Kada se raspravlja o srednjoročnom kretanju cijene INE ne treba zaboraviti da dogovor između vlade i MOL-a vrijedi do onog trenutka dok vlada raspolaže s 50% dionica. Znači, najkasnije do ljeta. Nakon toga, MOL-u više nitko ne garantira upravljačka prava za koja je platio veliku lovu.

Pitanje je sada “Što će MOL nakon ovoga poduzeti ?”. Ovakav status quo mađarima sigurno ne odgovara pa je za realno očekivati da će pokušati nadokupiti još dionica (od vlade ili na tržištu) ili će prodati svoj udio.

Bez obzira kako se stvari budu razvijale, mislim da imatelji dionica mogu samo profitirati.

Pozdrav

Bilo je ok i 23.11.06.

INA i u Londonu lijepo napreduje, zadnja transakcij 100 dionica po 449$. To je viša cijena od cijene na ZG
burzi.

I u Londonu cijena ide nezaustavljivo gore, čisti se sve, trenutno 455 $ x 5,69 kn = 2588 kn

1 455 500 a 19/1/07 11:10:13
2 455 103 a 19/1/07 11:09:52
3 455 500 a 19/1/07 11:09:52
4 453 63 a 19/1/07 11:09:50
5 453 500 a 19/1/07 11:09:50
6 450 101 a 19/1/07 11:08:42
7 450 500 a 19/1/07 11:08:42
8 440 2000 19/1/07 11:07:32
9 450 500 a 19/1/07 11:07:18

[smiley7]

kamo ovo vodi?

u Trst u shoping

Last 5 trades

Time/Date Price Volume Trade value Type
11:33:05 19-Jan-2007 450.00 500 225,000.00 Ordinary Trade
11:28:42 19-Jan-2007 445.00 1,000 445,000.00 Ordinary Trade
11:26:58 19-Jan-2007 450.00 75 33,750.00 Automatic Trade
11:26:58 19-Jan-2007 450.00 500 225,000.00 Automatic Trade
11:24:35 19-Jan-2007 436.00 1,000 436,000.00 Ordinary Trade

Last 5 trades

Time/Date Price Volume Trade value Type
12:50:29 19-Jan-2007 450.00 127 57,150.00 Ordinary Trade
12:48:37 19-Jan-2007 450.00 373 167,850.00 Ordinary Trade
11:43:17 19-Jan-2007 455.00 100 45,500.00 Automatic Trade
11:43:03 19-Jan-2007 455.00 100 45,500.00 Automatic Trade
11:33:05 19-Jan-2007 450.00 500 225,000.00 Ordinary Trade

Bid Offer Volume High Low Last Close
446.00 450.00 12,884450.00 436.00 433.25 on 18-Jan-2007

Prvi među njima (uprava)
– Tomislav Dragičević
– imatelj je ukupno 239 dionica INE
– što čini 0.00239% INE.

– dosta skromno za direktora.

Ina znatno gubi u poslovanju s plinom, a to će dovesti u opasnost sve dioničare

Nakon što je Uprava Mola lani najavila povratak Lászla Gesztija u Budimpeštu i promociju na čelo maloprodaje kompletne Mol Grupe, a na njegovo mjesto u Ini postavila dotadašnjeg direktora korporativnih servisa Zalána Bácsa – jedno je mjesto u Upravi tvrtke za Mađare ostalo prazno. Dok je domaća javnost spekulirala tko bi ga mogao popuniti, u Budimpešti je povučen potez koji je malo tko očekivao. U Inu je doveden Sandor Lendvai, Mađar koji do tada ne samo da nije imao iskustva s Inom, već je i osoba koja nije provela ni jedan radni dan u Molu. Ipak, Lendvaiev je životopis i te kako bogat. U Inu stiže iz Shella gdje je od 1993. obavljao više dužnosti. Do 1996. u mađarskoj je podružnici multinacionalne kompanije bio menadžer za distribuciju i logistiku, 1997. i 1998. menadžer za proizvodnju, opskrbu i distribuciju, a 1999. i 2000. menadžer razvoja poslovanja Shellova južnoeuropskog klastera. Do 2004. bio je regionalni voditelj distribucije za srednju i istočnu Europu, a od 2005. do prelaska u Inu globalni menadžer sekundarne logistike – izvrsnosti u poslovanju. U razgovoru smo povjerili razloge njegove nove akvizicije, koliko mu prijašnja iskustva mogu pomoći na novome radnom mjestu, te kako na Inu i Hrvatsku gleda svjetska poslovna javnost.
Kako uspoređujete poslove koje ste obavljali u Shellu s novom pozicijom koju obavljate u Upravi Ine?
– Ima mnogo različitosti, ali i mnogo sličnosti. U Shellu sam obavljao mnoge funkcije, u ranijim fazama karijere vodio regionalne podružnice kompanije i tu nalazim mnoge sličnosti s današnjom funkcijom u Ini. Ono što je različito i što sam odavna zaboravio jest da u Ini imam tim ljudi s kojima radim i čiji su uredi tik do mog, dok sam u posljednjoj fazi rada u Shellu imao virtualni globalni ured i morao paziti je li suradniku kojeg hitno trebam dan ili noć. Ipak, kako sam u Ini odgovoran za korporativne servise, znači kvalitetno opsluživanje svih ostalih segmenata kompanije, iskustva iz dosadašnjih faza karijere sigurno će mi dobro doći.

