Zanima me što mislite što je trenutno isplativije za dokupiti Ingru ili HT.
Da li možda HT na mjesec, dva pa se vratiti u Ingru ili odma Ingru.
Trenutna cijena HT-a se čini povoljna za dokup a opet na Ingri prodaja vrlo tanka, kao da bi mogla svaki čas potegnut prema gore.
Prije IPO-a HT-a sam bio uvjeren da ću sve odma vratiti u Ingru, a sada razmišljam što napraviti.
Molilo bi za komentare cijenjene forumaše, pogotovo me zanima mišljenje dvojice plavih (plavog i bluemana) [smiley2]

Plava boja je IN. Vidis dinamo.
A gle, T-HT vrijedi 410 kuna minimalno sa multiplima iz 2006.
Po meni vrijedi i 450 ali ajmo reci da je 410 sigurna cijena (imao sam prilike vidjeti dosta valuacija i sve su se vrtile tu negdje).
Ako uletis u THT na 360 i prodas na 410 imas 14%.
E sad je tu pritisak prodaje i kada ce biti 410, neznam, nisam fond manager.
Tu je INGRA bolja jer nema baba koje bi prodavala samo da prodaju jer je cijena 1 dionica vise nego sto pola foruma ima u dionicama.
INGRA moze vrlo lagano na 60K i to je fer cijena bez novih vijesti. To je isto tako nekih 11%.
No za INGRA ocekujem barem jedan veliki ugovor potpisan do kraja godine (Pleso, Alzir, Stubaki) koji nisu ukljuceni u cijenu dionice!!!, te to moze gurnuti cijenu jos gore.
No problem kod INGRA je sto moras uzeti za 54K i kada ti cijena ne pase nemozes pola prodati, HT je ipak malo laksi za trziti sto je i negativno zbog gomile malih koji mogu istresati koliko te volja.

Ja cu osobno kada dodje lova od THT-a, dokupiti pola THT, pola INGRA.

[color=blue]Ingra za nagodbu s Međimurjem[/color]

Nagodba dviju tvrtki trebala je uključiti međusobna potraživanja i zaustaviti se na nekom prihvatljivom iznosu
Nakon što se 27. rujna Odbor vjerovnika tvrtke Međimurje Visokogradnja u stečaju odlučio za nastavak stečaja (traje već sedam godina), i to s argumentacijom kako stečaj neće biti zatvoren dok se ne riješi tužba prema zagrebačkoj Ingri od koje se sudskim putem potražuje šest milijuna USD (33 milijuna kuna), bivši zaposlenici tvrtke, kako se navodi u lokalnim medijima, ipak su iskazali spremnost za dogovor i sudsku nagodbu sa zagrebačkom tvrtkom.

Dobra volja
Međutim, iako se može iščitati kako je riječ o nagodbi od koje se mnogo očekuje pa bi bilo logično da se što prije započne s pregovorima, na upit Poslovnog dnevnika, u Ingri odgovaraju kako iz Međimurja Visokogradnje dosad nitko nije kontaktirao s njima, no potvrđuju svoju dobru volju da pristupe pregovorima. Radnici Međimurje Visokogradnje Ingru zapravo smatraju glavnim krivcem za stečaj tvrtke i njegovo dugo trajanje jer, prema njihovom obrazloženju, kad bi Ingra isplatila 33 milijuna kuna potraživanja po osnovi sudske tužbe bila bi gotovo namirena radnička potraživanja od tvrtke u stečaju koja ukupno iznose 42 milijuna kuna i stečaj bi se lako priveo kraju. Pri inzistiranju na ostvarenju svojih prava radnici se stalno pozivaju na dvije sudske presude Trgovačkog suda u Varaždinu koje je, međutim, kažu u Ingri, Visoki trgovački sud u oba slučaja poništio pa presude na koje se pozivaju radnici Međimurje Visokogradnje nikad nisu postale pravomoćne. S obzirom na tijek sudskih postupaka i žalbe višim instancama, u Ingri, logično, negiraju odgovornost za navedena potraživanja. Istodobno, naglašavaju kako u slučaju eventualne nagodbe ne bi bila riječ o pristanku na razgovore o bezuvjetnoj nagodbi, nego o razumnom razgovoru koji bi uvažavao sve međusobne odnose dviju tvrtki. Naime, kao što u Međimurje Visokogradnji tvrde da im Ingra treba isplatiti šest milijuna USD potraživanja za gradnju stambenih objekata u Libiji iz 1989., tako i Ingra od međimurske tvrtke potražuje oko 4,3 milijuna USD za nekoliko projekata u Rusiji.
Obostrano korisno
Ingra je, kako obrazlažu u kompaniji, financirala radove Međimurje Visokogradnje na tim projektima, jer ta tvrtka zbog nedostatka vlastitih sredstava nije mogla izvršavati svoje ugovorne obveze. U tom smislu smatraju da bi i eventualna nagodba dviju tvrtki trebala uvažavati potraživanja obje strane i zaustaviti se na nekom prihvatljivom iznosu. S obzirom na visinu potraživanja, a i dugi rok čekanja na novu sudsku presudu, nagodba bi bila obostrano najkorisnije rješenje. Radnici, doduše, ne bi dobili cijeli iznos potraživanja s kojim računaju, ali ne bi ni ostali bez ičega (u slučaju eventualne presude u Ingrinu korist). Ingra bi, pak, s nagodbom skinula prijeteći rizik negativnog sudskog rješenja i izbrisalo ga iz prospekta do čega joj je, kao tvrtki u prvoj kotaciji ZSE, zasigurno jako stalo.

