Svejedno,nevolim slušat gluposti kao što je ona da se ide u razmjenu dionica a ne prodaju za keš da bi se obuzdala inflacija!!!!!!!
To nije ni za djecu u vrtiću i iritira!!!!!!!!!!!!!!
pazi – ta glupost je jedina politički održiva u bear maketu. Jedino kroz zamjenu dionica, ne izlaže se opasnosti da za koju godinu netko prigovori kako je INA prodana ispod cijene.
Zamisli kako bi to zvučalo da za 2-3 godine netko kaže – prodao si INU po 2700 ili 2900, a mogao si po 4000 ili 5000 kuna. Na kraju krajeva cijena INE je već bila 3400. Ali u bull marketu.
Možda je ovdje zanimljivija jedna druga činjenica. Naime, prelaskom u mađarske ruke INA prelazi i u mađarske nacionlne interese. Čak i statistički više neće biti sastavnica Bruto Nacionalnog Proizvoda Hrvatske već BNP Mađarske. A tu je zamjene dionica ipak problmetična!
Što se tiče ovih 5% koje MOL treba skupiti to baš i neće ići po svakoj cijeni dionice. Pajdo je danima sjedio na 2900 i nije skupio 1%. Jako je malo fondova koji će izaći ispod 3000, ako će iti jedan. I na kraju, ako recimo MOL ponudi 2800 kn, ko brani OMV-u da sjedne na 2850 i kupuje. Ponuda će propast, OMV će skupiti dionice, vlada će jako teško zamjeniti dionice sa nekim ko je skupio 0 dionica u javnoj ponudi. S druge strane OMV će ispasti ozbiljnija i jača opcija i to samo za 50 kuna po dionici.
Ovo izgleda logično, ali …..
– Moguće je da OMV i MOL imaju neki dogovor pa se OMV neće uključiti u bitku
– Fondovi vjerojatno nebi dali po 2800, ali ako dobiju nešto za kompenzaciju (neki državni IPO ispod cjene) ili ako ih se na neki način malo politčki pritisne
Osobno bi volio da ništa ne bude ni od zamjene ni od prodaje. HT je prodan jer država ne smije imati udjele u telekomu (tako nam je servirano iako slovenski telekom još uvijek je u vlasništvu države). A i Austrijska vlada ima 31% vlasništva u OMV-u. Ne bi li i oni trebali smanjiti svoj udio?
INA je prevažna strateški da bi se prodala strancima. radije ću gledati crobex na 3200.
pazi – ta glupost je jedina politički održiva u bear maketu. Jedino kroz zamjenu dionica, ne izlaže se opasnosti da za koju godinu netko prigovori kako je INA prodana ispod cijene.
Zamisli kako bi to zvučalo da za 2-3 godine netko kaže – prodao si INU po 2700 ili 2900, a mogao si po 4000 ili 5000 kuna. Na kraju krajeva cijena INE je već bila 3400. Ali u bull marketu.
A šta ćemo tek reći AKO u godini dana nakon preuzimanja Inina dionica naraste cca 20% a Molova padne za cca 20%. Jako oružje u rukama političkih protivnika!!!
INA kao instrument borbe protiv inflacije
Investitori koji su tada bili u stanju realno procijeniti nepremostiv jaz između želja i mogućnosti izvukli su iz cijele priče izdašan profit, jer verbalne intervencije kojima je utekao Bernanke, pokušavajući ublažiti inflacijske pritiske, nisu zapravo ništa mijenjale na stvari. Donijeti odluku o podizanju kamatnih stopa značilo bi (tada, baš kao i sada) svjesno ugroziti ionako krhak gospodarski rast, čega je Bernanke itekako bio svjestan, ali i dio dealera, koji su dolar, nakon kratkotrajnog rasta vrijednosti, pretvorili u najobičniju vreću za napucavanje.
