Stojan Nenadović je 30 godina pisao o regulaciji novca. Rekao je: ‘Kada bih znao da je samo dvoje ljudi shvatilo što imam za reći, mogao bih u miru umrijeti’. Umro je nesretan jer je vidio da ga nitko ne razumije. A nitko ga nije razumio jer se obraćao akademskoj zajednici, političarima, guvernerima centralnih banaka. Ja se kroz knjigu ne obraćam onima koji znaju nego onima koji ne znaju. Spoznaja koju imam je jedna kompilacija djela Larry Hannigana ‘Hoću zemlju plus pet posto’, Billa Stilla ‘The Money Masters’, dokumentaraca ‘Novac kao dug’, ‘Američki san’, anonimnog hrvatskog autora Nostradurusa i samog Stojana Nenadovića. Tu sam došao do znanja. To znanje nećete učiti u školama jer sustav nije transparentan, autoriteti nisu pošteni. Jedini način na kojeg možete doći do kvalitetnih informacija je neformalna literatura. Jednom kada uđete u svijet regulacije novca, to je jedan potpuno drugi niz autoriteta. Kao neki paralelni sustav. Ja sam se potrudio uzeti najbolje od svega i to sve složiti u jednu cjelinu koja bi ljudima objasnila srž problema što razumljivijim riječima. Kada netko čita moju knjigu očito je da se ja sam nisam svega toga dosjetio. Ja samo nastavljam tamo gdje su drugi stali. S jedne strane sam imao apstraktnu pozadinu, a s druge konkretnu situaciju u Hrvatskoj. To dvoje sam spojio; povezao sam apstraktnu i pojavnu razinu novca na način da svaki čovjek koji ima otvoreno srce može shvatiti gdje je korijen problema u kojem se nalazimo.