@ blueman

Slažem se, plava boja je u modi!
I ja slično razmišljam, vjerojatno ću od ostatka kupovati pola Ingra i pola HT.
Razmišljao sam što je relanije da se prije desi – da HT dođe na 450 ili Ingra na 65k,
što bi bio otprilike isti postotak rasta sa trenutnih cijena.
Čini mi se da bi Ingra mogla možda prije krenuti jer je prodaja slaba, dok je na HT-u suprotna situacija – ogroman pritisak na prodaji koji bi mogao potrajati još neko vrijeme.

[color=blue]Oppenheim: Ingra će 2009. imati prihod iznad milijarde kuna[/color]

Jedan od glavnih motiva dodatnog izdanja 10.000 dionica je financiranje gradnje zagrebačke Arene
Kompanija Ingra 2009. godine planira premašiti milijardu kuna prihoda, točnije prognoza je 1,1 milijardu, dok bi očekivana dobit trebala iznositi približno 130 milijuna kuna, rečeno je na jučer održanoj prezentaciji izdanja novih 10.000 dionica Ingre koje će se izdavati po cijeni od 35.000 kuna po dionici. Ove bi godine prihod trebao dostići 550 milijuna kuna, a dobit 60 milijuna, dok je prognoza za sljedeću godinu ostvariti 850 milijuna kuna prihoda i 100 milijuna kuna dobiti. Jučer je počeo teći i prvi krug upisa dionica koji traje 15 dana i u kojem pravo upisa novih dionica imaju postojeći dioničari, i to po jednu novu na svake četiri postojeće dionice.

[color=blue]Arena kao motiv[/color]
U drugom će krugu dioničari moći upisati eventualne preostale dionice. Uvrštenje novih dionica u službenu kotaciju Zagrebačke burze očekuje se početkom rujna ili koncem kolovoza, a procjenjuje se da će u omjer upisanih dionica u prvom i drugom krugu biti 50-50. Investitori su očito pozdravili ovakav rasplet događaja jer je dionica Ingre jučer drugi put u povijesti prešla cjenovni prag od 40.000 kuna te je najviša cijena jučer postignuta bila 40.001 kunu. “S prikupljenim sredstvima financirat ćemo prvenstveno projekte u Hrvatskoj, pod tim mislim prvenstveno na Arenu Zagreb, stambeno-poslovni kompleks u Dubrovniku te ostale projekte u Hrvatskoj”, istaknuo je Igor Oppenheim, predsjednik Uprave Ingre, koji se osvrnuo na poslovanje Ingre i istaknuo kako se u budućnosti očekuje povećanje investicijskih aktivnosti i ulazak na nova tržišta. Jedan od većih poslova na domaćem tržištu mogla bi biti gradnja novog terminala Zračne luke Zagreb s obzirom na to da je Oppenheim istaknuo kako se raspisivanje natječaja za gradnju očekuje do kraja godine, a Ingra će sigurno biti među ponuđačima. Vrijednost ugovorenih poslova kompanije iznosi 400 milijuna eura, a do 2010. planiraju povećati vrijednost ugovorenih poslova na više od 500 milijuna eura. U prvih šest mjeseci ove godine od ukupno 400 Ingra je već realizirala 100 milijuna eura vrijedne poslove.
d projekata u Hrvatskoj Arena Zagreb predstavlja prioritet za Ingru. Multifunkcionalna dvorana vrijedna 87 milijuna eura za više od 15.000 gledatelja trebala bi biti dovršena do 15. prosinca 2008. Najveća investicija u Hrvatskoj je pak turističko naselje “Posedarje rivijera” vrijedno 100 milijuna eura. Riječ je o naselju zatvorenog tipa u kojem će biti hoteli i vile sa 4 zvjezdice s ukupno 1500 ležajeva te marina sa 200 vezova te svi popratni sadržaji. Naselje bi trebalo biti dovršeno do 2011. godine. U Dubrovniku grade stambeno-poslovni objekt Lapad vrijedan 40 milijuna eura s oko 80 stanova na 36.000 četvornih metara te zgradu Atlantske plovidbe investicijske vrijednosti 25 milijuna eura. Od ostalih domaćih projekata valja istaknuti hidroelektranu Lešće ukupne vrijednosti 60 milijuna eura, u kojoj Ingra sudjeluje sa 20 milijuna, a rok za izgradnju je kraj 2009. godine, te gradnju postrojenja za proizvodnju biodiesela u Hrvatskoj kapaciteta 150.000 tona godišnje ukupne vrijednosti 30 milijuna eura.

