Dakle, na pitanje:imamo li dovoljno kuna u opticaju?, slijede odgovori bankarke, istraživačice i profesorice.

Bankarka kaže da već sada imamo višak likvidnosti, ali nemamo riješeno pitanje rizičnosti i visine državnog zaduživanja( odnosno pitanje rejtinga). Kao da su to pitanja, koja ne trebaju rješavati bankari, već država. Pa čemu onda služe interni rejtinzi, bonitetne procijene bonitetnih kuća, osiguranje komercijalnih kredita, rezervacije, reosiguranja i svi instrumenti koji stoje na raspolaganju bankama, ako ta pitanja treba rješavati država?

Istraživačica sa Ekonomskog instituta, potrebu po likvidnosti ne vidi važnim, jer ono ništa ne znači izvoznicima, kojima je tečaj najvažniji. Međutim, otvara se pitanje kreditiranja pripreme izvoza, kreditiranje uvoznika tih izvoznika, kreditiranje modernizacije izvoznika, i niz takovih problema, koja su nerješiva bez „dovoljno kuna u opticaju“!
I na koncu, profesorica, koja je po mojim saznanjima najviše rekla o likvidnosti i koja najbolje razumije pitanje likvidnosti, naglašava spretnost monetarnih i fiskalnih vlasti, javnih poduzeća i drugih u „isisavanju likvidnosti“, a nikakve ili gotovo nikakve sposobnosti u „upumpavanju likvidnosti“!. I ne samo nesposobnosti za „upumpavanje likvidnosti“ nego nesposobnosti da „upumpavana likvidna“ sredstva dođu do realnog sektora!