INA-razbijena prodaja na 2.700 kuna, prošlo sada na toj razini oko 400 komada = 1.080.000 kn.

Izdvojeno iz intervjua s Damirom Polančecom za večernji list:

Vaš link

“VL: Inin je IPO najtransparentniji posao koji je Vlada dosad obavila. Kako teku pregovori s Molom o povećanju njegova udjela u Ini?
POLANČEC: Prije svega, zahvaljujem vam na takvoj ocjeni te bih samo dodao da je to i jedan od najuspješnijih privatizacijskih poslova i kamo sreće da je u prošlosti bilo više takvih projekata. Naravno da je Mol dao inicijativu za povećanje svoga udjela u Ini. To je legitimno pravo svakog dioničara, ali to ni u jednom trenutku nismo ozbiljno razmatrali. Bili smo isključivo fokusirani na IPO i ciljeve koje smo postavili. Mislim da smo u tome i uspjeli.

VL: Prema kojim će uvjetima radnici Ine kupovati dionice?
POLANČEC:
Zakon o privatizaciji Ine u tom je kontekstu poprilično neodređen i zbog toga smo zatražili očitovanje Saborskog odbora za zakonodavstvo.
Niz je pitanja na koja tražimo objašnjenja. Prema zakonu, pravo na 7 posto imaju sadašnji i bivši zaposlenici Ina grupe, pa se postavlja pitanje tko su to bivši zaposlenici.

Jesu li to i oni koji su, primjerice, u Ini radili samo nekoliko dana? Kad je doista ustrojena Ina grupa, itd.? Nadam se da će nam objašnjenje i odgovori Saborskog odbora uvelike pomoći i da ćemo uskoro sa sindikatima dogovoriti model prodaje tog paketa dionica.

VL: Najavljen je IPO HT-a. Kad će radnici moći kupiti povlaštene dionice?
POLANČEC: Prodaja do 7 posto sadašnjim i bivšim zaposlenicima HT-a u svakom će slučaju slijediti nakon IPO-a i nakon što to već bude implementirano za radnike Ine jer postoje velike sličnosti u zakonima o privatizaciji tih dviju tvrtki, pa je s tim u svezi i logično da jedan model slijedi drugi.
Razlog više da prodaja zaposlenicima i bivšim zaposlenicima HT-a slijedi nakon IPO-a leži i u činjenici da će cijena postignuta na IPO-u biti referentna cijena za prodaju tog paketa.

VL: Hoće li se do početka IPO-a riješiti sporno vlasništvo nad telekomunikacijskom infrastrukturom, za koju se bore država i HT? Može li uopće biti IPO-a bez rješenja toga problema?
POLANČEC: Vjerujem da će se sve nejasnoće vezane uz DTK infrastrukturu riješiti u sljedeća dva do tri mjeseca. Analize koje su napravili za to angažirani savjetnici gotove su. Imamo i neka dodatna mišljenja odvjetničkih ureda i pravnih autoriteta u Hrvatskoj i mislim da je to dobra podloga za konačno rješenje toga problema.
Rješenje toga otvorenog pitanja ne mora nužno biti prepreka za provođenje IPO-a, ali u svakom slučaju bilo bi puno jednostavnije IPO provesti nakon što se to pitanje riješi.
Od same inicijalne javne ponude dionica HT-a očekujem da bude još uspješnija od inicijalne javne ponude dionica Ine.

VL: Za ovu godinu najavili ste i drugi masovan model prodaje dionica iz državnog portfelja, sekundarnu ponudu. O čemu je tu riječ i koje bi tvrtke država na taj način privatizirala?
POLANČEC: Čuo sam već komentare da svako puštanje većeg paketa dionica koje već kotiraju na pojedinoj burzi zapravo jest sekundarna javna ponuda. Postoji nekoliko tvrtki čije dionice kotiraju na burzi, a u kojima država još ima respektabilan vlasnički udio, a koje bi bile pogodne da se po posebnim pravilima obavi sekundarna javna ponuda.
Međutim, još je prerano govoriti o imenima tih tvrtki. Trenutačno analiziramo takvu mogućnost i raspravljamo o argumentima za provođenje takve ponude.”

Posebno je zanimljivo ovo zadnje pitanje i odgovor, mislite li da li postoji mogućnost daljne privatizacije Ine kroz ovaj model, odnosno kroz sekundarnu javnu ponudu?

AZTN traži od države da Ini nadoknadi gubitke na plinu

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) smatra da bi država trebala nadoknaditi Ini gubitke koje trpi zbog prodaje plina distributerima po reguliranim cijenama, što bi trebalo dobiti zakonski temelj u Zakonu o tržištu prirodnog plina, koji je posvađao Inu i resorno ministarstvo.