Analogija je, nadam se, sasvim jasna. Jer nominalno uvažavati oba scenarija privatizacije INA-e, bilo da je riječ o licitaciji ili pak zamjeni dionica, posve je deplasirano, osobito nakon zajedničkog nastupa s mađarskim partnerom, čime je premijer Sanader zauzeo prilično jasno stajalište. I dok još uvijek nema odgovora na pitanje zašto se od privatizacije (za sada) naprasno odustalo, pa umjesto rasprave o sudbini državnog udjela MOL sprema ponudu za one dionice koje su u free-floatu, povremene proklamacije navodno nepristranih (i nominalno neodlučnih) stavova tek su najobičnija dimna zavjesa, koja toliko priželjkivanu licitaciju ne čini osobito izglednom (a kamoli vjerojatnijom).
Ostaje činjenica da Vlada favorizira MOL, u tolikoj mjeri da natječaj i prodaju, koristeći bauk inflacije koja budi nemir među biračima, odjednom etiketira i kao potencijalan driver inflacijskih pritisaka. Kao da se novi prihodi prema nekom nevidljivom automatizmu naprosto moraju utrošiti? Vjerojatno bi bilo svrsishodnije da se fiskalnoj politici, koju mnogi vide kao jedan od temeljnih generatora inflacije, dokine pridjev „ekspanzivna“, jer prihodi od prodaje najveće domaće naftne kompanije jednako se tako mogu iskoristiti i za smanjenje proračunskog deficita.
S druge pak strane, OMV je u svojem pismu Vladi otvoreno izrazio interes za dionice u državnome vlasništvu (uključujući i famoznih 7% vlasničkog udjela kod Fonda hrvatskih branitelja), kako bi stekao kakve-takve startne pozicije i ublažio veliki zaostatak za mađarskim rivalom. Naravno, ostaje pitanje koliko žarko se OMV uopće želi dokopati najveće hrvatske naftne kompanije, i stoga mogućnost eventualne licitacije još uvijek nije potpuno nestala. Međutim, scenarij koji bi i većini, uvjetno rečeno, malih investitora, bio znatno prihvatljiviji, Vlada je u praksi odbacila (zauzevši stranu), pa umjesto nadmetanja za dio vlasničkog udjela pod kontrolom države, MOL je u prilici zacementirati svoje pozicije u vlasničkoj strukturi INA-e, i onda, sa znatno boljih pozicija, krenuti u pregovore o sudbini državnog udjela.
I sve to s ciljem zaustavljanja rasta inflacije? I navodnog očuvanja energetske neovisnosti Hrvatske, putem minornog vlasničkog ujela u MOL-u? Makar je posve izlišno govoriti o energetskoj neovisnosti, jer se time, zbog ovisnosti o ruskim energentima, ne mogu pohvaliti niti politički i ekonomski znatno moćnije europske države poput Njemačke? Međutim, prema Vladinoj procjeni, isplati se poduprijeti MOL u svrhu ograničavanja rasta cijena prirodnoga plina, makar to, uzgred budi rečeno, ni u kom slučaju ne ide na ruku dioničarima INA-e, te definitivno ruši tezu vladajuće garniture, prema kojoj država može biti – dobar gospodar, piše SEEbiz.
INA kao instrument borbe protiv inflacije?
Autor/izvor: Mario Gatara
ZAGREB – Pasionirani promatrači zbivanja na deviznom tržištu zasigurno će lako prizvati u sjećanje klopku koju je svojedobno Ben Bernanke složio za dolar, aktualizirajući nakon dugo vremena mogućnost povećanja kamatnih stopa i primjene restriktivnije monetarne politike.
Investitori koji su tada bili u stanju realno procijeniti nepremostiv jaz između želja i mogućnosti izvukli su iz cijele priče izdašan profit, jer verbalne intervencije kojima je utekao Bernanke, pokušavajući ublažiti inflacijske pritiske, nisu zapravo ništa mijenjale na stvari. Donijeti odluku o podizanju kamatnih stopa značilo bi (tada, baš kao i sada) svjesno ugroziti ionako krhak gospodarski rast, čega je Bernanke itekako bio svjestan, ali i dio dealera, koji su dolar, nakon kratkotrajnog rasta vrijednosti, pretvorili u najobičniju vreću za napucavanje.
