilo prije godina upornog vježbanja – nije se više mogla samostalno kretati, a uslijed terapije počela se i debljati što je dodatno otežalo cijelu situaciju. Nakon prvog epileptičnog napadaja prošle godine, ove godine uslijedio je i drugi, a stanje s Natašinim hodanjem se nakon svakog napadaja rapidno pogoršavalo. – Sada moramo poduzeti hitnu operaciju desnog stopala jer su joj se nožice već dosta uvrnule, a stopala su najvažniji dio Natašinog hodanja. Ona su oslonac, ako nemaš zdrava stopala, ne možeš ni tijelo na njih osloniti – objašnjava samohrana majka Branka, veliki borac za zdravlje svoje djevojčice. – To nam je možda zadnji spas da će Nataša ikad više samostalno stati na noge – rekla je mama Branka kojoj nije priznat status majke-njegovateljice unatoč tome što Nataši mora pomagati u svim životnim potrebama. Branka i njene dvije djevojčice sada žive od invalidnine i dječjeg doplatka što sveukupno iznosi oko 2.400 kuna mjesečno, no što je to naspram svote od 16.000 kuna koliko im je potrebno za operaciju stopala Nataše. – Nadam se da ću uz pomoć dobrih ljudi uspjeti prikupiti novac te da ćemo pomoći mojoj Nataši u daljnjoj borbi za normalan život – rekla je mama Branka. Stoga svi koji ste u mogućnosti da pomognete ovoj djevojčici novac možete uplatiti na njen račun u Privrednoj banci 2340009-3212025020, a za sve dodatne informacije možete nazvati mamu Branku na broj 091/423-3226.
Evo jedna tužna priča, pa ako tko može pomoći makar skromnim prilogom…
Leona Zajšek
ima 2 godine i do nedavno je bila veselo i nasmijano dijete. Leona ima juvenilnu
mijelomonocitnu leukemiju, rijedak oblik dječje leukemije kod kojeg kemoterapija ne djeluje. Klinika za dječju onkologiju u Freiburgu (Njemačka) uspješno rješava takve bolesti i spremni su nas primiti na liječenje 08.06.2009., međutim troškovi liječenja su 200.000 Eur.
Kroz posljednja dva tjedna pokušavali smo kroz medije prikupiti novac, no bezuspješno. Leonino stanje se pogoršava i bojimo se onog najgoreg…..
Molimo sve koji imaju želju i mogućnosti biti dio ove priče i pomoći Leoni da proslavi i treći, četvrti i još puno rođendana, da daju svoj doprinos na žiro-račun
Zagrebačke banke br. 2360000-3114646557 (poziv na br. 3114646557).
HZZO nas je službeno odbio, troškove cjelokupnog liječenja moramo snositi sami a to je nemoguće bez Vaše pomoći.
Zahvalni smo na svim donacijama bez obzira koliko Vas se možda činile malima.
Svaka kuna nam je bitna.
Također Vas molimo da proslijedite ovaj mail svojim prijateljima, poznanicima,kolegama, te
posebno firmama koji su u mogućnosti pomoći.
Zahvalni roditelji
Daniela i Damir Zajšek
Listopadska 3
10 000 Zagreb
01/ 3872 437
091 581 4402
091 595 7398
http://www.24sata.hr/news/clanak/leona-se-hrabro-bori-za-zivot-pomozite-da-pobijedi/117894/
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3299039/index.do
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/58883/Default.aspx Molim sve forumaše koji su u mogućnosti da se odazovu ovoj akciji u skladu sa svojim mogućnostima!Hvala u ime obitelji!!!
http://varazdinske-vijesti.hr/3381/tu-pokraj-nas/branitelj-zakinut-za-svoja-prava
Tri kvadrata po članu
Marijan i Katica s osmogodišnjim sinom i šestogodišnjom kćeri žive kao podstanari u kući Katičinih roditelja. S obzirom na to da im se život svodi na boravak u gotovo jednoj prostoriji od 12 četvornih metara, lako je zaključiti da svaki član obitelji Hadrović obitava na svega tri kvadrata. Dodajmo tim poražavajućim brojkama podatak da je kuća stara gotovo 120 godina te da u njoj nema grijanja. Čak nemaju ni normalni WC, već se služe tzv. poljskim WC-om. Prostorija u kojoj su primorani živjeti puna je vlage, a dva mala krevetića na kojima ta obitelj krati svoje tužne noći, govore o njihovoj platežnoj (ne)moći.
Iako je na rubu snaga, Marijan želi popraviti situaciju. Čak razmišlja o stručnom usavršavanju kako bi mu se otvorila nova vrata radnih mogućnosti.
– Volio bih upisati web dizajn. To me stvarno zanima i u tome se vidim. Nešto bih htio pomaknuti, ali jednostavno s ovim mjesečnim primanjima ne mogu ništa. Samo tisuću kuna mjesečno ode mi na troškove dječjeg vrtića i škole – očajan je Marijan.
Da stvar bude gora, šestogodišnji sin boluje od bronhitisa, a lijekove su svakoga mjeseca primorani sami plaćati. Isto tako sve svoje lijekove za trombozu Marijan plaća iz svog, više nego plitkog džepa.
pozdrav svima
slucajno sam nabasao na jedan clanak na net.hr pa sam se sjetio da je bio topic s ovom tematikom na forumu
Pomozite mladiću da preživi!
Boži Baraču, 27-godišnjaku iz Sesveta, prije tri godine u potpunosti se promijenio život. Tada su mu, naime, liječnici dijagnosticirali vrlo rijedak tumor, točnije sinovijalni sarkom.
