vjerojatno ti kolce tuku "zahvalni" kupci koje si nagovorio na kupnju Ingre na +40 kn [lol]

Ko kaže nešto što nije rečeno bar 80 ( osamdeset ) puta magarac… [bye]

ingra odustala od gradnje elektrana u Crnoj Gori…….

http://www.business.hr/hr/Kompanije/Vijesti/Ingra-i-IGH-odustali-od-hidrocentrala-u-Crnoj-Gori?homesrclink=carousel

Daj bar prolistaj temu prije nego nešto postaš. To su borci s ovog foruma stavili još jutros.

vjerojatno ti kolce tuku "zahvalni" kupci koje si nagovorio na kupnju Ingre na +40 kn [lol]
[/quote]

…nikoga ne nagovaram na kupnju iako i dalje stiojim kod toga da je kupnja do 40 super jeftina…

Ovo je super vijest!
Sada nebudu morali habati strojeve, uzimati skupe investicijske kredite, plačati dnevnice radnicima.
Odlično, kapital je očuvan! [thumbsup]

Ooops e sad da li prodati ili ?
Moglo bi ovde biti balalajke.

…danas ipak 1: 0…a budući da je u gostima, vrijedi puno više…pozzz strpljivim dioničarima najpodcjenjenije dionice na balkanu a i šire… [smiley]…

Intervju s Oppenheimom u lipanjskom FORBES-u. Naslov clanka: "Ingra nece u stecaj".

Plan napada, otprilike:
— dobit kredit od cca. 700 milja (bilo sindicirani, bilo od svake banke ponaosob. Banke u igri su: PBZ, RAIFF, SPLIT, ERSTE),
— vrlo vjerojatna dokapitalizacija, jer nit 700 milja nije dovoljno.

Zanimljivosti:
— Arenu bi morali prodat za 120 milja eura da nisu u gubitku; racionalni kupac (kojeg nema) bi maksimalno dao 77 milja eura.
— ocekivani prihodi u ovoj godini 300 do 500 milja kuna. Ukupni dug je zericu veci.
— RH i Alzir nemaju sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zbog cega su lani izgubili 12 milja eura.
— odakle izvire optimizam glede spsavanja Ingre? Citat iz clanka: "Kada vam banke posude (sic!!! — pozajme! op.a.) malo novca, onda je to vas problem. Kada vam posude mnogo novca, onda je to njihov problem."

Vidim da koliko god obrazovan novinar bio, ne kuzi razliku izmedju zajma i posudbe. Ukratko: novac se ne posudjuje, novac se pozajmljuje! Zasto se novac ne posudjuje? Zato sto posudjeni novac NE SMIJES trositi, nego moras vratiti te iste novcanice natrag. Pozajmljeni novac SMIJES trositi, a vratiti moras JEDNAKU KOLICINU ISTOVRSNIH STVARI. Jednostavno, jelda?

evo linka

http://limun.hr/main.aspx?id=593406&Page=1

Zid iza radnog stola u uredu Igora Oppenheima, predsjednika Uprave Ingre, krasi hrvatski grb. Kada se pogled odigne s kompjutora, nužno zastane na velikoj fotografiji Arene Zagreb, rukometne ljepotice o kojoj se u građevinskim kuloarima zbija gruba šala: Ako ništa drugo, Igor si je sagradio spomenik, zato što je upravo ona kompaniju dovela na rub poslovne provalije. Uz ovu, u Ingrinu je sjedištu strateški razmješteno još 25 fotografija Arene.

S oko 400 milijuna kuna kratkoročnog duga, oko 900 milijuna kuna ukupnih dugovanja te 71,4 milijuna kuna neto gubitka na kraju prošle godine i planom prihoda za ovu od skromnih 300 do možda 500 milijuna kuna, Oppenheim čeka da se nekoliko banaka konačno dogovori o načinu na koji će Ingri dati oko 700 milijuna kuna novih kredita nužnih za preslagivanje dugova i preživljavanje, kako bi bila još uvijek poslovno živa kad na danas suhim granama tržišta građevine za godinu ili dvije ponovno proklija neki veći i zeleniji list.

Ukratko, nitko mu danas ne bi bio u koži. Ingra će ove godine najvjerojatnije biti svedena na trećinu svojih prihoda iz 2008. Špekulacije o bankrotu nekada velike i donedavno kompanije s naoko zvjezdanom perspektivom ne zaobilaze Ingru.Ingra neće otići u stečaj, mirno i samouvjereno kaže Oppenheim, Ingrin najveći dioničar s 10 posto dionica.

Cinizam koji se vrti oko Arene i Ingre u trenutku kada se tvrtka nalazi u zaista ozbiljnom financijskom problemu, naoko može zvučati neozbiljno. No, nakon što je Oppenheim dva i pol sata pričao svoju priču o Ingri, Areni i budućnosti, ne mijenjajući ton glasa i sipajući cinizam u gotovo svakoj rečenici, postaje jasno da crni humor i nekima možda neukusne opaske drugih ljudi na tu temu treba shvatiti tek kao način komunikacije kakvu čovjek koji je donio odluku da gradi Arenu prakticira, razumije i zapravo voli slušati.