Na koji način Mol planira povećati vlasnički paket u Ini?
– Na to vam pitanje ne mogu dati precizan odgovor. Osim što sam nov u Molu, ne obavljam niti dio posla o kojemu je riječ. Planiranje povećanja vlasničkog paketa u Ini radi strateški tim u Budimpešti i ono što znam jest da pomno promišljaju koje nove korake učiniti. Također, mogu potvrditi i ono što nije novo: da čelnici kompanije svakako žele doći do većinskog paketa dionica u Ini, što drže strateški bitnim za obje kompanije. No što će se i kada desiti, doista ne mogu kazati.

Ina je većinski državna tvrtka koju u nekim segmentima poslovanja, primjerice trgovini plinom, koči politika. Sličnih je problema bilo u Mađarskoj i Mol ih je riješio prodajom plinskog biznisa. Treba li to napraviti i Ina?
– Ne, to se ne mora nužno ponoviti u Hrvatskoj. Ina i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva upravo razmatraju nove regulative, odnosno nacrt tarifnog sustava u izračunu cijene plina. Svi znamo da Ina znatno gubi u poslovanju s plinom. Formula je jasna. Gubitak se stvara jer se plin prodaje jeftinije nego što se kupuje. A ta situacija mora se promijeniti jer će se dovesti u opasnost dioničare. Pritom mislim na male, ali i na velike igrače, kojima će netko zbog lošeg poslovanja morati odgovarati. Stoga ne znam koje će se rješenje naći, ali ono se mora naći.

Ostalo na:

Vaš link

Kada je Mol ušao u Inu, na sebe je preuzeo gotovo cijelu nabavu nafte za sisačku i riječku rafineriju. Gubi li Ina time poslovne kontakte?
– Nikako. Ina uvijek može izabrati da naftu nabavlja sama, ali ako to radi preko Mola, dobit će ju po znatno nižoj cijeni. Razlog je očit, Mol naftu ne nabavlja samo za Inu, već i za svoje dvije rafinerije u kojima je prerađuje i to u količinama koje Mol grupu čine respektabilnim kupcem kada su u pitanju količine. Što veće količine nafte kupujete, to je njena cijena jeftinija. Zato je Inino oslanjanje na Mol pri nabavci nafte dobra, a ne loša odluka.

Koji će biti ključni potezi Ine u idućih pet godina?
– Do 2011. u istraživanje i crpljenje nafte i plina te širenje maloprodajne mreže uložit ćemo 2,5 milijarde USD. Dio novaca osugurat ćemo kreditom, a dio iz vlastitih izvora. Upstream nam je bitan, kao i svakoj naftnoj kompaniji, no širenje maloprodajne mreže u ovome je trenutku još i bitnije. Ina ima hendikep što nije na vrijeme modernizirala rafinerije pa za to mora ulagati goleme novce. No usprkos modernizaciji ne smijemo zapustiti i razvoj maloprodaje jer na tržište su stigli i jaki igrači poput Lukoila i Petrola.

Nadalje:

U Sisku gradimo postrojenje za odsumporavanje
Kako komentirate pobunu lokalne zajednice u Sisku zbog zagađenja zraka uzrokovanog ispušnim plinovima iz Inine rafinerije?
– Stanovnici imaju potpuno pravo biti ljutiti i inzistirati na kvalitetnom životu. Upravo zato Mol je u dogovoru s Ininim čelnicima odlučio da će prvo postrojenje koje će se obnoviti u Sisku biti postrojenje za odsumporavanje, odnosno Claus postrojenje. Na tom će postrojenju plinovi koji nastaju kao produkt u proizvodnji nafte biti obrađeni i neće sadržavati sumporovodik, čime će se emisija tog plina iz pogona rafinerije konačno riješiti. Radovi na postrojenju bit će gotovi do kolovoza. No ako me pitate zašto to nije već učinjeno, odnosno prije Inina sklapanja strateškog partnerstva s Molom, pitanje nije na pravoj adresi.
Početak nove ere poslovanja

Je li Mol zadovoljan drugom fazom privatizacije Ine?
– Iako je s mog gledišta preuranjeno prosuđivati mišljenje Mola o tijeku privatizacije Ine, mogu kazati da se u Molu na IPO Ine gleda pozitivno, što je i moje mišljenje. Izlistavanje Ininih dionica na Londonskoj i Zagrebačkoj burzi pomaže mojoj osnovnoj misiji u Ini, promjeni načina razmišljanja zaposlenika. Od sada se doista mora biti oprezan u tome što se kome govori jer svaka osjetljiva informacija može štetno utjecati na cijenu Ininih dionica. To je početak nove ere u Ini, koji će ispočetka možda biti težak za svladavanje, ali ubrzo će suživot s burzom postati najnormalnija stvar.

Ovo je možda i najbitniji dio cijelog teksta. Oni rade planove za 5 godina, a posjeduju 1/4 dioničkog kapitala. Što oni misle da će onih 75% samo sjediti i gledati što MOL radi? Za ovakvo nešto trebati će im puno više od 25% dionica.

Pozdrav