U samo tri godine pet je puta bio na operaciji pluća, dva puta nadlaktice i jednom područja oko srca. Promijenio je tri vrste kemoterapija, no, nažalost, nijedna mu nije pomogla.
Onkolog mu je savjetovao lijek Nexavar, a preporuku, odnosno drugo mišljenje za taj lijek dobio je i iz talijanskog centra za sarkome u Milanu.
No, kako to često biva, spasonosni lijek je skup.
Za jednomjesečnu terapiju treba izdvojiti oko 35.000 kuna.
Proizvođač je ipak nastojao koliko-toliko pacijentima ići naruku, pa ukoliko je oboljeli u mogućnosti kupiti lijek za dvomjesečnu terapiju, treću dobiva besplatno.
Kako bi pomogli mladom strojarskom tehničaru, udruga Za novi dan, koja pomaže oboljelima od malignih bolesti i njihovim obiteljima, odlučila je pomoć potražiti i preko medija.
"Trebamo pomoć kako bi čovjek krenuo na liječenje. Lijekovi za takve bolesti su vrlo skupi jer se radi o vrlo rijetkim bolestima", rekla nam je Katarina Katavić, predsjednica udruge Za novi dan.
I sama je, naime, vodila bitku kroz bolest svoga muža Zorana Golubovića. Tri godine borio se s rijetkim sarkomom, no ta progresivna bolest u lipnju 2009. uzela je svoj danak. Zoran je umro u 35. godini.
"Problem kod ove vrste tumora je i taj što se teško dijagnosticira, pa se isprva čini kao da je riječ o sportskoj ozljedi. Prava dijagnoza najčešće se uspostavi kada tumor uvelike metastazira, pa ga je i operacijama teško u potpunosti ukloniti. Osim toga, najčešće pogađa djecu i mlade, i to čak 15-20 posto od ukupnog broja oboljelih od malignih bolesti", naglasila je Katavić.
Takva je sudbina snašla i Božu Barača.
"Kada mi je natekla desna nadlaktica, liječnici su isprva pomislili da se radi o hematomu koji sam dobio na nogometu. Kvrga se povukla, ali je opet iskočila nakon šest mjeseci. Rasla je dok nije bila veličine rukometne lopte", prisjeća se Božo početaka opake bolesti.
Tada je bio na operaciji ruke. Potom je uslijedilo zračenje i kemoterapije. Nalazi pretraga pokazali su da su se metastaze proširile na oba plućna krila.
Uslijedila je operacija pluća. U samo dva mjeseca dva je puta bio na operaciji.
Potom su mu liječnici propisali drugu vrstu kemoterapije, nakon čega je tumor metastazirao na oba plućna krila. Ponovno su mu operirali i lijevo i desno plućno krilo.
Potom je išao i na treću vrstu kemoterapije, a propisani su mu i lijekovi koji su na listi HZZO-a za takvu vrstu sarkoma, ali koji se mogu dobiti tek nakon dviju neuspjelih kemoterapija.
Progresivna bolest, međutim, ne posustaje. Ponovno se pojavila na nadlaktici, a metastazirala je i na područje oko srca.
Operirali su mu osrčje i po peti put pluća, odnosno jedno pa drugo plućno krilo.
"Moj muž i ja smo za Nexavar, nažalost, čuli prekasno. Jer radi se o bolesti koja strahovito brzo napreduje. Upravo bismo zato željeli Boži omogućiti što hitniju nabavku tog lijeka jer inače ne slijedi dobro", kaže predsjednica udruge Za novi dan, koja je nastavila rad koji je započeo njezin pokojni muž.
No, unatoč teškoj bolesti Božo je optimističan, baš kao i Katarina Katavić, te vjeruju da ima ljudi koji imaju mogućnosti i želje pomoći mu da se bori protiv te opake i progresivne bolesti i da kupi spasonosni lijek.
Donacije se mogu uplatiti na broj žiroračuna:
Raiffeisen bank Austria d.d.
2484008-3111506500
Za inozemstvo:
Raiffeisen bank Austria d.d., Bozo Barac (swift: rzbhhr2x), iban: hr9324840083190003822
Račun Udruge:
kod Raiffeisen banke: 2484008-1104500353
http://www.net.hr/vijesti/hrvatska/page/2009/09/14/0237006.html
pritom sam saznao da postoji i udruga koja pomaze oboljelima od malignih bolesti
svakakako bi bilo hvalevrijedno pomoci prema mogucnostima
Evo, u ovo predbožićno vrijeme mislim da je u redu odvojiti bar mali dio zarade za one kojima to može spasiti život….
PREDLAZEM UVAZENIMA KOLEGAMA KOJI SE HVALE SVOJIM DELUXE I ZARADAMA I VELIKIM ZARADAMA I BRUTALNIM ZNANJEM DA MALO POSJETE OVU STRANICU….UMJESTO DA ZATRPAVAJU OSTALE TEME ,Hvala
PREDLAZEM UVAZENIMA KOLEGAMA KOJI SE HVALE SVOJIM DELUXE I ZARADAMA I VELIKIM ZARADAMA I BRUTALNIM ZNANJEM DA MALO POSJETE OVU STRANICU….UMJESTO DA ZATRPAVAJU OSTALE TEME ,Hvala
posjećenost ipak nije bila impozantna
Silvana Novak je nažalost izgubila borbu za svoj život. Počivala u miru.
Evo i jedna dobra vijest:
http://www.24sata.hr/news/skupili-novac-velika-vam-hvala-za-nasu-malu-rebeku/145657/