A kakav model nam onda treba ?

Dijagnozu znamo svi već odavno, ali liječenje je ono što je problematično.

Najlakše je biti dr. House.

Ma neće nikakvi modeli i okrugli stolovi tu neće pomoći. Izmišljnje modela je bijeg od stvarnosti i traćenje vremena (čitaj: neugodnih istina). Ono što se mora učiniti je smanjenje duga. To se može postići samo defaultom ili dogovorom s vjerovnicima.

Osnovno je pitanje koliki dug Hrvatska uopće može podnositi. Sadašnji (kada se jednom bude konačno izračunao, pokazat će se da je to vjerojatno oko 300 a ne 250 milijardi kuna) ne može. Kamate su već sada – kako upozorava Velimir Šonje -već blizu iznosa koji se godišnje izdvaja za obrazovanje. Dakle dio koji Hrvatska može podnositi je onaj dio koji se može otplaćivati primarnim budžetskim suficitom (recimo 2% BDP-a) i pozitivnom blancom tekućih plaćanja (ne usuđujem se prognoziarati koliko bi to trebalo biti a još manje kako to ostvariti).

Koliki je to iznos ostaje da se vidi (to će izračunati MMF kada za to dođe vrijeme). Ali najneugodnije pitanje je što će biti s ostatkom? Hoće li kreditori pristati na njegov otpis? Ili će konačno rješenje biti kao kod Cipra gdje se morao namaknuti “striženjem” privatnih depozita građana jer po MMF-u (s kojim se složila Njemačka, Holandija, Finska, slovačka itd) nije bilo načina da Cipar servisira dug od 17 milijrdi eura nego “samo” 10 ?

Sve, sve, sve – samo ne ono pravo

Javio mi se jedan forumaš ali porukom, ne preko foruma. Kaže da intuitivno osjeća da sam vrlo vjerojatno u pravu, ali budući da on nije ekonomist da li bih mogao “pojasniti” što je to primarni budžetski suficit i u kakvoj je vezi s bilancom tekućih plaćanja?

To su stvari ekonomske abecede, ali…..eto ipak. Dakle primarni budžetski suficit se postiže kada je budžet u plusu ali bez uračunath kamata na otplatu duga. Dakle to je nešto slično pragu rentabilnosti kod poduzeća – posnavljam slično ali ne analogno jer kod praga rentabilnosti “nema pardona” – uračunavaju se svi troškovi. Zato Nijemci koriste termin “takozvani budžetski suficit” jer ipak iskrivljuje “krvnu sliku” budžeta a time i državnih financija. Dakle države koje ostvaruju taj primarni budžetski suficit su još daleko od uravnoteženog budžeta i “zdravih” financija.

Pa zašto se onda taj termin uopće koristi? Zato da pruži nadu jer je njegovo ostvarenje prvi pouzdani indikator da se ekonomske reforme počinju davati rezultate. Kod toga se on može smatrati ampermetrom ekonomije – koji iako nepouzdan analogno kao kod auta on pokazuje da li alternator više struje daje u akumulator (novca u budžet) nego što potrošači iz njega uzimaju.

Dakle primarni budžetski suficit je nešto poput naše južnoslavenske “pozitivne nule” (Nijemci imaju nešto slično ali naravno ne analogno – “crnu” a ne “pozitivnu nulu” jer su oni ipak Germani a ne Slaveni).

Bilanca tekućih plaćanja je u usporedbi s primarnim budžetskim ssuficitom tek “lampica” odnosno indikator koji samo “žmirka” glede trenutačne situacije.

Nepotrebno spominjati, primarni budžetski suficit je stožerna točka svih MMF-ovih programa (bez obzira na nacinalne karakteristike odnosno “faktor nacionalnog kraktera”) pa će tako to biti i u budućem hrvatskom. To će itekako dobro osjetiti svi naši građani na svojim obiteljskim budžetima jer nažalost primarni suficit ne postoji kod obiteljskih budžeta.

Naravno da se primarni budžetski suficit može ostvariti i van programa MMF-a kako to upravo pokušava novi brazilski ministar financija Joaquin Lamy (njegov cilj je “standardnih” 2% BDP-a), ali takvi pokušaji su rjeđi od bijelih vrana. Može li ga Hrvatska ostvariti bez programa MMF-a? Ne može jer on traži popriličnu prisilu.

Da li je gospodi učesnicima ovog posljednjeg okruglog stola ovo jasno? Ja to ne znam ali znam da svi oni primaju plaće iz budžeta koji je još daleko od primarnog suficita. A on će se u slučaju Hrvatske moći postići samo drastičnom redukcijom “budžetskog rasipništva” koje će početi otpuštanjima svih nepotrebnih i fiktivno zaposlenih (samo zato da bi mogli primati plaće). To znači barem 10.000 ljudi u prvom naletu: HTV 3.500; Zagrebački holding barem isto toliko ako ne i više, HGK, HC, HCZR, Hrvatske šume…ukratko većina super glomaznih administrativnih institucija s atributom “hrvatski” ili “hrvatske” itd.