kad bi vam netko došao i rekao: gledajte, ja ću vam pružati određenu uslugu pod ovim uvjetima: ja ću odrediti kakva će ta usluga biti i što će uključivati i što neće, ja ću proizvoljno odrediti koliko ću vam naplatiti (iz svake plaće), ja ću odrediti gdje uslugu možete primiti i kada itd. mislili bi da se čovjek šali ili bi mu rekli da se tornja.
no kada dođe dozdravstva uvjerili su nas kako je to naše “pravo”, koje usput rečeno ne možemo odbiti.
sve priče o socijalnoj državi i besplatnom zdravstvu su priče za malu djecu. ogromni se novci troše na propagandne kampanje,tzv. prevencije isl. navodno sprečavanje bolesti, bez kojeg bi sutra svi bili u bolnici (moš mislit). lijekovi se prepisuju šakom i kapom, posebice sedativi, a ogromni novci odlaze i u “modernizaciju” i ostale “prijeko potrebne” stvari. Istodobno, skrb je sve lošija, plaće liječnika nisu zavidne, fali osoblja i tako dalje.
skrb nikako ne dolazi bez “strings attached”. kako bi ju dobili morate biti na burzi rada, redovito se javljati i primiti ponuđeni posao, da ne spominjemo birokratsko čudovište koje uz to ide. drugim riječima, “besplatno zdravstvo” koristi se kao instrument prisilnog rada i socijalne kontrole. U isto vrijeme ta treća strana (HZZO), određuje i liječnicima i pacijentima što i kako. Izbora nema. kontrola i jednih i drugih njihovim novcima. usluga- skupa i loša.
no to je samo početak..