Dok god narod zivi u zabludi da ce netko drugi otplacivati kredite zaduzivanje i propadanje ce se nastaviti.
Dok god narod zivi u zabludi da ce netko drugi otplacivati kredite zaduzivanje i propadanje ce se nastaviti.
Ne misli narod nego nesposobni političari koje je birao narod!
Pa dobro tko napravi sav taj dug i tko na njemu zarađuje
I što smo se uopće navlačili na te međunarodne investitore…
Što se nismo držali svog novca kojim ćemo graditi svoju ekonomiju….
Npr. na ovaj način
Nikada od Stojića i sličnih nisam čuo nikakvu mjeru kako npr. povećati poljoprivrednu proizvodnju na pristojan nivo….što bi nas zasigurno izvuklo iz krize, na stabilnim osnovama…
Najviše kukaju oni koji su i gurali ovakav model razvoja
Dok god narod zivi u zabludi da ce netko drugi otplacivati kredite zaduzivanje i propadanje ce se nastaviti.
Ne misli narod nego nesposobni političari koje je birao narod!
[/quote]
A narod bira one koji mu obecaju da ce netko drugi otplacivati dugove.
Najbolji primjer ti je Milan Bandic. Obecao je da ce svake godine dijeti 40 milijuna “besplatnih” udzbenika (de facto baciti svake godine 40 milijuna kuna u smece) i bez problema dobio izbore.
Da je kojim slucajem obecao da ce rezati potrosnju, smanjiti poreze, privuci investicije i otvoriti nova radna mjesta ne bi usao u drugi krug.
Samo ovo zaduženje će značiti pola milijarde kuna više troška u proračunu za slijedeću godinu kao otplatu kamata.
Uopće ne vidim na koji način bi se trend mogao promijeniti. Zaduživat ćemo se do kapitulacije.
Hmmmm,..
Budimo realni, nama trenutačno može pomoći samo da nam se oproste svi dugovi, kao što rekoh trenutačno, ali bi za koju godinu opet bili dužni.
Pesimista sam i ne vidim nikakav put kojim bi išli putem do puta koji vodi na put za izlazak iz gliba.Djeca naše djece će biti u još gorem stanju.
Galico, fuki1973
Dečki, dvije stvari.
Kod poljoprivrede: Prema Svjetskoj banci, Hrvatska daje najveće subvencije poljprivredi (mjereno kao postotak BDP-a). Međutim, u hrvatsku poljoprivredu treba ulagati dvostruko više enerije, materijala i vremena nego što je prosjek EU a prosječan prinos je jedva 20% prosjeka EU. Dakle Hrvatska koja ima oko pola prosjeka EU u BDP-u po stanovniku (ovisno metodi izračuna) ima još goru situaciju u poljoprivredi.
Zašto nisi čuo prijedloge kako to rješiti: samo dealvacijom kune da se spriječi uvoz hrane i prijeđe na domaće izvore. Grčkoj se prigovara da još uvijek uvozi ne samo pomidore nego i maslinovo ulje iz – Holandije (?!)
Što se tiče naših dugova, budući da je Hrvatska u stanju podnositi jedva polovinu sdašnjeg državng duga neće biti oprosta nego otpisa uz drastčne uvjete (a la Grčka).
Hrvatskoj će se postaviti kao glavni cilj ostvarivanje primarnog budžetskog suficita kao uvjet pomoći (isto kao Grčkoj). Općenito, ona će morati prijeći isti pout kao i deseci drugih država koje su nagomilale dugove koje neće nikada moći vratiti.
Promjene na bolje možete očekivati tek kada započne stvarno ostvarivati primarni budžetski suficit, prije ne.
Što se tiče naših dugova, budući da je Hrvatska u stanju podnositi jedva polovinu sdašnjeg državng duga neće biti oprosta nego otpisa uz drastčne uvjete (a la Grčka).
Grcka je bila u puno tezoj sitaciji oni nisu mogli devalvirati valutu, pa su zato kreditori pristali na otpis.
Hrvatska moze devalvirati valutu i tako popraviti konkurentnost ekonomije.
Za twixera,
Poštovani, izgleda da ste propustili primijeti moju primjedbu “poljoprivredu može pomoći samo devalvacija kune koja bi zaustavila uvoz hrane i dovela do preorijentacija na domaće izvore”.
Na devalvaciji kune će sigurno insistirati Njemačka kada Hrvatska jednom zaraži i počne primati pomoć u kojoj će glavni dio dolaziti upravo od Njemačke. Ovo je tema koja u Hrvatskoj izaziva bure emocija, ali to nikome neće pomoći.
Na ponovnom uvođenju drahme (i naravno devalvaciji od barem 30%) posebno je insistirao Hans Werner Sinn, glavni strateg njemačke ekonomske politike (ako znate njemački pogledajte njegov najnoviji tekst “Griechenland wie Mongolien (Grčka kao Mongolija)” wiwo.de.
Ovaj tekst je indikativan za njemačke poglede na male, slabe i beznačajne državice sa velikim problemima (golemi dugovi, golema nezaposlenost i nikakav rast) i brojnim i beskrajnim diskusijama u kojima se bježi od najvažnijih životnih tema. Tu se uvijek sjetim Sergia Marchionnea i njeove definicije Italije: “Država u kojoj se puno priča, malo sluša, još manje radi a i to što se radi radi se uglavnom pred TV kamerama”. Ili kratkih packi: “Da USA si fa, da noi si parla”; “In Italia solo sentenze, in Brasile 7 miliardi di investimenti”.
Dodatni mlinski kamen o vratu Hrvatske je golem broj “krivih doktora na krivim funkcijama” – od Granića preko Hebranga do danas Gabrića. Stranci se u čudu pitaju kako je moguće da toliki broj doktora toliko priče o državnim problemima!
Prekinuti njihove priče – jednako kao i pokrenui poljoprivredu – može samo devalvacija.
Inače jedino od čega će Hrvatska u budućnosti moći živjeti su samo poljoprivreda i turizam. O nekakvoj re-industrijalizaciji se ne može niti sanjati pa će, kada to naši kreditori počnu i služeno savjetovati, sigurno doći do devalvacije kune.
Dakle potrebu devalvacije uvjetuje i cijeli niz drugih, ne “čisto” ekonomskih faktora.
Naravno ne samo zbog poljoprivrede i turizma – ono što se kod nas uporno ne želi vidjeti jest da je kod naroda sa ovakvim odnosom prema radu i znanju devalvacija glavna poluga konkurentnosti.