Kada sam prije nekoliko godina istraživao iskorištenost PREDPRISTUPNIH EURPSKIH FONDOVA koje je Hrvatska imala na raspolaganju, najobjektivnije informacije dobio sam iz Policy studije sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu iz 2012 godine, „SAVREMENI INSTITUCIONALNI I EKONOMSKI IZAZOVI BiH NA PUTU EU INTEGRACIJA: KORIŠĆENJE PREDPRISTUPNIH FONDOVA EU U FUNKCIJI GENERISANJA ENDOGENOG RASTA U KONTEKSTU ISKUSTAVA HRVATSKE I SRBIJE“. Tamo su lijepo podijeli studiju iskorištenosti na odjeljke Buđet, Ugovoreno i rubriku Dodijeljeno! Tamo smo mogli vidjeti da je dodijeljeno, odnosno iskorištenost bila negdje od 0%, preko 2%,4% do najviše 57%. U toj studiji, koju je radila grupa autora lijepo se vide svi propusti i slabosti zbog koji nisu iskorišteni EU predpristupni fondovi i što se sve propustilo u regionalnoj suradnji. Očito se lakše sa susjedima svađamo, nego što surađujemo.
Ništa se bitno nije dogodilo niti u pogledu kapaciteta za apsorpciju iskorištenja EU fondova do danas. Lakše se zadužujemo nego što iskorištavamo EU fondove.
Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo
Jfact,
dobro upućuješ ali ima nešto bolje. Gledajući prvu rečenicu pitam se da li je kod naših novinara u pitanju “karonjska” indolentnost i neznanje ili smišljeno prešućivanje poraznih istina. Naime, najbolji izvor je “Die groessten Nettoempfaenger der EU” (Najveći neto-primatelji novca iz EU); “Die Finanzierung der Europaischen Union” Bertolda Buscha.
Tu su navedeni nettoprimici novih država od ulaska u članstvo naovamo.
Dakle od svog ulaska Bugarska je primila 825 milijuna eura, Rumunjska 1,24 mlrd; Slowačka 1,35 mlrd; Litva 1,2358; Češka 2,079 itd….itd…do Poljske koja je, od kada je članica, netto-inkasirala daleko najviše od svih: 8,42 milijarde eurado 2010 godine.
Podsjećam da je Hrvatska netto platilac (više uplaćuje u budžet EU nego što iz njega prima), najviše zbog toga jer je u EU ušla iz ideoloških razloga a ne na bazi ekonomskih kalkulacija potpuno ignorirajući ekonomske razloge. Zbog tih istih razloga ignorira se zaključak da mora što prije izaći iz EU dok joj ona do kraja ne upropasti ekonomiju.
U Hrvatskoj se stalno brkaju članstvo i integracija. Švicaska na primjer nije članica EU ali je njena ekonomija bolje u nju integrirana od većine članica i Švicrska izvlači daleko više koristi iz EU neho što EU ima koristi od nje. No, kako i sami znate, Švicarcima se živo fućka za ideologiju i ne pate od kolektivnog kompleksa manje vrijednosti koje pokušavaju liječiti članstvom u velikim i moćnim organizacijma.
I još nešto: njeno pravo je upravo fenomenalno usklađeno sa onim u EU.
Nesposobnost, što drugo?! :/
“Iako političari iz vladajuće garniture navode kako su do sada povučeni milijuni eura…” Izraz “povući”, kako je primijetila Ružica Gelo, odražava površno shvaćanje EU-fondova hrvatskih građana i političara. No prva rečenica članka daje odgovor na mnoga pitanja: “Za pripremu i kreiranje investicijskih projekata uvjet je kvalitetna nacionalna politika.” Hrvatski građani i političari možda su prije imali lukavosti potratiti hrvatski novac, ali sada nemaju dovoljno pameti da bi iskoristili EU-novac (jer je za taj novac potrebno „položiti čiste račune“).
velika je nesreća, što gospodin sa slike nije imao odgovarajuće vozilo u određeno vrijeme, kada je bilo potrebno, sada iz toga proizlaze veliki problemi
Najgore je kad se uspoređuje neusporedivo.
A novinari upravo ovdje lijepo pridonesu toj konfuziji jer priloženi graf pokazuje da je HR na nekih 15-20%, ali piše da je to siječanj 2014. i za kohezijske fondove koji nisu bili dostupni do 1.7.2013.
Onda tekst kaže 45% do prvog prosinca, ali za razdoblje 2007-2013. I kojih to fondova – predpristupnih do 1.7.2013 ili kohezijskih od 1.7.2013 ili neka čudna kombinacija.
Zašto ne usporede iskorištenost fondova novih članica npr. nakon prvih 12 ili 18 mjeseci članstva ? E ali, to bi bilo previše posla. Lakše je prepisat eurostatovo izvješće iako očigledno još uvijek ne donosi usporedive podatke za HR.
Isto tako i uspoređivanje apsolutnih iznosa je potpuno besmisleno. Naravno da će Poljska sa svojih skoro 40 mil. povući puno više od npr. Slovačke od 5 mil. Naravno Litva i Estonija su uspješnije što se vidi i na grafu
A ima puno interesantnih stvari za komentirat samo iz grafa – npr. zašto je glorificirana Danska tako nisko – zajedno sa “tigrovima” Češkom i Slovačkom, a Grčka, Irska i Portugal tako visoko. Itd…
Priću o usklađenosti zakonodavstva Švicarske bi možda i popušio da nisam prije nekih 6-7 godina sklapao ugovor sa jednom USA firmom. I dođe pred kraj na red i odabir jurisdikcije u slučaju spora. Naravno HR ne dolazi u obzir, oni bi New York, ali nema šanse za nas. Predložimo mi Beć – kažu nema šanse, Berlin – no way, London – kažu ništa iz EU nema šanse. Na kraju smo se složili sa Zurichom. Nisam pravnik i ne znam koja je fundamentalna razlika, ali eto američka firma će nakon svoje domaće jurisdikcije ispred cijele EU najprije izabrati Švicarsku.
S druge strane uspoređivati Švicarsku i njen odnos sa EU i Hrvatsku je u najmanju ruku neumjesno. Recimo samo – kada je ono Švicarska imala zadnji rat ? Od Napoleona praktički ništa ako zanemarimo 20-dnevni građanski rat sa 88 mrtvih iz 1847. E pa i mi ćemo biti slični Švicarskoj danas kad nam se skupi 200 godina mira u komadu. Sve što treba je 200 godina i mir.