Prije svega koji analitičari, tko ih plaća i ZAŠTO su tako procjenili. Mene osobno i zanima zašto to tebe zanima ?
Žao mi je što ostali forumaši odgovaraju na ovakva pitanje, jer meni osobno ovo izgleda kao provokacija.

Jednom sam bio svjedok jednog višemiljunskog sudskog spora između firme A i firme B. Vještak , kojeg osobno poznajem, je trebao izračunati odštetu koju je firma A trebala isplatiti firmi B. U prvom nalazu odšteta je bila milijun kuna. Ovima to nije bilo dosta pa su se na vještačenje žalili. Iz inata čovjek je u novom vještačenju prikazao nalaz da nitko nikome nije dužan.

Ako me shvaćaš što želim reći to je činjenica da se brojke kod ovakve velike firme mogu na više načina protumačiti. Kuća koja će raditi procjenu INE neće smjeti fulati niti previše niti premalo u odnosu na iznos koji je tržište spremno platiti. Između redaka je opipivan puls javnosti s nominalnom vrijednosti. Nemogu se oteti dojmu, da ovaj tvoj post nije neki od nastavaka pipanja cijene INA-e koja bi se trebala pojaviti, tj. DO KOJE su ulagači spremni ići.

Ja sam čuo da će 1 dionica INE prodavati građanima za najmanje 10.000 kuna, što znači da će svaki kupiti, ali želi, 3,8 komada + 1. Da se mene pita, ja bih dao i 100.000 kuna za jednu dionicu, ali toliko nemam, a da imam dao bih samo zbog ugleda (znate ono kad vas pitaju u kvartu, a ti kažeš ja sam dionoičar INE, pa svi kažu, vauuuu koji super lik, on ima dionice INE, smijeh).

Zakon o privatizaciji Ine ne definira točno tko će imati pravo nego govori tek da će 7% dionica moći kupiti bivši i sadašnji zaposlenici te kompanije po povlaštenim uvjetima. Odlično. Dobro za njih. Ali, tko su ‘oni’?

Da su privatizacija i INA nepresušno vrelo veselih i intrigantnih zgoda za kroničare političko-gospodarskih događaja u Hrvatskoj nije ništa nova, pa tako ne treba čuditi posljednje u nizu nerazjašnjenih pitanja u procesu privatizacije najveće domaće hrvatske naftne kompanije. Da se sve oduljilo preko svake mjere nije više ni potrebno pisati a jedini simpatični detalji uz odugovlačenja su oklade koji će biti najnoviji razlog zašto cijeli proces ne ide dalje. Tek da podsjetimo da je danas točno godinu dana otkad je hrvatska Vlada donijela odluku da će joj financijski savjetnik u drugoj fazi privatizacije Ine biti konzorcij Merill Lynch i RBA pri čemu je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade, izjavio da je činjenica da je taj konzorcij ponudio najkraće vrijeme za izradu modela bila i jedan od važnijih razloga za izbor.

No, najnovija intriga koja je osvanula u medijima je vezana uz to tko će imati pravo na kupnju dionica Ine po povlaštenim uvjetima. Zakon o privatizaciji Ine ne definira točno tko će imati pravo nego govori tek da će 7% dionica moći kupiti bivši i sadašnji zaposlenici te kompanije po povlaštenim uvjetima. Odlično. Dobro za njih. Ali, tko su ‘oni’? Da li su to i bivši zaposlenici državljani drugih zemalja? Da li jednako pravo na dionice ima osoba koja je u Ini provela mjesec – dva na poziciji portira i šef rafinerije koji je cijeli svoj radni vijek proveo u toj kompaniji? Na to, zasad, nema odgovora, a nema ga zato jer se na to nije mislilo kad se donosilo zakon. Što je ionako uobičajeno za Hrvatsku. A to Hrvatsku i njene građane (dakle i vas koji ovo čitate) stoji mnogo, mnogo novaca.

U Hrvatskoj je općenarodni običaj da se zakoni donose kako se u tom trenutku čini prikladnim, a da se nitko nikada nije upitao da li je pojedini zakon uopće potreban. O posljedicama se gotovo nikada ne razmišlja i zato se sada pitamo tko će sve imati pravo na povlaštenu kupnju dionica Ine. No, to je još najmanji problem.

Puno je veći problem kada ministrica pravosuđa na HTV-u izjavi kako će vrijeme pokazati koliko je koji zakon ‘pogođen’. Puno je veći problem kada se donese zakon o privatizaciji (onaj originalni s početka devedesetih) samo zato da bi se što brže zakoračilo u kapitalizam, ali se ne razmisli i ne napravi se detaljna analiza koji je model privatizacije za Hrvatsku i njene građane najprikladniji i donosi najmanje negativnih efekata. Tada nastane opća otimačina koja je nedavno svečano privedena kraju, kako je to napisao jedan od naših blogera.

No, to je samo vršak pravosudne sante u kojoj se stvarno ne zna ni tko pije ni koliko se popilo, ali se zna da redovno plaćaju hrvatski građani. I, naravno, ne zna se niti koliko ih je to stajalo, ali deseci milijardi kuna (ako ne i stotine) vrijednosti uništeni su u posljednjih petnaestak godina u Hrvatskoj, a da nitko glavu podigao nije. I to sve zbog toga što su se donosili neprikladni i nedorečeni zakoni koje su onda iskorištavali spretniji i ‘oni bliže vatri’.

Sve zbog toga što struka nikada nije izrađivala detaljne analize kakve će efekte koji zakon donijeti gospodarstvu i koliko će koji zakon na kraju stajati porezne obveznike.

