Istražni je prostor u Republici Hrvatskoj podijeljen u tri regije: Panonski bazen (Panon), Dinaride i Jadran.
Ukupna istražna površina je 105 981 km.2
OSNOVNI PODACI
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
PANON
(površina 25 862 km2)
Do sada otkriveno: 40-tak naftnih polja, 20-ak plinskih polja -30 478 km 2D seizmike
U proizvodnji: 35 naftnih i 17 plinskih polja -2180.52 km2 3D seizmike
Ukupno proizvedeno: 88.5 mil t nafte -961 istražna bušotina 32 mlrd m3 plina
——————————————————————————–
DINARIDI
(površina 41 766 km2)
Do 2000.g. nije bilo ekonomskih otkrića ugljikovodika
-767.7 km 2D seizmike
-26 istražnih bušotina
——————————————————————————–
JADRAN
(površina 38 353 km2)
Do sada otkriveno: 5 plinskih polja
Jedno polje u proizvodnji od 1999.g. -44 930 km 2D seizmike
Ukupno proizvedeno: 600 mil m3 plina -6 150 km2 3D seizmike -135 istražnih bušotina
Vidim da ćemo svi mi uskoro postati pravi stručnjaci za pitanja energetike (nafta, plin) [smiley2]
Jeste li čuli na Dnevniku kakva nas krasna budućnost sa Ininim istraživanjima čeka?
Kaže član uprave Ine: “Na svaku tonu proizvedene nafte, pronalazimo još tri nove tone”.
Još malo pa ćemo preći i “psihološku granicu” od 10.000,00 kn za dionicu Ine.
[smiley2]
Najviše INU koči LSE kad je kod nas danas bila 2400 tamo je bila 2200kn
To je zato što je INA njima samo jedna prolazna dionica u nizu iz jedne zemlje koja ima potrošača nafte manje nego predgrađe Londona, dakle trezvenije mogu razmišljati i bez emocija, za razliku od nas.
Još malo pa ćemo preći i “psihološku granicu” od 10.000,00 kn za dionicu Ine. [smiley2]
Pa nije ni to loše[smiley2]
Ako mali “twenty two” paketići nahrle na bid kada stignu pinovi, što mislite koliko će to trajati?
Tjedan, dva?
Ina kandidira za transakciju godine
Autor Snježana Mlinarević
Zoran Košćak, član uprave RBA, jedan je od tri ključna čovjeka koji su osmislili i proveli najveći IPO u Hrvatskoj. Z. Košćak, kao i ostali, dosad nije mogao govoriti o potankostima te velike transakcije koja je podrazumijevala diskreciju prema javnosti. Sada, kada je taj veliki posao iza Košćaka i njegove banke, razgovaramo o pozadini i nekim manje poznatim detaljima o javnoj ponudi dionica (IPO-u) Ine.
VL: IPO je završen, rezultati su poznati, koliko su trajale pripreme i što su podrazumijevale?
KOŠĆAK: Kao što vjerojatno znate, pripreme su trajale otprilike godinu dana, a možemo ih podijeliti u 3 ključne faze – stratešku pripremu različitih opcija izvedbe IPO-a i odluku o strukturi i ključnim elementima IPO-a, pravni i financijski due dilligence, izradu prospekta i ostale pravne dokumentacije, odobrenje uvrštenja na ZSE i LSE i na kraju provedba IPO-a.
VL: Koliko je ljudi radilo izravno na projektu, koji su to iz RBA i Merrilla Lyncha?
KOŠĆAK: Ovisno o fazi projekta. Primjerice, u fazi javne ponude za upis dionica sudjelovalo je više od 200 djelatnika RBA u naših 46 poslovnica širom Hrvatske, a i u Fini. U središnjem timu bilo je 15-ak stručnjaka RBA, 15-ak kolega iz ML-a i RCB-a te odvjetnici naših i vladinih pravnih savjetnika, Porobija & Porobija i Markovića & Pliše. Voditelji projekta bili su Scott Lewis iz ML-a, Erich Obersteiner iz Raiffeisen Centrobank Beča i ja, a iz RBA posebno bih istaknuo Kristinu Žagar, Ivana Žižića i Branka Devića.
