Najbolju informaciju imaš danas na burzi…prošlo 676 komada INDG-R-A uz porast cijene od 2,56%…pa gdje ćeš bolje…. [cool]
ovo bi mogla biti odlična špekulacija, iako osobno mislim da neću kupovati što samo povećava vjerojatnost rasta dionice [lol]
sretno svima
P.S. ako se nekome da ukratko me uputiti u priču oko moguće objave ponude i o kojem se iznosu radi
ovo bi mogla biti odlična špekulacija, iako osobno mislim da neću kupovati što samo povećava vjerojatnost rasta dionice [lol]
sretno svima
P.S. ako se nekome da ukratko me uputiti u priču oko moguće objave ponude i o kojem se iznosu radi
cijena u javnoj ponudi: 1119 kn
datum objave javne ponude: tamo negdje u 2008 godini [sad] [sad] [sad]
datum kada ce se javna ponuda realizirati: nepoznat [thumbsup]
29. prosinac 2010.| Tomislav Hrastovčak
Jačanje građevinskog i rudarskog sektora na europskim burzama
Većina dionica na europskim tržištima danas je porasla, većim dijelom zahvaljujući građevinskom i rudarskom sektoru.
poslovni, 29.12.2010.
Dok me Mr. Brabus citira s nejasnom namjerom (pa Bože moj, svatko može krivo procjeniti u čvrstoj poziciji, mnogo važnija je cijena osvajanja ;), a Dr. Šećerko povlači puste paralele izmedju europskih građevnskih divova koji INDG pojedu za doručak (kad bi imale tako sirov apetit) i našeg posrnulog građevinarstva koje se svodi na upornu preprodaju par vila u Dbk (šalu na stranu, gradnja novih stanova pala je preko 40 % protekle godine) – Plejboj je za vas, zamaskiran u reportera, odradio i posjet skupštini, pa ću vam drage volje podijeliti info iz prve ruke.
Sama skupštinica trajala je svega polac sata , i tu se ništa pametno nije moglo čuti, a priču o ostavki Mr. Galinca sam valjda prespavao. Ono što se potom dešavalo bilo je slijedeće…
Gospodin Galinec se s probranim društvom uputio sa 11. kata osunčanog nebodera, 4 kata višlje, u sam vrh, i zasjeo pravo za stol restorana zgrade na 15. katu.
Činjenica da je ekipicu poveo u trošni socijalistički restoran, umjesto gozbice u npr Balatazaru ili na Cmroku na račun mališa, nije me previše tješila, čak dapače, odmah sam pomislio da je riječ o nekoj mućki, kojoj intimna gastro atmosfera restorana INDG na 15. katu Savske 66, odgovara.
Ipak, kao i uvijek, u svojoj sam se plejbojevskoj nestrpljivosti da se umočim u neki dobar film, zajebao.
Ni i od info, dva sata zujao sam sastrane poput utvare, opet zamaskiran, ovaj put u šljakera edukativne ustanove sa 7.kata.
Da ne pričam kako su se Galinec i društvo, kojih desetak ljudi, većinom stariji likovi (heh, vaših godina ekipica) gostili delicijama, dok je meni kruljilo u želucu, a razum mi vrištao za društvom kakve mlađe plavuše zanosnih bokova…
Tek da ne gledam folere kako tapkaju u mraku, pominjući neke velike planove i poslove.
No, onda je Mr. Galinca prebacilo na povijest, pa su krenule i priče iz mladosti.
I taman kad sam pomislio otpaliti, začuo sam nekog tipa kako je ravezao na engleskom, sad dal američkom ili naučenom nisam siguran ,ali definitivno nije bio british acent.
Pričalo se o nekom mergingu, mogucoj akviziciji koja ipak više nije moguća, odličnim perpektivama dviju kompanija itd.
Nažalost, što od gladi što od pretjerane diskrecije, nisam uspio pohvatati ključne informacije, Galinec je potom otišao, a dio ekipe još ostao.
Nisam bio siguran ni koga da pratim pa sam se sjurio stepeništem da presretnem Galinčev lift, koji je ipak bio prebrz.. stigao sam kasno…
Galinec je ulazio na stražnje sjedalo srebrne Octavie, njegov tjelohranitelj odmahnuo mi je rukom..
"Jel može par pitanja za novinare?"..
"NE! Nema vremena!"
I ljuto zalupio prednja suvozačka vrata.
Nije mi se dalo pratiti ih, vratio sam se u zgradu i prošetao još malo uredima na 11. katu.
Sve je bilo prazno, tek pokoja nevažna sveska na podu, kao da je INDG odavde odavno odselila.
"A valjda nas neće takva praznina dočekati i na ekranima jednom…"
Prošlo mi je kroz glavu, dok sam promatrao prekrasnu panoramu grada obasjanu jarko crvenim, rozim i pozlaćenim tonovima napuštajućeg dana u sumrak. Dolje, 11 katova poda mnom maleni su automobilčići zujali Zagrebačkom Avenijom čas gore čas dolje, veoma brzo , kao da je ljude u njima morila neka velika žurba, panika, neodlučnost.
Bacim još jedan pogled prema Savskoj, prema Ciboninom tornju i centru, koji je za mene sada značio život, te napustim ovaj lijep ured, svježe ulaštenog parketa, još ispunjen svjetlošću.