Analogija je, nadam se, sasvim jasna. Jer nominalno uvažavati oba scenarija privatizacije INA-e (ZSE:INA-R-A), bilo da je riječ o licitaciji ili pak zamjeni dionica, posve je deplasirano, osobito nakon zajedničkog nastupa s mađarskim partnerom, čime je premijer Sanader zauzeo prilično jasno stajalište. I dok još uvijek nema odgovora na pitanje zašto se od privatizacije (za sada) naprasno odustalo, pa umjesto rasprave o sudbini državnog udjela MOL sprema ponudu za one dionice koje su u free-floatu, povremene proklamacije navodno nepristranih (i nominalno neodlučnih) stavova tek su najobičnija dimna zavjesa, koja toliko priželjkivanu licitaciju ne čini osobito izglednom (a kamoli vjerojatnijom). Ostaje činjenica da Vlada favorizira MOL, u tolikoj mjeri da natječaj i prodaju, koristeći bauk inflacije koja budi nemir među biračima, odjednom etiketira i kao potencijalan driver inflacijskih pritisaka. Kao da se novi prihodi prema nekom nevidljivom automatizmu naprosto moraju utrošiti? Vjerojatno bi bilo svrsishodnije da se fiskalnoj politici, koju mnogi vide kao jedan od temeljnih generatora inflacije, dokine pridjev „ekspanzivna“, jer prihodi od prodaje najveće domaće naftne kompanije jednako se tako mogu iskoristiti i za smanjenje proračunskog deficita.
S druge pak strane, OMV je u svojem pismu Vladi otvoreno izrazio interes za dionice u državnome vlasništvu (uključujući i famoznih 7% vlasničkog udjela kod Fonda hrvatskih branitelja), kako bi stekao kakve-takve startne pozicije i ublažio veliki zaostatak za mađarskim rivalom. Naravno, ostaje pitanje koliko žarko se OMV uopće želi dokopati najveće hrvatske naftne kompanije, i stoga mogućnost eventualne licitacije još uvijek nije potpuno nestala. Međutim, scenarij koji bi i većini, uvjetno rečeno, malih investitora, bio znatno prihvatljiviji, Vlada je u praksi odbacila (zauzevši stranu), pa umjesto nadmetanja za dio vlasničkog udjela pod kontrolom države, MOL je u prilici zacementirati svoje pozicije u vlasničkoj strukturi INA-e, i onda, sa znatno boljih pozicija, krenuti u pregovore o sudbini državnog udjela.
I sve to s ciljem zaustavljanja rasta inflacije? I navodnog očuvanja energetske neovisnosti Hrvatske, putem minornog vlasničkog ujela u MOL-u? Makar je posve izlišno govoriti o energetskoj neovisnosti, jer se time, zbog ovisnosti o ruskim energentima, ne mogu pohvaliti niti politički i ekonomski znatno moćnije europske države poput Njemačke? Međutim, prema Vladinoj procjeni, isplati se poduprijeti MOL u svrhu ograničavanja rasta cijena prirodnoga plina, makar to, uzgred budi rečeno, ni u kom slučaju ne ide na ruku dioničarima INA-e, te definitivno ruši tezu vladajuće garniture, prema kojoj država može biti – dobar gospodar.
[sad]
Na stranu to što je zamjena dionica glupost jer država neće dobiti prijeko potrebne novce, ako je to stvarno tako i ako je Mol to ranije znao, onda bi to značilo da imaju više raspoloživih sredstava za ponuditi normalnu cijenu za preuzimanje. Što bi moglo biti dobro za nas dioničare, iako na štetu države i dugoročno svih nas.
Osim ako DrIvo jednog dana ne frkne Mol dionice Rusima po duploj cijeni… [rolleyes]
Što se tiče ovih 5% koje MOL treba skupiti to baš i neće ići po svakoj cijeni dionice. Pajdo je danima sjedio na 2900 i nije skupio 1%. Jako je malo fondova koji će izaći ispod 3000, ako će iti jedan. I na kraju, ako recimo MOL ponudi 2800 kn, ko brani OMV-u da sjedne na 2850 i kupuje. Ponuda će propast, OMV će skupiti dionice, vlada će jako teško zamjeniti dionice sa nekim ko je skupio 0 dionica u javnoj ponudi. S druge strane OMV će ispasti ozbiljnija i jača opcija i to samo za 50 kuna po dionici.
