Ovo je post of 10.4.2019. Vidi se prebacivanje ma skrbnicki racun..

Cini se da Penic prebacio na skrbnici i nastavlja skupljat…

1. OPPENHEIM IGOR 1.290.566 9,53%
2. BULJUBAŠIĆ JUROSLAV 467.800 3,45%
3. TROMONT D.O.O. 319.970 2,36%
4. INHOUSE GROUP D.O.O. 227.237 1,68%
5. ELEKTROPROJEKT D.D. 207.450 1,53%
6. ANDROČEC ZORAN 197.068 1,45%
7. ZAGREBAČKA BANKA D.D. 193.356 1,43%
8. SEDLAR JOSIP 191.860 1,42%
9. PENIĆ TOMISLAV 187.172 1,38%
10. BARAČ ANTE 141.271 1,04%
UKUPNO 3.423.750 25,28%

09.04.2019 T: 05.04.19 Pros. cijena: 3,43
RB Dioničar Broj %
1. OPPENHEIM IGOR 1.290.566 9,53%
2. BULJUBAŠIĆ JUROSLAV 467.800 3,45%
3. TROMONT D.O.O. 319.970 2,36%
4. INHOUSE GROUP D.O.O. 227.237 1,68%
5. ELEKTROPROJEKT D.D. 207.450 1,53%
6. ANDROČEC ZORAN 197.068 1,45%
7. ZAGREBAČKA BANKA D.D. 193.356 1,43%
8. SEDLAR JOSIP 191.860 1,42%
9. HITA-VRIJEDNOSNICE D.D. 187.172 1,38%
10. BARAČ ANTE 141.271 1,04%
UKUPNO 3.423.750 25,28%
Ispali iz Top 10:
PENIĆ TOMISLAV

10.04.2019 > T: 08.04.19 Pros. cijena: 3,51
RB Dioničar Broj %
1. OPPENHEIM IGOR 1.290.566 9,53%
2. BULJUBAŠIĆ JUROSLAV 467.800 3,45%
3. TROMONT D.O.O. 319.970 2,36%
4. INHOUSE GROUP D.O.O. 227.237 1,68%
5. ELEKTROPROJEKT D.D. 207.450 1,53%
6. CROATIA BANKA D.D. 200.528 1,48%
7. ANDROČEC ZORAN 197.068 1,45%
8. ZAGREBAČKA BANKA D.D. 193.356 1,43%
9. SEDLAR JOSIP 191.860 1,42%
10. BARAČ ANTE 141.271 1,04%
UKUPNO 3.437.106 25,38%

Kolege nemojte zaboravit 100 – njak miliona kn za onu presudu o novcima iz Iraka i Hidrogradnji. I to bi uskoro trebalo biti rijeseno u Ingrinu korist.. Tone 7,5 kn po dionici… A njena knjigovodstvena vrijednost je sad 7 i sitno kn. Znaci oko 15 bi trebala bit poslije odluke suda.. Ovo je uzasno podcijenjena dionica ali ne još zadugo vjeruje mi.

Sandra Buljubasic nastoji skupit punomoci za predstojecu skupstinu. Zvala je mog odvjetnika da bi li ispustio punomoc medjutim mi Nismo u Hrvatskoj. Moglo bi bit interesantno. Jure se uvatija Ingre nakon sta su mu sve firme zavrsile u stecaju.

Kontinuitet razdoblja kada se dešavaju infrastrukturni javni natječaji, isti su u biti dobili zamaha 2017, te se vrte 2018-2019-2020.

Osvrt na druge poruke u isto vrijeme:

– razna pitanja iz prošlosti ukazuju na potrebu komunikacija između tvrtke i dioničara, očigledno u toj
komunikaciji ima nedostataka u prošlosti

– prošlost nikome nemože puno pomoći ako se nema orijentir na sadašnjost i budućnost. Sadašnjost jasno ocrtava da su Baustele u Hrvatskoj. Ovdje se stalno spominje kako nema posla. Sudjelovanje u velikom projektu u RH donosi mogućnost revitalizacije tvrtke, naravno uz daljnje promjene.

Dakle situacija prošlost (šta nije bilo, čega je moglo biti) ili sadašnjost (situacija javnih natječaja) te
iz toga se onda može ocrtavati budućnost.

U tom smislu, kontinuitet započetoga. A započet je ozbiljan i temeljit rad glede suradnje sa kineskim
korporacijama tokom 2017, sa prvim test natječajima iste godine.

Dakle, za iščitati iz svih ovih poruka jest ocjena da postoje dvije struje unutar tvrtke a ujedno i očigledno i na nivou većih dioničara. Jedna grupa kojoj se ne radi, koja ubire rentu te time je to onda rentijerska tvrtka koja nema budućnost nakon što u nekom momentu se ta renta ostvari u punom iznosu (prodaja)
ili se renta ubire do 2036.