Na vratima za mnom, urezbareno kroz povalku matirane bjeline u stakenim vratima pisalo je…
PREDSJEDNIK UPRAVE…
Dok me Mr. Brabus citira s nejasnom namjerom (pa Bože moj, svatko može krivo procjeniti u čvrstoj poziciji, mnogo važnija je cijena osvajanja ;), a Dr. Šećerko povlači puste paralele izmedju europskih građevnskih divova koji INDG pojedu za doručak (kad bi imale tako sirov apetit) i našeg posrnulog građevinarstva koje se svodi na upornu preprodaju par vila u Dbk (šalu na stranu, gradnja novih stanova pala je preko 40 % protekle godine) – Plejboj je za vas, zamaskiran u reportera, odradio i posjet skupštini, pa ću vam drage volje podijeliti info iz prve ruke.
Sama skupštinica trajala je svega polac sata , i tu se ništa pametno nije moglo čuti, a priču o ostavki Mr. Galinca sam valjda prespavao. Ono što se potom dešavalo bilo je slijedeće…
Gospodin Galinec se s probranim društvom uputio sa 11. kata osunčanog nebodera, 4 kata višlje, u sam vrh, i zasjeo pravo za stol restorana zgrade na 15. katu.
Činjenica da je ekipicu poveo u trošni socijalistički restoran, umjesto gozbice u npr Balatazaru ili na Cmroku na račun mališa, nije me previše tješila, čak dapače, odmah sam pomislio da je riječ o nekoj mućki, kojoj intimna gastro atmosfera restorana INDG na 15. katu Savske 66, odgovara.
Ni i od info, dva sata zujao sam sastrane poput utvare, opet zamaskiran, ovaj put u šljakera edukativne ustanove sa 7.kata.
Da ne pričam kako su se Galinec i društvo, kojih desetak ljudi, većinom stariji likovi (heh, vaših godina ekipica) gostili delicijama, dok je meni kruljilo u želucu, a razum mi vrištao za društvom kakve mlađe plavuše zanosnih bokova…
Tek da ne gledam folere kako tapkaju u mraku, pominjući neke velike planove i poslove.
No, onda je Mr. Galinca prebacilo na povijest, pa su krenule i priče iz mladosti.
I taman kad sam pomislio otpaliti, začuo sam nekog tipa kako je ravezao na engleskom, sad dal američkom ili naučenom nisam siguran ,ali definitivno nije bio british acent.
Pričalo se o nekom mergingu, mogucoj akviziciji koja ipak više nije moguća, odličnim perpektivama dviju kompanija itd.
Nažalost, što od gladi što od pretjerane diskrecije, nisam uspio pohvatati ključne informacije, Galinec je potom otišao, a dio ekipe još ostao.
Nisam bio siguran ni koga da pratim pa sam se sjurio stepeništem da presretnem Galinčev lift, koji je ipak bio prebrz.. stigao sam kasno…
Galinec je ulazio na stražnje sjedalo srebrne Octavie, njegov tjelohranitelj odmahnuo mi je rukom..
"Jel može par pitanja za novinare?"..
"NE! Nema vremena!"
I ljuto zalupio prednja suvozačka vrata.
Nije mi se dalo pratiti ih, vratio sam se u zgradu i prošetao još malo uredima na 11. katu.
Sve je bilo prazno, tek pokoja nevažna sveska na podu, kao da je INDG odavde odavno odselila.
"A valjda nas neće takva praznina dočekati i na ekranima jednom…"
Prošlo mi je kroz glavu, dok sam promatrao prekrasnu panoramu grada obasjanu jarko crvenim, rozim i pozlaćenim tonovima napuštajućeg dana u sumrak. Dolje, 11 katova poda mnom maleni su automobilčići zujali Zagrebačkom Avenijom čas gore čas dolje, veoma brzo , kao da je ljude u njima morila neka velika žurba, panika, neodlučnost.
Bacim još jedan pogled prema Savskoj, prema Ciboninom tornju i centru, koji je za mene sada značio život, te napustim ovaj lijep ured, svježe ulaštenog parketa, još ispunjen svjetlošću.
Na vratima za mnom, urezbareno kroz povalku matirane bjeline u stakenim vratima pisalo je…
PREDSJEDNIK UPRAVE…
Kakav izričaj…ma ja sam jednostavno očaran
Kolega Plejboj..lijepo ti reče Barbus a ti si se sav nakostriješio
Ovo nikog ne zanima..jedino nas zanima prodati ili kupiti
Ukratko..firma se dijeli na tri resora..ukupna vrijednost nekretnina je cca 100milja EUR
Ne kupuje trenutno trezor neko neki fond iz austrije i ponuda ide u godini koja slijedi ili ne?
Eto..nisam bio na skupštini i sve mi je jasno
A ovaj tvoj post [lol] [lol]
Građevina propada a ovo raste ko ludo ? izlazi li Gale van ?
Kolega ovisnik
Ovo raste zato što netko kupuje
Kakve veze ima s bilo čime drugim?
Ovaj što kupuje radi to iz pokušaja da zaradi..ili griješim?
Po milionti puta…ovdije postoji ponuda za preuzimanje od 1119 kuna
Gale dok neda ponudu nema pravo koristiti pravo glasa na svoje dionice kao što ih ne može ni prodavati..na skupštini je konačno uvidio šta to znači u praksi
Ti si iskusan forumaš..kad upadneš ovako bezveze sa nekim poluargumentima i to na forum gdje gro ekipe zna sve do najsitnijeg detalja(izuzev ovih mlađih forumaša tipa plejboj..još punih elana)
ispadneš neozbiljan
Sorry ali to je moje mišljenje