Čak kada bi se uspjeli i bezkamatno zadužiti glavnicu nikada ne bi mogli vratiti.
Tako da je ovaj naslov pogrešno koncipiran. Smeće ostaje smeće!
Ako je benchmark GDP iz 2008, koji nije produkt hrvatske sposobnosti, kreativnosti,inovativnossti i znanja, nego jednokratnih ekonomskih efekata, kao sto su: cestogradnje, plinovodi, stanogradnja i kupovina stranih automobila, sve to financirano inozemnim kreditima, onda je hrvatski GDP de facto pao. Ako se pak ti kriteriji ukalkuiraju u danasnje stanje ekonomije, onda su pozitivni pomaci vidljivi. Prvernstveno se to vidi na izvozu, koji vec nekoliko mjeseci raste stopom vecom od 10%, kao i oporavku industrijske proizvodnje. Medjutim hravtski covjek nikako da objektivno pogleda sve kljucne parametre ekonomje, izgleda da je puno vaznije okriviti politiku za sve negativno, sto se nekome dogadja u zivotu.
i bankrot će biti veliki uspjeh .
Koliko dobar deal je 4% ovisi o inflaciji. Ako je inflacija 3.5% onda je to jako dobro zaduzenje. Ako je inflacija 0.5% onda je lose zaduzenje. Ako je deflacija onda je katastrofa.
Naslov i tekst su vrijedni samo sa aspekta faktora nacionalnog karaktera. Naime, “možemo se zadužiti” je govor podsvjesti: i dalje se zaduživati a ne raditi da bi mogli otplatiti značajniji dio duga – unatoč rejtingu koji je “smeće”. Sugerira se da smo ne samo pametni nego da imamo i sreću.
Bravo autor, bravo ministar financija koji je – ako je vjerovaqti medijima – jedan od onih koji imaju kredit u “švidcarcima”. Ako je to istina, onda mu toliko tog nije jasno da bi bilo bolje da na tu funkciju nije nikada niti došao.
Takvo rezoniranje je svjetlosnim godinama daleko od pojmova poput primarnog budžetskog suficita kao prvog i najtežeg koraka prema uravnoteženom budžetu – pojmovi koji će i u Hrvatskoj postati aktualni. Jer, kako je napisao jedan novinar Jutarnjeg lista, “sve smo bliži MMF-u” (a s njime i ECB-u i Komisiji EU odnosno “trojki”).
No, “trojka” neće biti nimalo sentimentalna