[color=blue]Projekti u inozemstvu[/color]
Na tržištu Srednjeg istoka Ingra sudjeluje u gradnji i obnovi energetskih postrojenja, rehabilitaciji parnih turbina i generatora te na projektu termoelektrane Al Shemal. Ukupna vrijednost ugovorenih radova na tim tržištima iznosi 25 milijuna eura. Procjene o kontinuiranom rastu prihoda koji bi se od 2009. godine trebao stabilizirati na stopu od 30 posto temelje se na ugovorenim poslovima, istaknuo je Oppenheim, dodavši kako bi rast mogao biti i veći, no to će

Napokon kupnja probila led [smiley2][smiley2][smiley2]

može li netko nabacit melem za oči tj. K/P ?Hvala[smiley2][smiley2][smiley2]

INGR-R-A Vrijeme: 14:35:51
Kupnja
Ukupno ponuda 35
Ukupno dionica 198

5 najboljih ponuda
Cijena Količina
Prodaja
Ukupno ponuda 19
Ukupno dionica 73

5 najboljih ponuda
Cijena Količina
54701,00 1
54505,00 3
54500,00 3
53530,00 5
53500,00 2

55000,00 5
55550,00 11
56977,00 1
58797,00 2
58799,00 2
Transakcije
Cijena Količina Vrijeme
55000,00 1 14:31:47
55000,00 1 14:28:38
55000,00 1 14:28:38
54999,00 1 14:28:38
54994,00 5 14:28:38
54850,00 1 14:14:15
54989,00 1 13:57:46
54900,00 1 13:57:46
54850,00 1 13:55:51
54502,00 1 12:48:51
54500,00 1 12:13:52

[color=blue]Najveća Greenfield investicija u HrvatskojU Lipiku će se raditi blindirana stakla za Mercedes’Lipik Glas’ isporučio je staklo za obnovu nove jahte Gorana Ivaniševića te posebnu staklenu opremu za talijansko ministarstvo financija i banke[/color]