Ovo izgleda logično, ali …..
– Moguće je da OMV i MOL imaju neki dogovor pa se OMV neće uključiti u bitku
– Fondovi vjerojatno nebi dali po 2800, ali ako dobiju nešto za kompenzaciju (neki državni IPO ispod cjene) ili ako ih se na neki način malo politčki pritisne
Osobno bi volio da ništa ne bude ni od zamjene ni od prodaje. HT je prodan jer država ne smije imati udjele u telekomu (tako nam je servirano iako slovenski telekom još uvijek je u vlasništvu države). A i Austrijska vlada ima 31% vlasništva u OMV-u. Ne bi li i oni trebali smanjiti svoj udio?
INA je prevažna strateški da bi se prodala strancima. radije ću gledati crobex na 3200.
[/quote]
Sama činjenica da vlada prodaje INA-R-A na dnu ili pri dnu bear marketa je poražavajuća. Ko uopće prodaje dionice na ovim razinama; špekulanti, ulagači kojima je pao margin i očajnici kojima treba cash da bi preživjeli. Mislim da je jasno u koju kategoriju spada Sanader.
INA koja je za hrvatske prilike velika kompanija je u drugom tromjesečju je ostvarila dobit od 230 milijuna kuna. Usporedbe radi hrvatska vlada će ove godine potrošiti na "besplatne" udžbenike 390 milijuna kuna. Prošle godine su potrošili 440 milijuna i rekli da će udžbenici trajati 4 godine. Uz ovakvo razbacivanje novaca mi ćemo morati sve prodati u pol cijene da bi namirili državne dugove.
..evo ti 100-tka…i ja sam ljut na "tatu Sanadera",kad on nešto progovori o INI,onda sljedeći dan obavezno idemo u minus [angry]
Što se tiče ovih 5% koje MOL treba skupiti to baš i neće ići po svakoj cijeni dionice. Pajdo je danima sjedio na 2900 i nije skupio 1%. Jako je malo fondova koji će izaći ispod 3000, ako će iti jedan. I na kraju, ako recimo MOL ponudi 2800 kn, ko brani OMV-u da sjedne na 2850 i kupuje. Ponuda će propast, OMV će skupiti dionice, vlada će jako teško zamjeniti dionice sa nekim ko je skupio 0 dionica u javnoj ponudi. S druge strane OMV će ispasti ozbiljnija i jača opcija i to samo za 50 kuna po dionici.
Sama činjenica da vlada prodaje INA-R-A na dnu ili pri dnu bear marketa je poražavajuća. Ko uopće prodaje dionice na ovim razinama; špekulanti, ulagači kojima je pao margin i očajnici kojima treba cash da bi preživjeli. Mislim da je jasno u koju kategoriju spada Sanader.
INA koja je za hrvatske prilike velika kompanija je u drugom tromjesečju je ostvarila dobit od 230 milijuna kuna. Usporedbe radi hrvatska vlada će ove godine potrošiti na besplatne udžbenike 390 milijuna kuna. Prošle godine su potrošili 440 milijuna i rekli da će udžbenici trajati 4 godine. Uz ovakvo razbacivanje novaca mi ćemo morati sve prodati u pol cijene da bi namirili državne dugove.
[/quote]
iako će mi djete ove godine dobiti besplatne udžbenike, prvi sam protiv takve politike. Zašto svima?
Ima ljudi koji trebaju pomoć, ali zašto svima?
mislim da su dva razloga
1. knjige kupuje država koja to preplaćuje, a onda se ima viška za dijeliti
2. glasovi na izborima
"Besplatni udžbenici" su u stvari za nas skuplji udžbenici nego da ih sami kupujemo.
..evo ti 100-tka…i ja sam ljut na "tatu Sanadera",kad on nešto progovori o INI,onda sljedeći dan obavezno idemo u minus [angry]
on nije tata on ti prije liči n a poočima kojeg briga za tuđu djecu