Ove bitke tko če koga preuzeti izrazito bi trebale biti povoljne za ovu dionicu! Ova dionica može za velike naftne kompanije biti od strateškog interesa, pa im zato i nije važno(od presudnog značaja) da li će je oni platiti 4000 kn ili pak 12000 kn. Inina zarada je sramotno mala, jednim djelom je koči u tome država, a još više nesposoban menagament!

I da…. ukupnu tržišnu vrijednost Ine jedan vodeći svjetski naftni gigant zaradi za dva mjeseca sa svojom kompanijom. I mislim da Inina dionica tek treba odraditi rast naspram očekivanja. Ovo sada joj je možda realna vrijednost bez velikih očekivanja.Očekivanja tek trebaju pospješiti njezin rast.

Boris Mikšić je rekao da INA vrijedi 25 milijardi dolara.

25 000 000 000 / 10 000 000 = 2 500 * tečaj = 13 750 kuna

naravno uključeno sve ono što javnosti nije poznato

Kaže kako bi Lukoil vjerojatno bio spreman ući u Inu, ali ne zna hoće li se to u konačnici realizirati, pogotovo ne želi ništa prejudicirati i zbog mnogih loših iskustava do sada. Lukoil je tvrtka koja ima ambicije biti prisutna u ovoj regiji i Medvedev ne vidi razlog zašto ne bi sudjelovala u privatizaciji Ine.

http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,7,2,ruske_investicije,80571.jl

Ovo je pozato ali neka se nađe

Boris Mikšić?????[smiley6][smiley6]

Hrvatske igre bez granica

Izbor agenta stopirao prodaju 7% dionica Ine
Zaba za posao vrijedan pet milijuna kuna poslala ponudu na samo 150.000 kuna, na što je RBA odgovorila ponudom od jedne kune
S realizacijom projekta prodaje sedam posto dionica Ine zaposlenicima kompanije pod povoljnijim uvjetima Vlada se nalazi u neobranom grožđu. Osim što još nije potpisan sporazum sa sindikatima Ine o konačnoj ponudi za zaposlenike, glavno državno operativno tijelo već duže vrijeme ne može se odlučiti koju banku da izabere kao agenta koji će provesti tehnički dio ovoga posla. Stoga je posve sigurno da će se finalizacija posla koji se trebao odvijati u lipnju prebaciti najranije na rujan. Naime, da bi se prodaja sedam posto dionica Ine zaposlenicima uopće mogla provesti, potrebno je izabrati agenta koji će za Vladu obaviti tu prodaju. Vlada je, stoga, još u svibnju pozivnim natječajem kontaktirala s bankama da podnesu ponudu za ovaj posao. Na natječaj su se javile Zagrebačka banka, Raiffeisen banka te Erste i HPB banka zajedno. Za posao vrijedan pet milijuna kuna Raiffeisen banka poslala je ponudu na iznos nešto viši od pet milijuna kuna, HPB i Erste ocijenili su da posao vrijedi više od milijuna kuna, dok je Zagrebačka banka svoju ponudu zaokružila ravno na – 150 tisuća kuna! Po dobivanju ponuda iz tog prvog kruga u Vladi su, čuje se, ostali “konsternirani”, posve svjesni da se Zaba nije vodila tržišnim parametrima nego je namjerno išla na dampiranje cijene. Naime, prva hrvatska banka već duže vrijeme nikako ne uspijeva pogoditi dobitnu kombinaciju u natjecanju za prestižne državne poslove, osobito one koje donose reference i izvan granica Hrvatske (pravo je pitanje zbog čega je tako). Stoga je iz svoje ponude na 150.000 kuna posve isključila kategoriju isplativosti posla računajući da Vlada ne može ostati imuna na ponuđenu cijenu, a uz uvjerenje da ostale uvjete iz natječaja zadovoljava u cijelosti. Ipak, Vlada je uspjela izbjeći konačnu odluku u prvom krugu i to tako da je, pozivajući se na međusobnu neusporedivost ponuda u nekim dijelovima (uglavom zbog dosta općenitih uvjeta iz natječaja), zatražila njihovo poboljšanje i vratila ih na doradu ponuđačima.
Saznavši u međuvremenu kolika je bila ponuda Zagrebačke banke, Raiffeisen banka odlučila je kompeticiju na bankarskom tržištu dovesti do apsurda. Tako je njezina poboljšana ponuda glasila ravno – jednu kunu! To je Vladu stjeralo u kut neodlučnosti i drži je prikovanu tamo. Posve je svjesna da je donošenje odluke u ovom slučaju izvan svih granica poslovnog razuma i fer tržišnog natjecanja te da bi prihvaćanje ponude značilo da ona posredno odobrava takvu praksu, što nikako ne bi dobro odjeknulo u domaćim i međunarodnim poslovnim krugovima. Takav bi se postupak čak mogao tumačiti i kao “legalizacija” politike u kojoj konkurenti na kraju gotovo da plaćaju Vladi da bi od nje dobili posao. Jer sa stajališta profitabilnosti, bankama je posve isto – tražili od poslodavca 150.000 kuna ili samo jednu. Interno se takav poslao tretira isključivo kao trošak. Stoga je Vladina taktika u ovom slučaju rastezanje. Dijelom se ona poklopila i s angažmanom ključnih ministara vezano uz akciju Maestro i s nekim drugim projektima, pa će to razvodnjavanje navodno biti iskorišteno za raspisivanje novoga natječaja za agenta u poslu prodaje Ininih dionica zaposlenicima. Jesenski tajming pak ne ide na ruku ni Vladi ni zaposlenicima jer bi zbog ponude drugih atraktivnih dionica, osobito T-HT, ali i povećane ponude zbog prodaje zaposleničkih paketa Ine na burzi investitori mogli početi izvlačiti kapital iz postojećih investicija što će značiti i pritisak na snižavanje Inine burzovne cijene. S ponovljenim natječajem nešto je ipak utješno, u novom pokušaju banke će ipak realno vrjednovati posao.

Update stanja

OMV osigurao sredstva za “preuzimanje” MOLA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Sve je zanimljivije

..kooonačno se oglasila EU (čije interese očito brani samo OMV)[smiley9]
“..EU se istovremeno priprema Mađarsku izvesti pred Europski sud pravde zbog držanja ‘zlatne dionice’ u kompanijama poput Mola što je inače protivno Unijinoj regulativi.
(pd)

ina jučer u londonu!!!

As at 03-Jul-2007 9:30:54
577.000 +22.00 +3.96%