Tipično južnoslavenski
Kao i obično, u Hrvataskoj se nikada ne vuku paralele sa drugim državama. Kao da je ona jedina država s tom problematikom na ovoj planeti! Ova materija je upravo sada aktualna u, na primjer, Njemačkoj.
Linićeva reakcija je nažalost tipičan primjer južnoslavenske emocionalnosti koja nema veze sa stvarnošću. HUP je tu nažalost u pravu jer poslodavca nije briga za socijalu nego za profit. Da, propisivanje minimalne nadnice jest recept za povećanje nezaposlenosti, to jasno potvrđuju iskustva drugih država. Nitko neće zaposliti radnika da mu stvara gubitak; u privredi se svatko mora pokrivati da bi opstao na radnom mjestu. Onaj tko donosi gubitak dobiva otkaz.
Produktivnost (u Hrvatskoj zaboravljena riječ) je strahovito tvrdoglava materija i zato tamo gdje je niska i plaće moraju biti niske.
Naravno, Hrvatska je država dviju grupa ljudi: oni koji su na budžetu i oni koji rade da ga pune. Oni koji su na budžetu dobivaju plaće na temelju “obnašanja funkcije”, a ne na temelju rada. Tu su ogromni potencijali ušteda odnosno smanjenja poreza jer u Hrvatskoj tek treba početi djelovati pravilo da se sjedenjem i šutnjom plaća ne zarađuje.