Pa, već mi je lagano iritantno čitati članke o raznim rejtinzima Hrvatske i potrebitim aktivnostima koje bi bile preporučljive da bi Hrvatska eventualno napredovala u rangiranju.
Interesantno je da se nigdje u hrvatskim medijima nije moglo pročitati o samim rejting kućama i tvrtkama koje se bave time, što bi, vjerujem, mnogim čitateljima bilo zanimljivo, posebno u svjetlu recentne krize.
Naime, o čemu je riječ? Rejting agencije su također imale zamjetnu ulogu u stvaranju mnogih balona i privida razvoja koji su kumovali nastajanju i rasplamsavanju krize koja sada, poput tsunamija, hara velikim dijelom svijeta i odnosi nevjerovatne žrtve. Što matrijalne, što financijske, a što i ljudske. Kreditni rejting magovi se pokušavaju izvući od svog (pozamašnog) dijela odgovornosti u organizaciji najvećeg bala vampira u ljudskoj povijeti. Standard i Poor ( samo ime možda ukazuje na to čime se bave – prevođenjem klijenata iz standarda u poor), Moody i ostali se prave blesavi i dalje izbacuju svoje veleučene procjene a da se nigdje nisu, čak niti kratkom izjavom, korigirali za nevjerovatne promašaje u bivšim procjenama (Pa nije valjda Ekonomski institut iz Zagreba davao najviše ocjene za AIG, Fanny i Freddy, J.P, GM, GE i ostale velikane koji su se pokazali po narodnoj – izvana gladac, iznutra jadac).
Metodologije su im vrlo diskutabilne, kao uostalom i ova navedena u članku – pitali su ekonomiste o Hrvatskoj, Litvi, Butanu i neznam kome još. Mogu si zamisliti situaciju u kojoj dotični ekspert daje ocjenu Hrvatskoj a pri tome je ne zna pokazati na karti, pri tome ponderirano imovinom kojom upravljaju. Pa ako su pitali nekog iz AIG, baš me zanima koji on ponder nosi! Sa koliko se nula piše taj broj koji pri tome ima predznak MINUS!
SAD 15. na toj listi? Toliko o ozbiljnosti te liste. Prije bi trebale biti 115.
Rankiranje je prožeto predrasudama, političkim pogledima, statističkim i matematičkim pogreškama, kako u parametrima koje promatraju tako i samim načinima izračuna. Recimo, EU koristi jedan način izračuna BDP, deficita i ostalih stvari a mi, recimo, potpuno drugi. Mi uopće ne uračunavamo nigdje sivu ekonomiju. Da ne ulazim u druge detalje ( koji jesu možda detalji ali, doduše, rezultiraju drastičnim otklonima u rezultatima).
Netko će reći da su te liste bitne, jer one utječu na možebitne kredite i investicije koje Hrvatska može privući. Zamislite taj kapital i te uvjete koji dolaze sa ekipom koja čita, vjeruje i ravna se prema tim rejtizima. Koliko su pak ti ozbiljni i sposobni. Baš se pitam kako jedan Buffet, Soros, Rockafeller ili netko iz te lige se osvrće na te liste i kako zbog njih se odlučuje ili neodlučuje na neki poslovni potez. Prije vjerujem da bi se prema njima mogao ravnati sitni špekulant sa NYSE ili banka i fond sa kapitalom podrijetla iz recimo Kolumbije, iz regije Medellina. Mišljenja sam da bi se takvih trebali kloniti. Ukoliko mi sami ne možemo kvalitetno prezentirati našu zemlju, naše gospodarstvo te moguće prilike za investiranje potencijalnim kreditorima i investitorima onda nama ni napredovanje na tim kvazi stručnim rating ranking position listama neće nimalo, ali baš nimalo, realno pomoći.
Moš si mislit kako je Latvija, Slovačka, Madžarska, Poljska ili Bugarska konkurentnija, bogatija, bolja, kreditno sposobnija, organiziranija ili gospodarski naprednija od Hrvatske.
Prvo se treba otići u te države, vidjeti ih, malo proživjeti tamo, upoznati ih pa onda umovati. Oni iz svekolikih rejting agencija vrlo vjerovatno nisu ni primirisali na tisuću kilometara te zemlje. Ja sam bio tamo.

Komentar na mjestu, potpuno se slažem.

Treba reći da Institutional Investor ima snažan utjecaj na globalnu poslovnu zajednicu, posebno na financije. Percepcija Hrvatske kao zemlje koja je nešto bolja od prosjeka (globalni prosjek je 45, prema II) čini mi se dosta realan.Od dobrog do izvrsnog -treba se i dosta potruditi. Inače, neke teze koje je iznio satami donekle stoje, no nebi se složio da “treba otići u te države, vidjeti ih,malo proživjeti tamo,upoznati ih pa onda umovati.”

Nego što? Čitati rejtinge i po tome donositi zaključke i stvarati sliku u pojedinoj sredini? A što je sa kulturološkom, vjerskoduhovnom i običajnom dimenzijom pojedine sredine? Ti se kriteriji nigdje ne uvažavaju u kvazistručnim analizama rejting agencija. Evo, recimo, šaljivi, paradoksalni primjer koji može ocrtati stupidnost i sljepilo ravnanja po takvim izvorima – zapadni poslovnjaci pokušavaju probiti iransko tržište za izvoz svinjskog mesa(!!!). Kako Iran i nema baš neki rejting oni obećaju da će im dati superjeftini kredit za kupovinu njihovog svinjskog mesa. Umjesto da se Iranci momentalno raspamete od sreće da mogu uzeti u zapadnoj banci super-hiper-ultrajeftini kredit (što inače ne mogu jer im je kreditni rejting po S&P jadan) oni ne da ne zaključe posao nego još zapadne turboposlovnjake naglavačke izbace iz Irana. Svašta. I koji je rezultat? Iranski rejting još više padne jer je zemlja poslovno nesigurna, zakonski nenormirana, stupanj poslovne obrazovanosti nizak a nitko ni ne čita zapadnjačke rejting liste. Plus se taj njihov pad dodatno ponderira sa koeficijentom veličine planiranog izvoza svinjskog mesa u Iran. I što onda putovati uopće u tu zemlju kad tamo žive divljaci s kojima se neda uljudno poslovati a i ne žele napredovati na rejting listama.