Lijepi naši Agrokori.

“U Kutini, pak, sve otvorenije s lokalnih razina iz redova sindikata i politike, lobiraju za rješenje po uzoru na dosadašnja” – vidmo na trenutnom stanju kakvi su rezultati dosadašnjih “rješenja”.

PTKM treba maknuti što dalje od države, to bi bilo pravo rješenje. Ostalo je sve paljenje naših novaca…

A što sada?
Zbog čega se uopće dopušta da Rusi (vlasnici PPDa) postanu vlasnici PTKM, a u Agrokoru nisu bili dobrodošli.

Zadnji put komentirao sam potez vlade kad je Petrokemiju iz Kutine skinula sa popisa tvrtki od strateškog državnog interesa u svibnu 2016. Iako je nedugo zatim taj stav vlade povučen osim što je Petrokemija iz Kutine “ponovno postala Društvo od strateškog interesa” trakavica se nastavila. Novi predsjednik i jedan “domaći” član uprave, novi članovi i posebno “domaći” predsjednik NO, smjena “domaćeg člana uprave”, gubitak u 2016 da “boli glava” i trakavica od restrukturiranja i dokapitalizacije.
A pogoni u dobrom stanju, sa kvalitetno obavljenim godišnjim remontom, sa uspješno obavljenih nekoliko kapitalnih modernizacijama, sa nekoliko novih proizvoda i poznatim tržištem.
i još jednom kao i nebrojeno puta do sada želim istaknuti da nema mjesta pričama o zastarjeloj tehnologiji. Koliko je meni poznato, a pratim to, još uvijek su to u svijetu aktivni Software-i, a Hardware-i su ipak sam zanat i pitanje tehničkog i ekonomakog izbora.
Naravno Petrokemija ima i svoj suštinski problem koji generira gubitke. To je prije svega koncept glavnog energetskog resursa tz. II. faze; visokotlačna vodena para. Gotovo svi pogonski strojevi pogone se parnim turbinama i to nije problematično, dapače, no problem je da se za to potrebna para proizvodi iz prirodnog plina na visokotlačnim kotlovima starim gotovo 40 godina i transferira na isto toliko staroj kondenzacijko ekstrakcijskoj parnoj turbini. Neću reći ništa novo, no da je to u svijetu već tehnički rješiv problem. Primjera radi samo dvije kogeneracijske elektrane na plin gdje je vodena para drugi energent ( prvi i osnovni je el. energija ) osigurale bi gotovo 30 % jeftiniju paru za Petrokemiju, a kad znamo da u nekim proizvodima vodena para sudjeluje i sa preko 30 % računica je jasna.
I nije to ništa nova, ništa strano ni u Petrokemiji ali nije provedeno.
i još jednom kao i nebrojeno puta do sada prepoznatljivost i ugled proizvoda Društva je još uvijek takav da ” Marica i Barica sa nešto malo znanja talijanskog i njemačkog” mogu na vanjskom i domaćem tržištu prodati sigurnih milijun tona mineralnih gnojiva.
A to je do prije otprilike tri godine bio UP od preko 3,7 milijardi kuna.
I zato čudi izjava prvog čovjeka Petrokemije da je UP nešto veći od dvije milijarde kuna. Vjerojatno je to bio lapsuz !?
I po prvi puta prvi čovjek izreče istinu koja se svo vrijeme skrivala pod već izlizanom pričom o “najskupljem plinu”. Jer kad imaš sredstva onda možeš i trgovati, a kad nemaš, a prvi čovjek reče da nemaju izvore financiranja, da ih banke i financijske institucije ne žele pratiti onda to “masno” plaćaš.
I sad neka mi netkoobjasni što je to “strateški državni interes”. Što država ne može, a banke ne moraju? Što je u ovoj državi starije? Kokoš ili jaje? I tko je čiji talac u ovoj prići?
Iako vjerojatno točna, jako je deprimirajuća izjava prvog čovjeka Petrokemije većeras u temi dana na HTV da će onaj tko u dokapitalizaciju Petrokemije uloži nešto više od 40 milijuna eura preuzeti će upravljački paket od 75 %.
Samo za ilustraciju izgradnja ovakvog novog kompleksa u svijetu primjerice već u Austriji iznosila bi nešto manje od milijardu eura. Da je kojim slučajem ovaj kompleks sada nalazi primjerice u Austriji i da ide u prodaju , njegova realna vrijednost iznosila bi oko pola milijarde eura. A u lijepoj našoj niti desetinu tog iznosa !?