Stečaj bi podrazumijevao da Ingra nema imovinu kojom može garantirati kredite za restrukturiranje, a mi je imamo upravo u Areni, kaže Oppenheim i dodaje: To su možda nečije želje iz nekih drugih pobuda. Legitimno je pravo da, ako nešto morate plaćati 28 godina, to pokušate u stečajnom postupku kupiti jeftinije. Hoće li vam to netko omogućiti ili ne, isto je pitanje.

Oppenheim se u posljednje dvije godine preračunao dva puta, oba puta čak više politički nego poslovno, pa danas i sam potvrđuje tezu da su ga izigrale dvije balkanske politike, hrvatska i makedonska. Potrošio je na Arenu više nego što su naručitelji, Grad Zagreb i država, na kraju pristali platiti i ostao kratak za oko 150 milijuna kuna. Dobavljačima i podizvođačima duguje 45 milijuna kuna.

2. dio

U 22 sudska spora osporava dugove zbog loše izvedenih radova, neodgovarajuće opreme ili kašnjenja. Tome treba dodati i Ingrin izlet u Makedoniju gdje je kupila građevinsko poduzeće Mavrovo, vjerujući makedonskoj vladi da će namiriti sva dugovanja državnih poduzeća, što se, naravno, nije dogodilo. Mavrovo je moralo u stečaj, ostalo je Mavrovo Inženjering, a Ingra je u to ime otpisala 54,5 milijuna kunašto ih je lani i bacilo u veliki neto gubitak.

Što je Oppenheim iz toga naučio? Nećemo tako skoro kupovati građevinsko poduzeće. No objekt poput Arene Zagreb gradili bismo bilo kada, ali više nikada po principu voluntarizma, da se gradi uz obećanje plaćanja dodatnih troškova, bez čvrstog ugovora koji to plaćanje garantira, kaže predsjednik Uprave Ingre, dok dioničari s druge strane imaju sve argumente da poslovno njegovu glavu traže na panju. No, on se bavi rješavanjem problema.

Glavna poluga u financijskom restrukturiranju trebala bi bitiArena i ugovor o zakupu sa Zagrebačkim holdingom. On prvih sedam godina Ingri nosi 7,2 milijuna eura godišnjeg prihoda iz gradskog i državnog proračuna, otprilike dovoljno da pokrije godišnje kamate na sadašnje Ingrine dugove. Najam se od 2016. usklađuje s inflacijom, što znači da će rasti za najmanje 2 posto godišnje do isteka nakon 28 godina.

Ugovorom o zakupu predviđena je i mogućnost da nakon sedam godina Zagrebački holding, a zapravo država i grad, otkupe Arenu za 80,4 milijuna eura. Ako Holding ne otkupi Arenu, mehanizmi ugrađeni u aranžmane s bankama i ugovor o zakupu omogućit će reprogramiranje kredita, kaže Oppenheim.

Takva je Ingrina računica. Bankari još nisu rekli posljednju i službeno šute, ali analitičari korporativnog sektora iz nekoliko banaka neslužbeno uvjeravaju da će se Ingra izvući. Praktičniji promatrači poslužit će se pakklasičnom rečenicom: Kada vam banke posude malo novca, onda je to vaš problem. Kada vam posude mnogo novca, onda je to njihov problem. A banke su Ingri već dale mnogo novca.

U igri za novi sindicirani kredit sudjeluju Privredna banka Zagreb, Raiffeisen banka, Splitska i Erste banka. Razmatramo nekoliko modela s bankama koji ne isključuju sindicirani kredit, ali moguće je da sa svakom bankom napravimo zasebni dogovor, kaže Oppenheim.

U studenome iduće godine Ingri na naplatu dospijeva 200 milijuna kuna za izdane obveznice, a komercijalni zapisi na koje Ingra plaća kamate i do 10 posto dolaze na naplatu od veljače do svibnja 2011., što iduću godinu za Ingru čini još vrućom od ove. Zato ni aranžman s bankama neće biti dovoljan.

Trebala bi ga slijediti dokapitalizacija u kojoj je Oppenheim spreman i sam sudjelovati, a s obzirom na udjel to bi ga stajalo oko 10 milijuna kuna. Nemam toliko novca ni na jednom računu, ali otići ću u banku. Moje dionice Ingre nisu opterećene i mogu ih staviti u zalog, kaže.

Tri obvezna mirovinska fonda koja drže 13,6 posto Ingre i kupovala su njezine obveznice i komercijalne zapise, tvrde analitičari u bankama, naći će svoj interes da sudjeluju u Ingrinoj stabilizaciji jer u protivnom gube previše. S tog aspekta za Ingru trenutačno više igraju njezine slabosti i njihov utjecaj na vjerovničku okolinu, a manje njezine snage. Tek sada je pred izazovom da potvrdi kako se može vratiti na ono što je bila za vrijeme bivše Jugoslavije, kada je po svijetu gradila hidroelektrane.

