Sta mislite o indeksiranim fondovima? U gotovo svim knjigama ih toplo preporucuju, zasto ih kod nas nema?
s druge strane imamo fondove koji su lošiji od croemia i crobexa.
Ako sam dobro shvatio 1997 crobex je iznosio 1000bodova, ove godine je probio granicu od 5000,znaci li to da sam investirao 100000kn 97 u izdavatelje s crobex liste danas imao 500 000 kn?

Ne znaci. Sastav Crobex-a se od 97. godine toliko izmjenio da bi jako puno potrosio samo na provizije kod preslagivanja portfelja. No, u svakom slucaju bi zaradio.

Indeksni fondovi imaju jednu prednost prema svima ostalima – imaju male troškove (ne trebaju neke guru analitičare, zapravo ne trebaju nikakve analitičare) – pa su im naknade niske.

U “Inteligentnom investitoru” se tvrdi da na duge staze (15-25 god) ostvaruju bolje rezultate od većine fondova (odnosno, većina fondova ispadne lošija od indeksa). Savjetuju ih investitorima koji ne žele previše vremena trošiti na proučavanje dionica – a i po statistikama im daju natprosječne prinose. Dakle, najmanje truda za natprosječne rezultate. Naravno, misli se na dugoročno ostavljanje novaca bez skakutanja među fondovima i dionicama.

Martingale me uvjerava da to kod nas ne bi funkcioniralo zbog pevelike volatilnosti crobexa.

Da, postoji samo mali broj investitora koji kontinuirano pobjeduju indeks burze. Kod nas je to ove dvije godine jednostavno, ali ce biti sve teze i teze.

Ono sto moras uzeti u obzir je da fondovi nisu 100% u dionicama, odnosno imaju cca 30% u cashu na koji imaju mali prinos, tako da bi na dionicama morali imati prinos veci od indeksa da im ukupni prinos bude na razini indeksa.

Zapravo je neobicno da nemamo neki blue chip investicijski fond. Bio bi uspjesniji od vecine postojecih.

Možda kod nas nema fondova koji u potpunosti prate indeks, ali ima fondova čiji portfelj nije daleko od sastava indeksa npr. slpf

Jako je teško pratit index, i skupo, tako da vani klasičnim index fondovima pada popularnost

znaci kad ja ulzim cca 10 000 kn u fond oni 70% od tog iznosa plasiraju u dionice a 30% u novčane ekvivalente?
Ja sam mislio da oni plasiraju sve u dionice,a novcani ekvivalenti su njihovi novci koje imaju u slucaju naglog povlacenja.

Nema ni jedan fond koji je konstantno 30% u cashu. Uvijek imaju casha ali taj postotak je u prosjeku manji. Većina dioničkih fondova ipak ima osim dionica i casha u portfelju i nešto od slijedećeg: obveznice, trezorske zapise, depozite, REPO, neki i udjele u drugim inv. fondovima, pa derivative….

Conan je u pravu

Otidi na http://www.hrportfolio.hr ili http://www.to-one.hr i tamo mozes naci strukturu ulaganja. U svakom slucaju, nikada nisu 100% u dionicama, ostatak ide u gotovinu, obveznice….

Mislim da bi se ova tema morala premjestiti u podforum Investicijski fondovi!

Kolega TunaSalad, ranije smo raspravljali o fondu koji bi slijedio indeks CROBEX. Index Tracker Fund je samo jedna vrsta indeksnih fondova, u Lijepoj Našoj neprimjenjiva zbog još uvijek premale likvidnosti tržišta. S druge strane, pasivan odabir vrijednosnih papira (alokacija portfelja može biti aktivna) nije u potpunosti isto što i ulaganje u indeksni fond, iako može biti povezano.

Učinak otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom je uobičajeno prezentirati ostvarenim prosječnim godišnjim prinosom (PGP). PGP je hipotetska stopa prinosa s kojom bi “hipotetski” fond, da ju je ostvarivao svake godine tijekom cijelog perioda u kojem promatranom fondu mjerimo učinak, ostvario isti kumulativni prinos kao što ga je ostvario promatrani fond. Naravno, u SAD-u je važna tema porezna efikasnost pri odabiru fonda, jer dioničari u pojedinim godinama mogu platiti značajan porez na dohodak od kapitala neovisno o učinku fonda u prethodnim godinama. Iako postoje znanstveni dokazi da špekulanti kratkoročno mogu ostvariti značajno viši prinos od ostalih ulagača odabirom fondova koji su nedavno ostvarili viši prinos od ostalih, za dugoročna ulaganja to nije slučaj. Dugoročni ulagači moraju obratiti pažnju i na troškove fondova koji mogu značajno umanjiti neto učinak odabranih fondova. Indeksni fondovi su pasivni otvoreni investicijski fondovi ili Index Exchange Traded Funds (ETFs) s vrlo niskim troškovima i jasno i usko definiranim pravilima ulaganja kojih se upravitelji istih moraju pridržavati neovisno o kretanjima tržišta, a ne fondovi dizajnirani da slijede neki dobro poznati tržišni indeks. Krajem 2006. godine je u Morningstarovoj bazi podataka bilo oko 1000 indeksnih fondova. Domaći fondovi koji za strategiju imaju globalnu alokaciju portfelja bi zbog nižih troškova upravljanja trebali radije kupiti indeksni fond specijaliziran za ulaganje u Maleziju (npr. iShares MSCI Malaysia Index Fund, EWM, 25.16%), u Njemačku (npr. iShares MSCI Germany Index Fund, EWG, 16.73%), u Nizozemsku (npr. iShares MSCI Netherlands Index Fund, EWN, 16.65%), u Australiju (npr. iShares MSCI Australia Index Fund, EWA, 15.28%), u Švedsku (npr. iShares MSCI Sweden Index Fund, EWD, 14.87%), u Singapur (npr. iShares MSCI Singapore Index Fund, EWS, sa PGP 13.66%), u Južnu Afriku (npr. iShares MSCI South Africa Index Fund, EZA, 13.55%), ili u Brazil (iShares MSCI Brazil Index Fund, EWZ, 12.19%), nego u svom Društvu skupo plaćati analitičare specijalizirane da prate ta tržišta. Za Lijepu Našu bi trebali biti poželjni sektorski indeksni fondovi (poput Market Vectors Steel Index ETF Fund, SLX, 27.68%). Oni koji duže prate i razumiju što pišem na Forumu znaju da indeksne fondove zagovaram. Zamislite JACK POT : ulaganje u Index ETF građevinskog sektora u Lijepoj Našoj pred kraj prošle godine. A to sam javno sugerirao u listopadu, zar ne?

Za kraj:
1. Racionalni ulagači ne drže dionice ukoliko ne očekuju da će im iste ostvariti željeni prinos.
2. Rastom cijene dionice se smanjuje očekivani prinos od njenog držanja.
3. Mehanizam tržišta kapitala bi trebao biti taj koji određuje cijene dionica tako da ih ulagači smatraju vrijednim držati.
4. Poznato je da na tržištima kapitala u razvoju mehanizam tržišta kapitala još ne funkcionira.

http://www.indexfunds.com/
http://www.etfconnect.com/

Malkiel, B.G., (1995), “Returns From Investing in Equity Mutual Funds: 1971 to 1991”, The Journal of Finance, pp. 549-572