“Teško je danas naći investitora koji je spreman u Hrvatsku uložiti 100 ili 200 milijuna eura. Složena zakonska regulativa i porezni propisi odbijaju strane investicije. Zato ulagači traže pouzdanog partnera u Hrvatskoj, koji će uložiti vlastiti kapital kao jamstvo povjerenja u projekt. Upravo to dogodilo se sa staklanom u Lipiku, gdje su INGRA i talijanski partner Isoclima zajedno počeli projekt ‘Lipik glas’,” kaže Igor Oppenheim, predsjednik Uprave INGRE, dioničkog društva za investicijsku izgradnju, pojašnjavajući odluku da INGRA u suradnji s Isoclimom, velikim proizvođačem stakla za posebne namjene, koji je dio talijanske Finind grupe, osnuje joint-venture tvrtku i sudjeluje u kupnji staklane u Lipiku. Na taj način INGRA je sa stranim partnerom osigurala hrvatskoj državi jednu od najvećih greenfield investicija čija je vrijednost veća od 100 milijuna eura. Ulaganje INGRE i Isoclime u lipičku staklanu nije uobičajena kupnja gotovih tvrtki nego veliko ulaganje u izgradnju i obnovu proizvodnje, koje će osigurati zapošljavanje radnika i ulazak novih industrijskih tehnologija.
“Još jedan od razloga ulaska INGRE u vlasničku strukturu tvornice ‘Lipik glas’ je i stav članova Uprave kako u situaciji kad je hrvatsko gospodarstvo svedeno na trgovinu, uvoz i turizam – proizvodnji i izvozu treba dati glavno mjesto. Već dulji niz godina unutar INGRE postoji želja da se iskustvo stečeno u inozemstvu na projektima investicijske izgradnje i inženjeringa upotrijebi u poticanju proizvodnje u Hrvatskoj”, dodaje Oppenheim.
Ulazak INGRE u vlasničku strukturu tvrtke za proizvodnju stakla u Lipiku bila je jedinstvena prilika da se uključi u proizvodnju, a time i potpomogne razvoj hrvatskog gospodarstva. INGRA i Isoclima uložili su 2,75 milijuna eura u kupnju dijela imovine tvrtke Hrvatska industrija ravnog stakla Lipik d.d. u stečaju koja još i danas postoji. Kupljenom imovinom INGRA i Isoclima osnovale su novu tvrtku “Lipik glas” koja posluje od rujna 2001., a preuzeli su i obvezu potpuno obnoviti i proširiti postojeće proizvodne kapacitete tvornice.
Prvi rezultati proizvodnje u staklani “Lipik glas” već su vidljivi – to su stakleni pod za talijansko Ministarstvo financija u Rimu, blindirana stakla za “mercedese” čija je probna isporuka ocijenjena više nego odličnom, staklena vrata za banke u Italiji te, kao velika potvrda kvalitete, narudžba koja je stigla u veljači za stakla na jahti Gorana Ivaniševića.
Partneri, od kojih Isoclima ima 76 posto vlasničkog udjela , a INGRA 24 posto, obvezali su se da će u roku od dvije godine obnoviti postojeće kapacitete staklane u čiju bi obnovu trebalo uložiti oko 5 milijuna eura, te kako će u istom roku pripremiti dokumentaciju i projekt za izgradnju pogona float-stakla u Lipiku. Otvaranje pogona za proizvodnju float-stakla investicija je vrijedna 110 milijuna eura i jedno je od najvećih ulaganja u zapadnu Slavoniju.
“U roku od pet godina trebao bi biti potpuno sagrađen novi pogon za proizvodnju float-stakla, tj. ravnog float-stakla kapaciteta proizvodnje 450 tona stakla dnevno. To znači da bi iz tvornice dnevno odlazilo oko 20 šlepera stakla. Koliko jedan takav pogon znači za Hrvatsku, možda najbolje govori podatak kako je najbliža slična proizvodna linija u Mađarskoj, i to nekih 600 kilometara odavde”, kaže Jasna Ludviger, članica Uprave Lipik glasa.
Inače, ravno float–staklo, koje se u građevini koristi već dugo, kudikamo je kvalitetnije od običnog stakla i u prošlih nekoliko godina potpuno ga je zamijenilo. U Hrvatsku se godišnje uvozi oko 2.700.000 četvornih metara float-stakla, a u cijeloj regiji nema nijedne tvornice za proizvodnju float-stakla. U Lipik glasu, koji bi trebao imati pune proizvodne kapacitete negdje 2005., očekuju da

Nešto starije vijesti:

[color=blue]Končar izgubio, hidrocentralu u Ličkom Lešću gradit će Ingra[/color]–part 1

[color=blue]Posedarje: Projekt je vrijedan oko 100 milijuna eura. [/color]

[color=blue]Ingra će financirati inicijalni dio vrijedan desetak milijuna eura[/color].

Zatim ćemo angažirati banke poput HPB-a, investicijske fondove, lokalne poduzetnike
Prošlog je petka, napokon, nakon više od pola godine od raspisivanja međunarodnog natječaja, potpisan ugovor o javno-privatnom partnerstvu između Ingre i općine Posedarje, partnera u velikom greenfield turističkom projektu u Posedarju. Turizam je očito nova bitna strateška odrednica Ingre.
No kako kaže Igor Oppenheim, predsjednik Uprave, to nikako ne znači da kompanija napušta djelatnosti koje su joj u prošlosti bile temeljna odrednica. Štoviše, u kompaniju je prošli tjedan došla informacija kako je u utakmici s Končarom dobila posao gradnje hidrocentrale u Ličkom Lešću, prve koja se u Hrvatskoj gradi nakon HE Dubrava što ju je sagradila upravo Ingra.

