drvna industrija (namještaja) je u sljedećem ciklusu prva za nove valove bankrota. Zašto? 1. sposobnost i umreženost politike i drvnog gospodarstva je takva da plaćajući ionako jeftinu sirovinu (još 25% manje ove godine danke ministar Toljušić) naši drvari, nesposobni proizvesti funkcionalan i estetski privlačan komad namještaja, idu u damping cijenama kao da prodaju namještaj od kartona, i uvjeravaju sami sebe da su “konkurentni”, egzistirajući na mletačkoj sječi hrvatskih šuma (koje su kao ničije). 2. Hrvatska drvna industrija je toliko prekapacitirana da je građevinski sektor za njih mala beba, a ti genijalni gospodarstvenici idu u dodatno širenje kapaciteta i povećanje proizvodnje u uvjetima kad je demografsko-ekonomska slika kompletne Europe prilično siva.. Europe u kojoj obitava ubitačna konkurencija u proizvodnji namještaja.

općenito, gdje god se čovjek okrene, neki genije “razvija hrvatsku ekonomiju”. A čitava Hrvatska na kraju egzistira od privatnog zimmer frei-a

inače, proizvodnja namještaja je jedna od onih industrija gdje ne postoji “economy of scale”. Najvrijedniji resurs u čitavoj priči je DRVO. DRVO koje naši sijeku nemilice za sitnu paru