Te druga grupa koja pokušava tvrtku vratiti u poslovanje. Kao takvo, novo poslovanje a na osnovu licenci, referenci, stare slave, jest moguće pod uvjetom dobivanja prvog većeg posla.

Svejedno je dali je netko nosioc posla ili jedan od partnera. Pri ovakvim natječajima koji se dešavaju još 2019 i 2020, sudjelovati kao jedan od partnera donosi veći volumen prihoda nego biti nositelj nekog manjeg posla – koji su očigledno propušteni od strane grupacije koja ne želi nove poslove.

Takav kontinuitet, u ovom momentu, 2019-2020.

–

Stari moj, Ingra posljednjih 15 godina je najveći pojedinačni novac zaradila na ulaganju u otvorene investicijske fondove kad je bila jagma za njima 2007-2008. Nakon toga životari, osim sto ekipa odana Opici ne životari. Možda su im ostale reference na papiru, al u stvarnosti, tamo nema vise nitko da zabije brokvu u drvo. A niti zna.

Ingra, dionica na kojoj se godinama prodaju fantomski projekti. A kad ne ide, onda se traži zavjera. Ovdje govorimo o KONTINUITETU nesposobnosti:

Zavjere:
2009. – https://www.tportal.hr/biznis/clanak/ingra-cijena-nase-dionice-rusi-se-namjerno-20090701
2012. – http://www.poslovni.hr/domace-kompanije/ingra-tvrdi-da-im-mediji-i-odvjetnici-ruse-cijenu-dionice-214201
…..

Fantomski projekti:
2008. Koncern za Rusiju i Afriku http://arhiva.nacional.hr/clanak/45583/osnivamo-koncern-za-afriku-i-rusiju
2010. Ingra pregovara s Rosbankom o projektima u Rusiji
https://lider.media/arhiva/117675/
2013. Kurdistan https://www.vecernji.hr/biznis/ingra-okuplja-hrvatske-tvrtke-radi-proboja-u-kurdistanu-905616
2017. Žaborić (ok je odrađeno)
2019. Kinezi i pruga
2032. – Jupiterovi sateliti

Kontinuitet gluposti

Žaborić baš i nije ok odrađen ako kamenje pada po cesti.

Po ovome ispada da je prva struja sadašnja uprava koja je rentijerska, ne radi ništa i propušta poslove? A nova struja bi pokušala vratiti firmu na staze stare slave?

Pitam, jer niste konkretno odgovorili na prijašnje pitanje.

Ima toga jos…

https://hrportfolio.hr/vijesti/ekonomija/oppenheim-najveci-problem-gospodarstva-je-sto-su-nam-banke-u-stranom-vlasnistvu-19580

http://www.seebiz.eu/ingra-dobila-posao-u-sudanu-nove-prilike-u-kataru/ar-106151/

Zbog raskida ugovora, Ingra prvi put na sudu s Alžircima

Jedino dobro sto je napravljeno jest PSN, koja je relativno posteno napravljena i prema dionicarima i prema vjerovnicima i prema kompaniji.

O 25 milijuna kuna godisnjeg troska zaposlenika ne treba trositi rijeci. Za sto su tocno placeni i kakvi su to razvoji karijera ako se “nista ne radi”. Ti ljudi stagniraju i profesionalno trunu ako nema adekvatnog posla. Da je napravljeno kadrovsko restrukturiranje imali bi kunu po dionici sve ove godine…

O padu cijene dionice ne treba trositi rijeci… Odnos prema dionicarima? Najave u potpunom neskladu sa stvarnosti itd. Plan restrukturiranja objavljen u sklopu PSN-a za razdoblje of 2014-2019. potpuno neostvaren (najavljeni prihodi iz Iraka, Alzira i Hrvatskih cesta). Sudski sporovi koji se vuku desetljecima. Revizorske rezerve i sl.

Ovo za Žaborić je bilo ruganje 🙂 citati s lokalnog šibenskog portala iz vremena dok se radilo..

“Svi koji na posao u Šibenik putuju iz smjera Žaborića i Brodarice postali su tanki sa živcima jer već tri mjeseca traju radovi na sanaciji pokosa na magistrali kod ‘brodaričkog’ mosta.

– Ovo stvarno više nije normalno. Na semaforu čekamo preko šest minuta što je suludo, a maksimalno dva radnika zapravo rade, dok većina njih samo stoji. Nekidan dok sam prolazila tuda vidjela sam da su čak donijeli i kuhalo za kavu i stavili ga pokraj ceste. Redovi su ogromni i svi mi koji živimo iza Brodarice a vozimo se na posao u Šibenik smo tanki sa živcima – kazala nam je stanovnica Žaborića koja svakodnevno putuje na posao u Šibenik.”