VL: Koliko osoba u Hrvatskoj nije moglo kupiti Inine dionice zbog povlaštenih informacija?
KOŠĆAK: U RBA internim pravilima odredili smo krug od 15 osoba kojima je zbog sudjelovanja na projektu bilo zabranjeno kupovati Inine dionice, a svim ostalim djelatnicima Raiffeisen grupe bilo je propisano da obvezujuću ponudu mogu predati isključivo prvog dana javne ponude.
VL: ‘Torbarenje’ Ininim dionicama nije, čini se, uzelo velikog maha. S koliko je najviše punomoći baratala jedna osoba i kako je to završilo?
KOŠĆAK: Podaci koji su izneseni u nekim medijima bili su prenapuhani. Konkretno, imali smo samo dva slučaja s nešto više punomoći, a najviše je bilo 32 punomoći. Vjerujemo da je Hanfa pravodobnom reakcijom zaustavila taj proces i on zaista nije uzeo maha. Na Hanfin zahtjev predali smo popis svih onih koji su imali više od pet punomoći.
VL: Kako ocjenjujete Inin IPO u odnosu na slične transakcije u zemljama tranzicije i drugima?
KOŠĆAK: Sada, nakon prvog dana trgovanja, mislim da možemo iskazati zadovoljstvo postignutim, a siguran sam da će transakcija ući u uži izbor za deal of the year. Transakcija je jedinstvena po mnogo čemu, a izdvojio bih prije svega kako je to najveći IPO načinjen ikad u Hrvatskoj, najveća ikad generirana potražnja za hrvatskim dionicama, iznimno velik interes građana i s alokacijom od 53 posto jedna od najvećih u IPO-ima ove godine. Postignuta je cijena zapravo važna premija na trenutačnu valuaciju dionica strateškog partnera MOL-a i, na kraju, rast cijene od 30 posto u prvom danu trgovanja.
VL: Kakav je bio odnos s partnerima u projektu – Vladom RH i Molom, primjerice?
KOŠĆAK: Odnos sa svim partnerima, a posebice s Vladom RH, bio je odličan. Istaknuo bih Hanfu i SDA.
VL: Koliku su cijenu dionice savjetnici preporučili Vladi?
KOŠĆAK: Na to pitanje ne mogu odgovoriti s obzirom na to da je riječ o podatku koji je poslovna tajna.
VL: Ima mnoštvo onih koji nisu zadovoljni alokacijom nepovlaštenih dionica. Koji najveći fondovi, domaći i strani, imaju najviše dionica i prema kojem je modelu napravljena ta raspodjela?
KOŠĆAK: Imajući u vidu da je od ukupne institucionalne potražnje oko 18
Skupštine Ine ubuduće ćemo održavati na stadionima
Autor Ivan Hrstić
već prvi dan trgovanja na Zagrebačkoj burzi dotaknula je 2500 kuna – onaj tko je htio mogao je već prvi dan ubrati pristojnu zaradu. No, predsjednik Inine uprave, što po dužnosti koju mu nameće njegova funkcija, što, reklo bi se, iz iskrenog uvjerenja, savjetuje svima – da zadrže svoje dionice. TV- intervju u cijelosti u srijedu i četvrtak možete pogledati u programu Kapital Networka
VL: Jeste li i sami kupili dionice?
DRAGIČEVIĆ: Jesam! I sretan sam što sam to uspio napraviti!
VL: Imate li namjeru i dalje kupovati, sad kad cijena više nije povlaštena?
DRAGIČEVIĆ: Nastavit ću kupovati, no o tome ću sad morati izvještavati burzu. Znači, kupio sam onoliko koliko sam maksimalno mogao, i svaku iduću transkaciju moram prijaviti.
VL: Posljednje vijesti također su vrlo dobre, u rad je pušteno plinsko polje Palmyra u Siriji. Što vam to donosi, očekujete li da će cijena na burzi poskočiti?
DRAGIČEVIĆ: Možda, no moram reći da su investitori još u našim prospektima mogli vidjeti da mi očekujemo otvaranje tog polja.
VL: Znači, ipak nije iznenađenje?