Prema mišljenju Agencije, država bi trebala, “u smislu odredbi o državnim potporama, utvrditi pravo na kompenzaciju, odnosno pokrivanje gubitaka koji poduzetniku nastaju dobavom plina po reguliranim, a ne tržišnim uvjetima”.

Podcijenjeni energent

Naftna kompanija Ina ušla je, naime, u sukob s Ministarstvom gospodarstva zbog Zakona o tržištu prirodnog plina i pritiskom uspjela izlobirati da se taj zakonski prijedlog ne uputi u hitnu saborsku proceduru. Država, naime, na naftnu kompaniju čini pritisak da domaći plin cjenovno ne tretira kao uvozni ruski plin. Inu, koja je bila isključena iz postupka donošenja zakona, najviše boli činjenica da se uvodi razlika između domaćega i uvoznog plina, a za očekivati je da će i novi tarifni sustav za domaći plin – koji je sada cijenom izjednačen sa skupljim uvoznim – odrediti nižu cijenu. Ukupna godišnja potrošnja prirodnog plina u Hrvatskoj iznosi oko 2,7 milijardi prostornih metara. Od toga oko 60 posto ili 1,6 milijardi Ina proizvodi na domaćim poljima, dok 40 posto ili oko 1,1 milijardu prostornih metara godišnje uvozi iz Rusije. Na uvozu plina i podcijenjenom energentu Ina godišnje gubi oko 100 milijuna USD. Snizi li država cijenu domaćeg plina, gubici bi mogli biti i veći, pa čak i toliki da iz Ine poručuju da će morati razmisliti o obustavi proizvodnje plina na nekim poljima. S druge strane, zakon pred Inu stavlja obavezu da tarifne kupce godinama opskrbljuju domaćim plinom, dajući joj time monopol. “Država će cijene plina držati ispod tržišnih. Regulirane cijene nisu socijalne cijene i ne moraju ići ispod granice profitabilnosti”, kaže Vladimir Kramberger, savjetnik u Upravi Ine.

Otvaranje tržišta

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ne smatra da je otvaranje tržišta plina samo fiktivno, kao što misli Ina. AZTN upućuje Ministarstvo da zakon ne određuje kada će se primjenjivati tržišne, a kada regulirane cijene. U Ministarstvu gospodarstva iziritirani su Ininim nastupom i čude se kako je moguće da se jedan gospodarski subjekt bori protiv činjenice da će imati povlašten položaj. “Ovaj zakon i previše ide Ini u korist, svaka bi se tvrtka za to borila. Nigdje ne piše da će država kontrolirati cijene plina nego da to može činiti. Ini se isplatilo izvoziti u Italiju, ja to znam. Zašto uopće postoji interes za vađenje domaćeg plina ako je cijena ista kao iz uvoza?”, pita se pomoćnik ministra gospodarstva Željko Tomšić i dodaje da će “Ina dobiti cijene koje će generirati dobit”.

Cijena 33,5 kn po m3

Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, Inine prijetnje o potpunoj obustavi proizvodnje na domaćem terenu drži pretjeranima, ali kaže da je moguće da Ina “ugasi” neka manja, neprofitabilna polja. “Inu najviše boli uvođenje pojma o dvjema vrstama plina, domaćem i uvoznom, jer takva distinkcija za naftu ni u Hrvatskoj ni u EU ne postoji”, smatra Šunić i dodaje da se zaboravlja da Ina više nije većinski državna te da ima odgovornost prema svojim vlasnicima. “Ako država želi nisku cijenu za tarifne kupce, neka to kompenzira na neki drugi način. Minimalna tržišna cijena plina trebala bi biti između tri i tri i pol kune, a onima koji to ne mogu platiti neka se odobri neka socijalna cijena”, kaže Šunić i priznaje da EU o tome razmišlja, ali takav cjenovni sustav nije uvela.

Vaš link

Last 5 trades

Time/Date Price Volume Trade value Type
09:01:18 01-Feb-2007 480.00 55 26,400.00 Automatic Trade
15:25:08 31-Jan-2007 476.00 100 47,600.00 Automatic Trade
15:24:09 31-Jan-2007 476.00 150 71,400.00 Automatic Trade
15:24:01 31-Jan-2007 470.00 300 141,000.00 Ordinary Trade
15:20:44 31-Jan-2007 470.00 500 235,000.00 Automatic Trade

bid: 475
ask: 489

Evo jedne zanimljive vijesti:

