Indonežani, Kinezi i Turci žele Croatia Airlines

Samo Hrvatska Kukuriku Vlada ne želi Croatia Airlans već žele lovu koju će za mjesec dana pojesti i posrati .

U 30 000 kuna se kladim da neće pokazati interes nitko u prvom krugu.

Koja bijeda, koja žalost, koja sramota!

Ovaj tekst je doprinos drugim tekstovima koji se pojavljuju u hrvatskm medijima a koji su zanimljivi samo kao objekti za studij socijalne psihologije. Ili da pokušam biti stručan: dominacije podsvjesnog, iracionalnog i implicinog nad svjesnim, racionalnim i ekspicitnim. Riječju, očajnički se traže novci a nema se snage suočiti s neugodnm istinama da bi se izvukli pravi zaključci i potražila prava rješenja ispravnim pristupom i u pravom smjeru.

Ostavimo sada po strani zašto uopće neme interesenata iz EU (sjećamo se parole “Tamo pripadamo” pred referendum o ulasku u EU, za ne?). Ostavimo i paralele sa slovenskim Adria Airwaysom ili madžarskim Malevom (kojemu je Croatia Airlines po sistemu poslovanja mnogo bliža pa će i rasplet biti sličan).

Ono što najviše bode oči je izraz “dokapitalizacja ili privatizacija” koji su očiti dokaz da se nezna što se zapravo hoće.

A koliko je Gaurda stvarno zainteresirana svjedoči izraz da će se “najvjerojetnije” javit na natječaj za iskaz interesa.

Vjerojatnost u biznisu ima valjanost samo kod procjene rizika, kod poslovnog planiranja to je jadna kategorija.

Inače, koliki je prostor izraz “vjerojatnost” dobio kod planiranja poslovanja nekih hrvatskih kompanija svjedoči i izjava Edi Kučana, direktora brodogradilišta 3. maj koji je na jednom od sastanaka sa sindikatima (na kojem je govorio treći po redu, nakon predsjednika sindikata i gradonačelnika Obersnela izjavio da će posla “vjerojatno” biti do sredine godine.

Da mi je samo znati kolika je “vjerojatnost” da će tzv.”monetizacija” super-nerentabilnih auto cesti (da bi bila rentabilma atocesta mora imati minimalni promet od 10-12.000 automobila dnevno) također uspjeti !

Jesti ce sve manje i srati sve tanje.