Pokušat ću dati odgovor na Vaše pitanje. Naime nisam niti zaposlenik tvrtke niti dioničar tako da nemam “konja u utrci”. Promatram zbivanja na osnovu činjenice da je 2014. napravljen jedan operativni korporativni plan o nastupu na tržištima regije, uključivo RH. Isto se onda odvija manje više u skladu sa inicijalnom percepcijom, pri čemu se igrači, tvrtke i slično – mijenjaju.

Tko zapravo želi što, zašto se ovako ili onako, nije detalj o kojem razmišljam.

Nakon što se 2017 testiralo kako uopće uglaviti domaće tvrtke koje su posljedično skoro sve u istom stanju, dakle nije uopće jednostavno pronaći rješenja niti modalitet suradnje, izašlo se na prvi natječaj, pri čemu se izbjegavao veliki publicitet.

2018 i 2019 su onda slijedile daljnje radnje, sa različitim kineskim korporacijama, na ovom Forumu se moglo pohvatati neke detalje, pri čemu nigdje nitko baš i ne mari za velike napise. Propaganda je nešto drugo. Dok nije sigurno kako uglaviti različite ekipe, kako posložiti detalje da su u skladu kako sa lokalnim zakonodavstvom, tako i sa EU, pa WTO pravilima a o načinima-vizijama kineza kako je kod njih da ne pričamo, prođe vremena.

Kao što biva u basnama, ona priča o dječaku koji je vikao Vuk sve dok mu nitko nije vjerovato, tako i ova epizoda Ingre ima sve karakteristike nekakve prošlosti u kojoj se svašta moglo ali se nije.

No konačno je predana ponuda po ekonomski najpovoljnijim uvjetima. U skladu sa fenomenalno “zabavnom” procedurom koja se zove javna nabava, žalbe i primjedbe, terminski, nije izgledno da će konačna odluka o odabiru izvođaća na Bausteli Križevci – Koprivnica – Državna granica biti do 30.08.

Stoga, iz čisto poslovnog aspekta, dakle gdje je posao, ima li posla, sa kime, tko i zašto, pitanje koje se
postavlja jest vrlo jednostavno:

Nakon svih godina bla, bla, bla, konačno, konačno je tvrtka na dohvat ruke nekog većeg posla u kojem naravno ima neku manjinsku ulogu u skladu sa svojom realnom krvnom slikom.

I što sada?

Hoće li taj posao tvrtka raditi, ili će taj posao raditi netko drugi, jer u konačnici oni koji su nositelji posla kada se suoče sa ludim uvjetima, tipa “u nekoj kući sa kojom bi nešto radili, svi se svade”…

To je moje jedino pitanje koje se pitam.

Sve ovo drugo je naslijeđe prošlosti, koje nije ništa novoga, radni kolektivi nastaju i nestaju, borbe za pozicije su skoro svugdje prisutne. Izdaje, zavjere, razne interesne grupe – ništa novoga.

Po ovome ispada da je prva struja sadašnja uprava koja je rentijerska, ne radi ništa i propušta poslove? A nova struja bi pokušala vratiti firmu na staze stare slave?

Pitam, jer niste konkretno odgovorili na prijašnje pitanje.
[/quote]

Dobar prilog…

Činjenica je da u ovom svijetu, na ovoj planeti, nije moguće poslovati na ino tržištima isključivo na osnovu vlastite ambicije (ambicija – kupiti auto, kupiš pa imaš pa vidiš). Poslove koje je tvrtka nekada radila zahtijevaju integraciju kako neke domaće državne banke koja se isključivo bavi izvoznim financiranjima i barterom (EXIM – Export Import Banka) te HBOR tome nije nikakva zamjena. Dalje,
potrebna je integracija proizvodnih kapaciteta u regiji (od kojih mnogi više ne postoje, ali ima još
par proizvođaća), te onda i kadar koji ima Budget za izvoyne poslove a ne nekakve smiješne
dnevnice koje propisuje nekakav pravilnik iz Narodnih Novina.

Postojanje diplomacije i diplomatskih veza nije dovoljno ako NE postoje privredni preduvjeti.

Brand, prošlost i radni kontakti u takvim stranim zemljama (koje su komplicirane) mogu biti od koristi
ako se može nešto ponuditi, pokriti aranžmanom financiranja te u konačnici naplatiti.

Sve to u slučaju jedne ekonomski male, na turizam i usluge oslonjene Hrvatske ekonomije, ne postoji.

Rješenje takve situacije nikad nije jednostavno.