Uz OMV i Lukoil, i Mol u igri za Tifon

Tifon, naftnu tvrtku umirovljenog generala i Haaškog optuženika Ivana Čermaka, sa 33 benzinske postaje i osam posto hrvatskog maloprodajnog tržišta naftnih derivata, prema povjerljivim no neslužbenim izvorima Poslovnog dnevnika, želi kupiti Inin strateški partner Mol koji je dao najveću ponudu od svih prijašnjih ponuđača. Za tu se tvrtku već tri godine zanimaju ruski Lukoil, austrijski OMV te mađarski Mol, a tko će ju kupiti i hoće li itko – ostaje vidjeti. U razgovoru s naftnim stručnjacima kompanija koje nisu direktno uključene u priču doznajemo kako su Tifonova vrijednost izvrsno locirane benzinske postaje, činjenica da jedini u Hrvatskoj prodaju goriva Euro V kakvoće čija se upotreba u članicama EU propisuje tek 2009., ali i uspješna politika progresivnog rasta. Da je tomu tako, za Poslovni dnevnik potrđuje sam član Uprave Tifona Nenad Porges. “Tifon je 2005. godinu završio sa milijardu i 100 tisuća kuna ukupnog prihoda, a 2006., prema nerevidiranim podacima, prihod smo podigli za 26%. Što se tiče razvoja maloprodaje, odnosno gradnje i preuzimanja novih benzinskih postaja, imamo 25 projekata u različitim fazama realizacije. Stoga izričito tvrdim, Tifon nije na prodaju i kao takav ide dalje – demantira spekulacije Porges te dodaje da je Tifon daleko od optimiranja željenog udjela i dosega ciljane vrijednosti na tržištu. Zbog svih tih razloga Tifon je poželjna “nevjesta” Rusima, Mađarima i Austrijancima, koji redom žele pojačati poziciju na hrvatskom, ali i regionalnom maloprodajnom tržištu naftnih derivata. No kako Mol strateškim partnerstvom s Inom – koja ima 415 benzinskih postaja diljem države – već drži 45 posto domaćeg “retaila”, kupnjom Tifona njegov bi se udio u Hrvatskoj povećao na 53 posto. Ako Tifon sagradi postaje o kojima Porges govori, udio bi bio i pet do sedam posto veći, te dosezao 60 posto. “Zato Mol za transakciju, osim Čermakova, mora dobiti i Vladino zeleno svjetlo”, kažu nam izvori. Prema njima, inače članovima Uprava naftnih kompanija i upućenim burzovnim mešetarima, general Čermak za Tifon traži 140 milijuna USD, Lukoil nudi najviše 100, a OMV 115 milijuna američkih dolara.
Posljednji ponuđač, mađarski Mol, dao je pak, “nemoralnu ponudu” – baš kao u slučaju prve privatizacije Ine, kada je za 25 posto plus jednu “zlatnu” dionicu nacionalne naftne tvrtke platio 505 milijuna USD. O ponudama smo pokušali doznati više od Lukoila, OMV-a i Mola, ali glasnogovornici dviju od tri kompanija (Lukoila i Mola) samo su nam kratko odvratili da nemaju komentara, što je doduše potvrdilo staru poslovicu “gdje ima dima i vatre”. Thomas Huemer iz OMV-ovog Odjela korporativnih komunikacija u Beču kazao nam je da po korporativnim načelima, OMV kao kompanija izlistana na burzi ne komentira glasine ni špekulacije. Možemo komunicirati i komentirati samo zaključene transakcije – zaključio je Huemer. Dmitry Dolgov, glasnogovornik Lukoila, kratko je odvratio “no comment” na sva pitanja koja smo mu postavili, čak i na ono da nam objasni razlog zašto pompozno najavljivana tvrtka Lukoil – Petroljoš uvijek nije službeno osnovana, te koji su joj planovi u RH. To nam pak, nije odgovorio ni glasnogovornik slovenskog Petrola Aleksander Salkič. Očito je da je riječ o najavi regrupiranja maloprodajnih pozicija naftnih kompanija u Hrvatskoj i regiji. Danas pak, Ina u Hrvatskoj ima 415 postaja, pet u Sloveniji i jednu u Crnoj Gori, dok u sarajevskom Energopetrolu, koje dijeli po pola s Molom, u BiH posjeduje 56 benzinskih postaja lokalne tvrtke.

Vaš link

Čermak je hrvatski general, a INA hrvatska tvrtka, hoće li presuditi ta veza?

Zanimljiva struktura dioničara MOL-a:

Ina uzvraca udarac…

Last 5 trades

Time/Date Price Volume Trade value Type
10:09:22 02-Feb-2007 490.00 200 98,000.00 Automatic Trade
09:27:07 02-Feb-2007 475.00 50 23,750.00 Automatic Trade
09:26:56 02-Feb-2007 475.00 100 47,500.00 Automatic Trade
14:54:21 01-Feb-2007 484.75 100 48,475.00 Automatic Trade
14:54:05 01-Feb-2007 484.50 54 26,163.00 Automatic Trade

bid 480
ask 490

INA – Promjene u Nadzornom odboru
(2007-02-02)

Trgovački sud u Zagrebu riješio je u sudski registar kod ovoga suda upisati promjenu člana Nadzornog odbora INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb.

György Imre Mosonyi prestao je biti član Nadzornog odbora, a László Geszti je postao član Nadzornog odbora.