Sada kada radim ustajem u 6 sati. Ujutro gledam sve te rijeke ljudi koje se slijevaju na tramvajske stanice. Užurbani su, guraju se. Neoliberalno i korporativno su deformirani, a ja zajedno s njima. Svima je cilj završiti što ranije s poslom, da bi opet, usred gužve u trgovini – kupili nešto novo, posve zaleđeno, ali marketinški zdravo. Jer, nema se vremena kuhati. Treba spavati da bi se sutra moglo ustati i to s jednim jedinim ciljem – preživjeti novi zagrebački dan.
1,2% rasta u Danskoj, zemlji s DGP-om iznad 300 milrd. € i s 5,6 mio. stanovnika, što po glavi stanovnika iznosi GDP od 53.000,00 €. Znači, pet puta viši od hrvatskog ! Ne može se uopće uspoređivati. Jer 1,2% rasta na 53.000,00 €, je dodanitnih 636,00 €, što bi odgovaralo hrvatskom rastu (GDP po glavi stanovnika 11.600,00 €), od 7,37%. Zato, procentualno uspoređivanje rasta jedne ekonomije s drugom, bez uzimanja osnovice u obzir, nema nikakve logike niti smisla. Jedino budalama dobro zvuči. Kao, nismo zadnji.
Fak, pa kak sad to???
Mislil sam da su nasi politicari vrhunski intelektualci, lideri i manageri koji rade za opce dobro, a ne za svoj djep.
da li je javio netko Kolindi
ajde neka netko nazove i provjeri što je sada to
zar nismo na inauguraciji čuli nešto Švicarska
otkuda sada Grčka to je sigurno neka greška
Važna je stabilnost.
Makar bila oko nule.