Povjerenstvo HEP-a definitivno se odlučilo za vas? Ne postoji mogućnost da se odluka promijeni u korist Končara?

Još uvijek nismo dobili pismenu odluku Povjerenstva, ali imamo informaciju. Teško da se može srušiti odluka o izvođaču koji je ponudio osam milijuna eura nižu cijenu. No mi smo spremi, naravno u dogovoru s HEP-om kao investitorom, u izvedbu ovoga projekta uključiti i Končarov generator.
Mislite li da će Končar na to pristati?
To ne mogu komentirati, ali je činjenica da mi za ovaj posao imamo reference i partnere. Bilo bi dobro da u njega bude uključeno što je više hrvatskih tvrtki, ali tu će prije svega biti riječ o Končarovoj odluci.
Projekt je u Posedarju još u fazi ideje dobio pridjev najveće greenfield investicije u hrvatski turizam. Kakav je Ingrin interes i gdje je njezina zarada u ovome projektu?
Ingra ima interes već i u samoj gradnji cijeloga kompleksa i njegovih sastavnica – hotela, vila, marine. Pretpostaviti je da će kompanija, koja će se osnovati kao zajedničko poduzeće općine i Ingre i koja će prerasti u operativnu kompaniju koja će upravljati cijelim naseljem, pozitivno poslovati i da ćemo i iz nje vući profit. Ingra, naime, ima namjeru u toj kompaniji trajno ostati. Mislimo da je turizam jedna od dugoročno najsigurnijih investicijskih grana u Hrvatskoj.

Može li se taj pristup nazvati i Ingrinim strateškim zaokretom?

Donekle, iako on nije novost jer smo mi u turizmu godinama prisutni kroz gradnju. Upravo je Ingra prije 30-ak godina na Jalti sagradila tada najveći turistički kompleks na svijetu, s više od 2000 ležajeva. Iza toga imali smo cijeli niz gradnji, što u svrhu zdravstvenog i bolničkog turizma što klasičnih objekata.

Ali to je ipak bila faza Ingre kao izvođača radova, a ne i kao investitora u funkciji suvlasnika. Razlika je ipak očigledna?
Novu smo koncepciju zapravo promovirali nakon rata, kad je počela obnova i kad turističke tvrtke nisu imale sredstava za nju. Mi smo u hotelu Croatia u Cavtatu prvi započeli s koncepcijom obnove pri čemu smo dobili 50 soba u hotelu na način da smo obavili rekonstrukciju i modernizaciju, a da je to vraćeno punjenjem tih kapaciteta na turističkom tržištu u našem aranžmanu. Poslije se to nastavilo s hotelom Astarea u Mlinima, potom zajedničkim ulaganjem s Atlanskom plovidbom u dubrovački hotel Lapad… Dakle, Posedarje bih samo nazvao nastavkom strategije, ali mnogo ambicioznijeg obuhvata.