DRAGIČEVIĆ: Iznenađenje bi bilo da se to nije dogodilo. Ovo samo učvršćuje vrijednost dionice. Za sada se sve događa upravo onako kako smo to obećali domaćim i stranim investitorima.
VL: Koliko su uopće relevantne te bušotine, mogu li one povećati vrijednsot Ine?
DRAGIČEVIĆ: Hvala hrvatskim građanima koji su prepoznali našu vrijednost, no možda je za nas kao upravu ipak mnogo bitnije da su to prepoznali strani ulagači. Prepoznali su našu strategiju, naše ciljeve, kako ih uprava misli ostvariti i na temelju toga procijenili isplati li se investirati ili ne. U posljednjih dva tjedna proputovali smo svijet i rezultat je u javnosti već poznat – da je bilo gotovo 22 puta više zahtjeva za kupnju dionica nego što su to strani investitori mogli kupiti.
VL: Kako objašnjavate toliko zanimanje ne samo domaćih ulagača, odnosno građana kojima je to vjerojatno prvo iskustvo s burzom, nego i stranih investitora?
DRAGIČEVIĆ: Sreli smo oko 150 investitora, skupno ili jedan na jedan, i uspjeli smo im odgovoriti na sva pitanja. Što je uspješniji bio odgovor, to je veća bila vjerojatnost da će oni investirati. Na žalost, za njih nije bilo dovoljno dionica.
VL: S obzirom da je riječ o ograničenoj količini, koje je onda za vas značenje tog izlaska na tržište dionica? Što donosi Hrvatskoj, što financijskom tržištu, što vama kao tvrtki?
DRAGIČEVIĆ: Rekao bih da promociji Hrvatske i Ine kao kompanije koja već djeluje u svijetu – donosi jako mnogo. Već smo bili jako poznato ime na istoku, sada smo i na zapadu i, ponavljam, našu strategiju i ciljeve investitori su prepoznali kao realnu. Obećali smo završiti projekt Sjeverni Jadran, pustiti plinsko polje Palmyra, do 2009. završiti rafinerije i doseći europske standarde. Malo teže nam je bilo definirati kad će Hrvatska ući u Europu, što ih je isto jako zanimalo, za očekivati je da to bude 2009. Ono što također nije ovisilo o nama, a što ih je zanimalo, je regulativa i praksa. No, kad su shvatili da kod nas počinju zaživljavati nezavisne regulatorne agencije, vidjeli su da postoji mogućnost da se hrvatsko energetsko tržište relativno brzo reformira, u skladu s europskim standardima.
VL: Jesu li u ovu cijenu već uračunata sva ta očekivanja u sljedećih nekoliko godina ili tek možemo na temelju svega toga očekivati pravi rast vrijednosti Ine?
DRAGIČEVIĆ: Svi analitičari procjene rada najčešće rade na osnovi financijskih pokazatelja iz prošlosti. A ova priča koja slijedi mora biti uvjerljiva, ne da oni plate više, nego da kupe i očekuju ono što bi se moglo dogoditi. Ta priča jamči današnju vr
Čisto za info:
Srednja vrijednost trgovanja INOM:
01.12.2006. – 2182,76, vol. 86.310
04.12.2006. – 2303,56, vol. 16.203
05.12.2006. – 2319,72, vol. 11.531
Današnji volumen je smanjen, ali prosječna cijena veća nego jučer, zanimljivo. Ovi paketi od 22 komada nisu bezazleni, jer kada se pomnože s potencijalnim investitorima dobijamo ogromnu brojku.
Last 5 trades
Time/Date Price Volume Trade value Type
16:47:33 05-Dec-2006 385.00 500 192,500.00 Ordinary Trade
15:15:01 05-Dec-2006 380.10 800 304,080.00 Automatic Trade
15:15:00 05-Dec-2006 402.86 10,000 4,028,630.00 Ordinary Trade
15:14:51 05-Dec-2006 380.10 700 266,070.00 Automatic Trade
15:14:43 05-Dec-2006 381.00 50 19,050.00 Automatic Trade
po cijeni od 402,86 ili 2.250 kuna prošlo 10.000 komada na Londonskoj burzi u vrijednosti 22.500.000 kuna.