Tja, pa vrijeme će pokazati je li zakon ‘pogođen’ ili nije, kaže ministrica. Ako je pogođen, odlično, imat će se državna administracija čime hvaliti. A ako nije pogođen, imat ćemo se čime baviti sljedećih petnaestak godina, ispravljati nepravde koje je zakon donio, vucarati se po sudovima, gubiti živce i vrijeme, plaćati naknade, plaćati sudove, suce, javne bilježnike, odvjetnike… A sve to zbog toga što se nije malo razmislilo pri donošenju zakona o tome kakve će on efekte imati.

Sjećate se, primjerice, zakona o zabrani rada nedjeljom? Donesen, ukinut, ponovo se donosi… a zašto se donosi, nitko ustvari ne zna. Nitk

Problem kod Ine je što ju Erste braniteljski fond procjenjuje na cca 900-1000 kuna i to smatraju fer-vrijednošću. Kako sad da mi kupimo jednu po 10000 kuna? Ili po 3000 kuna? Šta to nije preskupo? sigurno pripremaju neki zajeb. Što ako kupim po 38000 kuna npr. 10 dionica i onda cijena počne padati ko luda na 900 kuna? Zašto ne kažu po kojoj ćemo cijeni moći kupovati?

Kako vlada moze procijeniti koja je to trzisna vrijednost po dionici, kad dionica jos nije na trzistu?
Zar jedina postignuta “trzisna” cijena nije ona koju je platio MOL?
Po meni je jedino logicno objaviti procijenjenu, odnosno nominalnu, vrijednost dionice.
A trzisnu cemo znati na prvi dan trgovanja dionicom INE.

He,

u izrazu “procijena tržišne vrijednosti” treba staviti naglasak na riječ procijena. Upravo za kvalitetnu procijenu konzultanti uzimaju milijune dolara. Hoće li se procijena zaista pokazati točna, tek će se vidjeti i to već na prvi dan trgovine, baš kao što si ti primjetio.
A to koliko je MOL platio baš i ne bih nazvao tržišnom cijenom. Prije bi to bila “dogovorna cijena” između Vlade i MOL-a.
Doduše, bez obzira na to što nema trećeg igraća niti licitacije, što bi pretstavljalo tržište u punom smislu riječi, i ovako je princip ponude i potražnje formalno zadovoljen.
Istina jest da i ta cijena (u nedostatku drugih pokazatelja) može biti znakovita.

Stvar je u tome da vlada ne želi reći cijenu jer u biti već sada sama licitira cijenu, njima i ne trebaju procijenitelji i burza, pa oni su burza, rekli su da Ina vrijedi 900,00 i sada gledaju našu reakciju i očito je da će nam prodati po 2500,00 i oni su na svojoj virtualnoj burzi pokupili 1600,00 kn po dionici čiste pare.
PS. da nam se sa inom ako iziđe po 2500,00 ne bi dogodio Deutche Telekom, svi u njega a on dolje.

Pozdrav i sretno svima

Ma donja granica cijene jednog komada će biti 2000 kn. A znate zašto? Previše love bi se izgubilo na poklonjene dionice (10+1), a moraju pokloniti tu jednu zbog izborne kampanje, a to vam potvrđuje i ovaj maximum od 38 000 kn.
Kada žene idu kupovati odjeću, obično nam trgovci “pomognu” u griznodušju tako da oglase kakav popust prilikom kupovine iznad npr. 500 kn, a na etiketi je ponuđena cijena obavezno 499,99, dakle primorani ste kupiti još jednu stvar da biste ostvarili popust.
Ista stvar vam je i sa Inom. Gdje bi vlada došla da je cijena ispod 2000 kn. Ljudi bi kupili dionice i dobili bi povrh njih cca. 3 besplatne (6000 kn na poklon, halo?!!). Ovako će donja granica cijene biti 2000 pa ako kupe i 19 komada što bi bio maximum od onih 38 000 dobiti će na poklon 2000 kn i svi sretni i zadovoljni. Sretna vlada, sretni sindikati, sretni građani, nesretan MOL.
Kolika će biti gornja granica? Tu procjenu prepuštam vama…[smiley2]

Kad vidim sve ovo oko Ine, možda ću je ipak preskočiti, pogotovo ako bude cijena 2500-3000………pa ima i drugih dionica

Seve, mislim dasi u svom postu sve rekla što se može reći o Ini, Vladi i životu uopće. S tvojim postom je nastupio kraj povijesti!!![smiley2]
P.S.
Pa gdje samo pronalaziš sve te cipelice za svoj Avatar?

Cipelice? Pa zar nisu baš šesne?
Kraj povijesti? Vai, vai ne zezaj me toliko. Čuj, ja sve u životu pokušavam gledati na način… što bi bilo da sam ja npr. Sanader(!!), što bi bilo da sam ja kupac, što bi bilo da sam frajer i imam muški mozak (he-he-he)…
Nevjerovatno, što čovjeku svašta pada napamet kada počne razmišljati na takav način, a mogućnost pogreške je skoro pa jednaka ništici. Pokušavam svoditi sve oko sebe na što manje komplikacija. Jedino se još ne mogu oteti filozofiranju.
Pa reci mi da ovo što sam natrkeljala nije tako? Je sigurno. To je čista trgovina. Saldi, saldi… ljudi, saldi…

Moj prvi post…
Ina kratkoročno ili dugoročno? Načitao sam se ove diskusije oko INA-e, svašta je rečeno. Vjeruje li netko da je ulaganje u INA-u investicija isplativija od trenutnih ponuda dioničkih fondova, dakle govorim o dužem roku… s obzirom na ulaganja u rafinerije, zalihe, kretanja u regiji, globalne trendove…

Ako netko ima hrabrosti (bolje mudrosti) odgovoriti na ovakvo pitanje, bio bih zahvalan.