Part 2

U projektu Posedarje riječ je o velikim novcima – oko 100 milijuna eura. Kakav je koncept financiranja? Ingra vjerojatno to ne može sama?
Posve je nerealno očekivati da će Ingra to sama financirati. Mi ćemo vjerojatno financirati inicijalni dio koji se sastoji od pripreme i izrade dokumentacije, odnosno faze projekta do početka građenja, što se procjenjuje na desetak milijuna eura. Nakon toga, ćemo u projektu angažirati hrvatske banke poput HBOR-a i HPB-a, investicijske fondove, lokalne poduzetnike itd.
Hoće li ulazak novih investitora podrazumijevati i ulazak vlasništva?
Treba reći da nije riječ o investiciji koja će se realizirati preko noći. Ona će realno biti stavljena u funkciju 2010. Osim klasičnim kreditima, dio kapitala će se vjerojatno prikupljati i na način da će se dio udjela u zajedničkoj tvrtki prepustiti partnerima. Dio novca će se dobiti i iz sredstava koja su namijenjena time sharingu, prodaji određenih kapaciteta itd., ali općini u svakom slučaju ostaje zagarantiran ostanak u projektu s najmanje 5 posto.
Osim Posedarja, imate li uskoro u planu još koju investiciju u turizmu?
U svakom slučaju smo vrlo zainteresirani konačno početi realizirati projekt naših marina na južnom Jadranu jer smatramo da je tih 3000 vezova esencijalno za razvoj turizma na tom dijelu. Marina je ukupno 15, a dvije su potpuno spremne za gradnju kad bi administracija riješila sve ono što treba. Dobra je vijest da je nakon 9,5 godina Dubrovnik dobio GUP pa se nadam da ćemo prvu marinu konačno početi graditi krajem godine.
Tvrdite da se aktivnosti Ingre u drugim segmentima neće smanjivati na teret zamaha u turizmu?
Mi zapravo nismo smanjivali djelatnosti, nego smo ih širili. Smanjivao se samo opseg poslova jednostavno zato jer su investicijski radovi podložni cikličkom kretanju pa tako u jednom trenutku ima potražnje za energetskim projektima, a hidromehaničku opremu za hidrcentrale više nitko u Hrvatskoj ne radi itd. Sve su naše djelatnosti i dalje u Ingri, nisu ugašene, ali su svedene na mjeru koju diktira potražnja na tržištu.
Opseg poslova u inozemstvu opada, a Ingra sve više postaje investitor na domaćem tržištu. Silom okolnosti ili s namjerom? Činjenica je da do 90-ih Ingra, osim Plomina i hidrocentrale Dubrava, u Hrvatskoj nije gradila ništa. Ozbiljnije smo počeli graditi tek nakon rata – gradnjom Vipnetove mreže, kupnjom Tvornice stakla u Lipiku, gradnjom autocesta u kojima smo dosta involvirani, gradnjom bolnice u Koprivnici itd. Naravno da se i to dogodilo slijedom okolnosti i gubitaka nekih starih tržišta, ali isto tako otvorile su se i investicijske prilike u Hrvatskoj.
S obzirom na neprestano ponavljanje važnosti izvoza za hrvatske tvrtke, pokazuje li se kao problem pad prihoda s ino-tržišta?
To bi bio problem kad ih ne bismo supstituirali drugim prihodima. Uostalom, naš rezultat unatrag nekoliko godina stalno raste po stopi 20-30 posto. Mi smo, jednostavno, dio programa koje smo prestali prodavati u inozemstvu i nadoknadili s poslovima u Hrvatskoj i manjim dijelom u BiH.
Uporno i stalno naglašavate važnost tzv. trećih tržišta za hrvatske kompanije, no ne stječe se dojam da uspijevate pobuditi širi interes. Čime to objašnjavate?
Sve ove godine pokušavali smo zadržati u fokusu te, uvjetno rečeno, zemlje “trećeg svijeta” jer zaista mislimo da su to zemlje u koje Hrvatska može dati i tehnologiju i znanje i rad i gdje postoji silni interes za našim angažmanom. I nakon nekih uspješnih putovanja, primjerice, predsjednika Mesića u Libiju ili Katar, razgovora o ozbiljnim poslovima i velikim planovima, na koncu se ništa nije dogodilo. Nude nam se poslovi, ali sve te zemlje zahtijevaju određeni reciprocitet u političkom smislu, da se otvori ambasada, uspostave politički i diplomatski odnosi.

Part 3

Što je s komentarima da je, s obzirom na cijenu, riječ o objektima za elitu, a ne za one kojima stanovi zaista trebaju?
Kad smo ušli u taj segment željeli smo dignuti kvalitetu stana kojeg nudimo na malo višu razinu. Nadamo se da će prva zgrada u Ilici pokazati koja je to razina. Srebrnjak je, istina, okrenut novom, užem segmentu kupaca, što ne znači da u sljedećem koraku i širem tržištu nećemo nešto ponuditi.
Kakve su procjene budućih kretanja na tržištima Europe u aktivnostima koje vi pokrivate?
Sigurno će se konkurencija, kad uđemo u EU, dodatno zaoštriti. Kad se gleda Njemačka, tamo je sada putem Ingre u detašmanu oko 3000 radnika, a znalo ih je biti i do 5000. Iskorištenost hrvatskog detašmana tako je 70 posto. Istodobno, na tih 3000 ljudi realizacija je bila 40-ak milijuna eura, što nije zanemarivo. Pokazalo se, međutim, da su se promjene koje su se dogodile u Njemačkoj dogodile u segmentima u kojima smo bili ranjivi. Ostali smo tamo gdje imamo odličnu kvalitetu i vrhunske majstore, primjerice, u brodogradnji.

[color=blue]Prošle godine dobit udvostručena [/color]
[color=black]Kako ste završili prošlu godinu[/color]?
Prihod će biti oko 300 milijuna kuna, što je u odnosu na 200 milijuna povećanje od gotovo 40 posto. Dobit je udvostručena – sa 6,5 na gotovo 13 milijuna kuna. Pokazatelji su zapravo vrlo dobri.