Kako ovo nitko nije postao:
PREGOVORI O UVJETIMA PRODAJE SEDAM POSTO DIONICA INE RADNICIMA
Vlada za 1690, sindikati bi dionicu po 1200 kuna
Hoće li u raspodjeli 700.000 dionica Ine sudjelovati 20 ili 60 tisuća sadašnjih, odnosno bivših zaposlenika, još nije riješeno
Odmah po uvrštenju Ininih dionica na burze Vladino povjerenstvo za privatizaciju započelo je pregovore s čelnicima sindikata koji imaju članstvo u Ini o uvjetu i načinu pod kojima će bivšim i sadašnjim zaposlenicima Ine Vlada od početka lipnja iduće godine započeti prodavati paket od sedam posto dionica. Prvi sastanak koji je održan u petak bio je prilika da i Vlada i sindikati na stol stave svoja očekivanja, ponajprije o referentnoj cijeni i popustu koji bi se odobrio budućim dioničarima iz redova sadašnjih i bivših zaposlenika. Vladina ponuda početne cijene na koju bi se potom obračunavao popust kretala se, kako se može čuti, od cijene koja je istaknuta u javnoj ponudi – 1690 kuna, do prosječne cijene postignute u tromjesječnom trgovanju prije 1. lipnja iduće godine. Sindikati očekuju da cijena na koju bi se potom obračunavao popust bude znatno niža i u tom kontekstu spominju iznos pod kojom je dionice kupio Mol, odnosno oko 1200 kuna te čak i nominalna cijena. Ipak, pokazalo se da je objema stranama gotovo nemoguće argumentirati svoje pozicije prije nego se suglase o opsegu prava, odnosno odrede koliko bivših i sadašnjih dioničara Ine može polagati pravo na kupnju dionica. Takvu vrstu neizvjesnosti, podsjetimo, izazvalo je neprecizno određenje iz zakona o privatizaciji Ine kojim je propisano da svi sadašnji i bivši zaposlenici grupe Ina imaju pravo postati njezini mali dioničari bez ikakvih ograničenja, bilo da je riječ o stažu, državljanstvu ili kojem drugom kriteriju koji bi olakšao određivanje kruga onih koji imaju pravo na kupnju dionica pod posebnim uvjetima.
Vlada se, kako se čini, uhvatila za jedinu nešto određeniju točku u tom stavku zakona te je od Uprave Ine zatražila da joj do srijede, za kada je zakazan novi sastanak, dostavi sve raspoložive podatke o zaposlenima i Ini, s posebnim naglaskom na stanje prije i nakon 2. lipnja 1993. godine kada je osnovana Ina d.d., odnosno grupa Ina. Bi li taj datum mogao biti i jedini relevantan za tumačenje opsega prava, ipak neće odrediti sama Vlada, nego će Povjerenstvo za privatizaciju zajedno sa sindikatima i Vladinim pravnim savjetnikom u privatizaciji, odvjetničkim uredom Marković i Plišo, nastojati utvrditi opseg prava. Bude li potrebe, moglo bi se i od Sabora zatražiti autentično tumačenje zakona s obzirom na to da o odluci Povjerenstva ovisi hoće li u raspodjeli 700 tisuća dionica Ine sudjelovati 20 ili 60 tisuća sadašnjih, odnosno bivših zaposlenika Ine. Osim samog obuhvata, bitno će, kažu naši sugovornici, biti definirano mogu li pravo na kupnju dionica Ine pod povlaštenim uvjetima za radnike ostvariti bivši ili sadašnji zaposlenici koji su na temelju zakona o privatizaciji devedesetih godina ostvarili pravo na kupnju dionica u nekoj drugoj tvrtki, a sada rade ili su prije bili zaposleni u Ini. Odgovori na ta pitanja olakšali bi, smatra se, dogovor o popustu za kupnju dionica jer je jedan od prijedloga koji se u petak našao na stolu da minimalan popust bude 20 posto te po jedan posto za svaku godinu staža. Maksimalan diskont, ako bi se pitalo samo Vladu, bio bi 40 posto, kako se buduća prodaja dionica Ine uskladila s rješenjima iz novog prijedloga zakona o privatizaciji, odnosno načinima reguliranja radničkog dioničarstva.