Od najava novih poslova u inozemstvu, vrabac u ruci zasad je 36,5 milijuna kuna vrijedna rehabilitacija turbina na hidroelektrani Hadita u Iraku koju je Ingra sagradila prije 30 godina, te gradnje luka Stora i Marsa Ben MHidi te brane Sat Saf u Alžiru, vrijedne 305 milijuna kuna tijekom više godina. U Makedoniji grade dionicu autoceste za 50,4 milijuna kuna, dok u Hrvatskoj od gradnje dionice autoceste prema Dubrovniku očekuju 98,56 milijuna kuna prihoda, a od hidroelektrane Lešće u ovoj godini 5,5 milijuna kuna.

Upravo su dovršili stambeni kompleks Dvori Lapad u Dubrovniku čiju vrijednost procjenjuju na 401,5 milijuna kuna, a neprodanih 50 stanova po cijeni od tri do četiri tisuće eura za četvorni metar planiraju prodati do kraja 2011. ciljajući, uz domaće, i na strane kupce.Iz projekata u realizaciji i onih koji se očekuju Ingra će financirati troškove tekućeg poslovanja i u slučaju ostvarivanja većih marži dio dobiti usmjeravati u zatvaranje obveza iz restrukturiranja, kaže Oppenheim.

Mnogima je i danas, nakon što godinu i pol gledaju Ingrinu Arenu i uglavnom se dive njezinoj arhitekturi, potpuno nejasno zašto se privatna kompanija odvažila na vratolomiju da je sagradi samo kako bi se u Hrvatskoj održaloSvjetsko rukometno prvenstvo 2009. No i za to postoji objašnjenje.Većinu hrvatskih građevinskih priča popraćenih velikim zaradama treba promatrati u kontekstu politike i poslova koje država dijeli odabranima.

Ingra se posljednjih godina uz ostalo borila za naklonost politike koja je osiguravala i najveće poslove. Vrhu politike, posebno one HDZ-ove koja je i najduže na vlasti, uvijek je nekako bio draži Jure Radić, direktor IGH i ta kompanija čije dionice ima ministrica graditeljstva Marina Matulović Dropulić, iako se biznisi IGH i Ingre gotovo uopće ne preklapaju.

Između Matulović Dropulić i Oppenheima nikada nije bilo prijateljstva, a usto Oppenheimu u svojevrsnom poslovnom umiljavanju HDZ-ovoj vlasti nimalo nije pomoglo prijateljstvo s bivšim predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem. Sagledani u tom kontekstu, prilično su jasni Oppenheimovi motivi da se poigra s Arenom.

Logika je sljedeća: ako izvede nemoguće i sagradi nešto spektakularno za grad i državu, politika će sigurno naći način da se u idućim godinama oduži. Ta logika u hrvatskom kontekstu, iako ima malo ili nikakve veze s tržišnom ekonomijom, ne bi bila ni loša ni neuspješna da stvari nisu krenule u drugom smjeru.

Bivši premijer Ivo Sanader, čiji osmijeh plijeni pažnju s fotografije u Ingrinom godišnjaku iz 2008., odlučio je šest mjeseci po preuzimanju Arene, čije je gradilište ponosno obilazio, otići u političku povijest pa se u godišnjaku iz 2009. više ne smiješi.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlučio je pak devet mjeseci nakon preuzimanja Arene krenuti u utrku za predsjednika države, uspio zaratiti s vlastitom strankom, dati se izbaciti iz nje, a nedavno i razvlastiti sa svih poluga moći s kojih je mogao biti od pomoći. Stipi Mesiću je pak ove veljače istekao mandat .

Oppenheimu i Ingri zapravo se nema tko odužiti. Svjetska recesija samo je kap u moru svega što je za Ingru krenulo po zlu, pa da joj se i ima tko odužiti, ne bi imao čime. Ne računamo da će nam većinu prihoda u budućnosti osigurati poslovi s državom. Mislimo dovršiti započete projekte, a to su dio autoceste, Institut za tumore i hidroelektrana Lešće na kojoj su radovi gotovi, ali nije preuzeta i plaćena.

Većinu prihoda očekujemo s tradicionalnih tržišta u Sjevernoj Africi i na Srednjem istoku – ipak pomalo iritiraju najnovije najave nastavka gradnje Pelješkog mosta, projekta IGH i Jure Radića. Projekt poput Pelješkog mosta, kaže, interesantan je za bogatu zemlju poput Kuvajta ili Saudijske Arabije, pa čak i Japana. Za Hrvatsku je zanimljiv samo s aspekta nacionalnog interesa povezivanja teritorija.

Hoće li se Ingra izvući? Kratkoročno vjerojatno hoće. Na svaku dulju stazu život joj ovisi o količini naplativih poslova u regiji, sjevernoj Africi ili na Bliskom istoku. Bilo bi poslovno neozbiljno računati na promjenu snaga na političkoj sceni i bolje odnose s njom, te u budućem vremenu na ozbiljnije pokretanje ciklusa investicija teških 10 milijardi kuna, zacrtanih u hrvatskoj energetskoj strategiji.