Cijena iluzija

Kod ulaska u EU za Hrvatsku je naznačajnije da će tek sada početi plaćati punu cijenu iuzija o tome što će joj članstvo u EU značiti donijeti. Naime, osnovna ideja ulaska u EU bila je “riješiti se Balkana”. To nije uspjelo jer svi strani mediji i daje govore o Hrvatskoj kao balkanskoj državi ili balkanskoj naciji. Drugo – “osloboditi se nacionanih naprijetelja koji su je iskorištavali u zajedničkoj državi” jer se to shvaća kao osnovni preduvjet napretka (najbolji je primjer je turizam) – jest uspjelo, ali samo formalno. Srećom, nitko ne pita za cijenu. Analitike što će članstvo ekonomski značiti nije bilo samo zato da bi se “kultivirala” i održala ta iuzija.

EU komisija će Hrvatskoj vrlo brzo nametnuti poseban režim zbog ekscesnog budžetskog deficita (zaoravite Perkovića, to je velika galama u čaši vode sa minimalnim značajem). A onda počinju pripreme za dolazak “trojke”. Naime, Hrvatska ima dug koji ne može nositi i uskoro će to trebati javno priznati i zatražiti reprogramranje/pomoć. Nema veze to da nije u eurozoni i da nema euro, morat će se “šlepati” uz rješenje poput Cipra. Koliki je održivi dug će naravno utvrditi MMF, a “detalji” oko “ostatka” će se naravno dogovoriti s “trojkom”.

Ključna stvar je da, kada su razlike u ekonomskoj snazi i razvijenosti prevelike, svaka se asocijacija za najslabiju članicu pretvara u eksploataciju. To se u hrvatskoj vidi već sada. Hrvatska sa BDP-om po stanoviku koji je manji od pola onoga u EU nema nikakve izglede sustići prosjek EU; samo su Slovenija i Češka po tom kriteriju do sada dotigle Portugal i Maltu. Ako se računa na bazi tekuih cijena, onda je tu još i Češka.

Kada bi Hrvatska povukla sva sredstva iz predpristupnih fondova, to ne bi na ovu situaciju imalo iole značajan ujecaj. To je jedna od iuzija koja se također “kultivira” s cijem bijega od stvarnosti.

EU nema sistem pomoći za najslabije i najnejerazvijenije države-članice poput Hrvatske i takav odnos EU prema Hrvatskoj jednostavno nije pošten. Afrika (gdje većina država ima sličnu gospodarsku strukture poput Hrvatske) se, na primjer, tu postavila sasvim drugačije: ona od EU traži pošten odnos u trgovačkim odnosima.
Nitko u Hrvatskoj nije zatražio nešto slično – a ponovimo, Hrvatska ima apsolutno najniži izvoz industrijskih proizvoda u Njemačku gledano kao postotak BDP-a u cijeloj jugoistočnoj Evropi (1,7%; manje i od Srbije). A u Evropi rastu – kako su to dokazale Slovačka, Češka, Madžarska i Poljska – samo one države koje su svoje ekonomije uključile u Njemačku izvoznu privredu.

Itd.,itd., itd…

nije istina da RH ulazi u EU bez euforije! pa svi naši političari bili su tako euforični i razdragani svojim trudom oko ulaska da bi mi se srce istopilo od miline da sam imao želudac to jučer gledati, ali na žalost nisam pa sam preživio taj “povijesni” daleko od malih ekrana [emo_palacd]

jugoslavijo, jugoslavijo.i opet gubitak samostalnosti.